Tečni gas postaje novo američko oružje
SARAJEVO - Nakon nafte i dolara, SAD već mjesecima pokušavaju i da tečni gas iskoriste kao moćnu alatku, odnosno oružje za širenje svog uticaja, ali i hegemonije širom svijeta, a na meti je očigledno i BiH.
Upozorava na ovo izvor “Glasa Srpske” iz diplomatskih krugova, komentarišući sve češće prijetnje američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija, upućene na adrese zvaničnika u FBiH, da se što prije i bez ikakvog odlaganja počne sa realizacijom projekta i gradnje “Južne interkonekcije - gasovoda” kojim bi BiH bila spojena sa Jadransko-jonskim, a što bi omogućilo snabdijevanje azerbejdžanskim gasom. Prema riječima našeg izvora, prošlonedjeljne, ponovoljene prijetnje Marfija da će upotrijebiti “alate” protiv odgovornih koji opstruišu realizaciju ovog projekta, misleći tu na predsjednika HDZ-a, osim što izlaze iz okvira diplomatskog ponašanja, najbolje ilustruju i da se Marfi sve otvorenije stavlja u ulogu lobiste američkih kompanija.
Njegova sve veća nervoza, a koja se manifestuje žestokim kritikama na račun HDZ-a i lidera ove stranke Dragana Čovića, prema riječima našeg izvora ukazuje da se Marfiju očigledno žuri da ovaj posao završi prije svog odlaska iz BiH.
- Amerika pod izgovorom borbe protiv ruskog uticaja, u stvari širi svoj. Nekada su za to koristili naftu i dolar, a sad tečni gas. Prisjetimo se da je nedavno i sam američki državni sekretar Entoni Blinken reagovao, kada je u pitanju ovaj gasovod u BiH. Ono što Blinken, ali i Marfi svjesno zaboravljaju da pomenu jeste to da dovoljnih količina azerbejdžankosg gasa nema. Gotovo sve količine, potpisujući dugoročne ugovore, kupili su Italijani. A šta je onda caka? Pa ovom “Južnom interkonekcijom” BiH bi se spojila na dio gasovoda koji vodi do gasnog terminala Omišalj na Krku, a gdje se u velikim količinama doprema američki LNG gas, koji je daleko skuplji od ruskog i to nekoliko puta. Inače u Omišalj, od ukupnih količina LNG gasa koje budu dopremljene brodovima, više od 70 odsto čini onaj iz SAD - navodi naš izvor, koji je dobro upoznat sa aktuelnom energetskom situacijom u svijetu. Smatra i da će ukoliko vlasti u FBiH pristanu na jednu takvu igru, da se potpuno odreknu ruskog gasa i pređu na ovaj tečni, daleko skuplji, ugroziti ionaku krhku energetsku bezbjednost, ali i u značajnoj mjeri povećati troškove poslovanja onih preduzeća koji ovaj energent koriste. Da Amerika, nakon nafte i dolara, sada ima ozbiljne planove da i tečni gas iskoristi za širenje svoje hegemonije i uticaja, kako kaže naš izvor, može se vidjetu i iz namjere Bajdenove administracije da čak utrostruči broj postrojenja, odnosno terminala za izvoz ovog energenta. SAD su počele da izvoze gas tek 2016. godine, ali su sada najveći takav izvoznik na svijetu, sa bumom novih izvoznih terminala i gasovoda koji niču na obali Meksičkog zaliva. Planirano je postrojenje u Luizijani, nazvano CP2, koje bi trebalo da bude jedno od najvećih na svijetu, sa 24 miliona tona gasa godišnje. Međutim, kako navodi naš izvor, ovaj projekat je trenutno zakočen zbog upozorenja aktivista za zaštitu životne sredine, koji smatraju da on predstavlja ekološku mega karbonsku bombu. Prema jednoj analizi, ako se svi predloženi projekti LNG realizuju i isporučuju gas u inostranstvo, to će rezultirati 3,2 milijarde tona gasova staklene bašte - što je ekvivalent cjelokupnim emisijama Evropske unije. Prema riječima našeg sagovornika, i iz ovog se može vidjeti da je jedini pravi način da BiH osigura svoju energetsku budućnost i bezbjednost, izgradnja “Istočne interkonekcije”, odnosno kraka gasovoda koji bi se spojio na “Turski tok”.
- To je jedini način. Istina treba što više diverzifikovati svoje izvore, ali jedino Rusija ima dovoljnih količina gasa s kojima može snabdjeti Evropu pa i samu BiH. Sve ostalo je iluzija - poručio je naš izvor.
Isplativost
Spor u vezi sa realizacijom projekta “Južna interkonekcija” u FBiH nastao je zbog različitih stavova ko bi trebalo da upravlja s njim. Bošnjačke partije smatraju da bi to trebalo da bude preduzeće “BH Gas”, dok iz HDZ-a traže da se osnuje nova kompanija sa sjedištem u Mostaru. Inače, BiH je prije 15 godina trošila oko 400 miliona kubnih metara gasa. Danas je to oko 300. Zanimljivo je da BiH nema ni skladište za gas. Prema riječima stručnjaka, isplativost izgradnje se ostvaruje tek nakon što uvoz gasa pređe količinu od 500 miliona kubnih metara godišnje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
