Svjedoci na suđenju Mlaći i Cikotiću: Preživjeli smo pakao

Srna
Foto: G.S.

SARAJEVO - U nastavku suđenja Dževadu Mlaći i Selmu Cikotiću za zločine počinjene nad hrvatskim ratnim zarobljenicima na području Bugojna 1993. godine, svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su kako su se predali takozvanoj Armiji BiH i da su vođeni na kopanje rovova i svakodnevno premlaćivani.

Svjedok Željko Miloš ispričao je da je u julu 1993. godine bio u Vojnoj policiji u Bugojnu, te se prisjetio sukoba između takozvane Armije BiH i HVO-a koji je trajao oko osam dana.

On je rekao da su se nakon sukoba pripadnici HVO-a, među kojima je bio i sam, predali takozvanoj Armiji BiH, a zatim su odvedeni u salon namještaja, gđe su premlaćivani.

Miloš je rekao kako ih je vojna ili brigadna policija takozvane Armije BiH vodila na kopanje rovova, te dodao da su prvo vođeni u Crniće, a potom u Prusac.

On je izjavio da je znao da je riječ o policiji takozvane Armije BiH, jer su imali opasače, te da je neke od njih poznavao ranije, kada su imali zajedničke punktove.

Miloš je posvjedočio kako su ih nakon Prusca izvjesni Duvnjak i Sijamija odveli u “BH banku”, gđe se dešavala neviđena tortura jer su premlaćivani svaka dva časa.

On je rekao da se nalazio u podrumu i da nije vidio ko ga je tukao puškama i letvama jer se više puta onesvijestio od udaraca, navodeći da je zadobio povrede rebara, bubrega, te frakturu lobanje, prenosi Birn.

Prema njegovim riječima, s njim je bio i Jadranko Gvozden, koji se srušio od udaraca, te Ivo i Niko Miloš.

“Dolazi Šabić, komandir policije, i još neki vozač. Trpaju nas u putničko vozilo žmercedesž i vode nas za Rostovo”, rekao je Miloš, te ispričao kako im se vozilo po dolasku pokvarilo, nakon čega su krenuli pješke.

Prema njegovim riječima, Ivo Miloš nije mogao da hoda zbog čega je Šabić rekao da ga ode “priklati”, nakon čega je svjedok udario stražara, počeo da bježi, te se sakrio kod jednog “betonskog izvora” gđe je ostao do jutra.

“Dolazio je jedan, svijetlio baterijom, ali sam bio u vodi par časova, do svanuća”, izjavio je svjedok, te dodao da je nakon toga krenuo prema lokalitetu Radovana i da je bježao osam dana.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je potvrdio kako je u Rostovu čuo lica koja su pričala na arapskom jeziku, te da je vidio jednog sa bradom dok se skrivao.

On je potvrdio je da je pet dana tokom bježanja imao lisice na rukama, koje je skinuo u Potočanima, negirajući da je bio u uniformi i da je imao oružje dok je bježao kroz šumu.

Miloš je potvrdio da je uspio da dođe do linije razgraničenja kada je ranjen od HVO-a.

Na upit Suda, svjedok je izjavio da je imao polomljene prste, kao posljedicu premlaćivanja, te da je u Pruscu bio na jesen, možda u septembru.

Mario Franjić je svjedočio kako je bio pripadnik HVO-a, a da je 18. jula, 1993. godine, bio u kući kada su počeli sukobi u Bugojnu, a da je pet dana poslije uslijedila predaja takozvanoj Armiji BiH.

On je ispričao kako je, između ostalog, bio smješten u logoru na Stadionu “Iskra”, odakle su ih stražari izvodili na prve borbene linije.

Svjedok je rekao da je njih dvadesetak u drugoj polovini septembra odvedeno u prostorije Osnovne škole “Pajić Polje” gđe su svakodnevno išli na radove, najčešće u selo Duratbegović Dolac prema prvoj borbenoj liniji gđe su kopali rovove i bili izloženi svakodnevnom maltretiranju.

Franjić se prisjetio kako je s još jednim zatvorenikom imao zadatak da gurne bure prema HVO-u, koje je ubrzo eksplodiralo, nakon čega je nastala uzajamna pucnjava, a oni bili izloženi riziku po život.

On je rekao da su njih dvojica bili na nišanu sve vrijeme, te se prisjetio i dana kada su tri logoraša uspjela da pobjegnu, nakon čega je nastala još veća tortura, udaranje čizmama i kundacima, te ispitivanje.

Mlaćo je optužen u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, a Cikotić kao komandant Operativne grupe Zapad takozvane Armije BiH.

Tužilaštvo BiH tereti Mlaću da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, zahtijevajući da se napravi spisak 23 do 26 zarobljenika koji će biti likvidirani.

U optužnici se navodi da je vojna policija 307. brigade odvela grupu zarobljenika prvo u prostorije “BH banke”, gđe su mučeni i premlaćivani, usljed čega su trojica preminula, dok su ostali odvedeni na planinu Rostovo, gđe su ubijeni u oktobru 1993. godine.

Cikotića optužnica tereti da nije spriječio podređene pripadnike 307. brigade da počine krivična đela, kao i da je propustio da preduzme mjere zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.

Nastavak suđenja trebalo bi da bude 2. jula.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana