Starcu u čelo zabili značku
TREBINjE - Ni više od šesnaest godina nakon izlaska iz logora "Čelebići" kod Konjica, noćne more logoraša ne prestaju. Isto toliko godina mučenici "Čelebića" svjedoče o stradanjima u ovom logoru.
Informacije, kao ona od prije nekoliko dana da je podignuta prijava protiv dvojice komandira u Konjicu zbog ratnih zločina, vraćaju ih na te najteže dane, na ljeto 1992. godine, kada su zatvarani u tunel "devetku", a odatle prebačeni u metalni hangar "šesticu" i vojni magacin "dvadesetdvojku". Jedan od onih koji su preživjeli pakao "Čelebića" je i Mladen Vukalo.
- U logoru "Čelebići" proveo sam ravno stotinu dana. Mučenja su počela od samog dolaska. Odmah su me razapeli i udarali kundacima i cijevima pušaka. Iste noći, u jedan čas, na vrata je pokucao Hazim Delić. Kaže: "Mladen Vukalo da izađe". Znao sam ga od prije rata. Kaže: "Što si psovao džamiju". Nije mi padalo na pamet ni da govorim, a kamoli da psujem džamiju. A on onako bijesan reče: "Sad ću vas svih četrdeset strijeljati" - priča Vukalo.
Dodaje da je na ulazu u logor stajao fiksiran puškomitraljez.
- Počeše pucati ispred i iza nas. Da nas zaplaše. Psihički su nas mučili. Vezali nam ruke i gonili nas da puzimo. Nakon toga daskama su nas udarali po tabanima, leđima bubrezima. Ubili su boga u nas 44, koliko nas je bilo u tom tužnom zarobljeničkom stroju - kaže Vukalo. Dodaje da su ih nakon toga malo poštedjeli jer su svoju agresivnost iskazali na zarobljenicima iz Bradine koji su šest dana kasnije došli u logor.
- Po četiri dana nam nisu davali ni vodu ni hranu. Onda bi nam dali po kašiku. Ukoliko bi pojeli zalogaj, kašiku više, dobijali bismo neopisive batine - naglašava Vukalo.
Ističe da su mu najteže pali ponižavanje i batine.
- U julu mi je najteže bilo. Dođoše uveče. Ljuti. Čuli smo da su u Bradini pucali jedni na druge. Muslimani na muslimane. Svi smo dobili strašne batine. Tukli su nas sve odreda i ujutro smo osvanuli modri, crni, izubijani. Tukli su nas u Hangaru u Čelebićima. Nisam znao ko me udara u mraku. Bezbroj udaraca sa svih strana. Nisu birali mjesto gdje da udare. Jauci na sve strane. Pakao - sjeća se Vukalo. On napominje da je u "Čelebićima" ubijeno 16 osoba. I njegovog tetka Šćepa Gotovca su tamo ubili.
- Hazim Delić ga je udario u prsa nogom. Počeo je svirepo tući starca od 70 godina. Starac je padao u nesvijest nekoliko puta, a onda su ga polijevali vodom, budili i ponovo tukli. U jednom trenutku na čelo su mu pribili značku SDS-a. Do smrti su ga tukli, javno pred svima. Maskirani. Nisam im lica vidio - naglašava Vukalo.
Mučili su logoraše, dodaje, na razne načine.
- Davali su nam da jedemo hljeb u koji se neko prije toga pomokrio, tjerali nas da trčimo sa upaljenim štapinima od dinamita oko pasa... Krajem avgusta sam izašao iz Čelebića, prebacili su me u Sportsku dvoranu u Konjicu a nakon toga u Trnovo. I tu je bilo neopisivih mučenja. Od batina u Trnovu bio sam u komi sedam dana - kaže Vukalo i apelovao na sve preživjele logoraše da se ne boje, da svjedoče.
Bez optužnice
Logor "Čelebići" bio je otvoren do 6. oktobra 1994. godine kada su pušteni posljednji zatvorenici Srbi koji su tu proveli više od dvije godine, odnosno 28 mjeseci. Nisu imali nikakvu optužnicu, rješenje o pritvoru, produženju pritvora. Samim tim ni bilo kakve presude da bi znali na osnovu čega su tamnovali.
Željko Klimenta
Mladen Vukalo sjeća se da je u ćeliji ubijen Željko Klimenta.
- Neko dođe, rano ujutro, u pet časova i pozva ga imenom da izađe. Čuo sam pucanj i vidio kako Željko pada. Pričali su da ga je ubio neki Padalović iz Jablanice. Nisam mu vidio lice. Vidio sam i kad je Spaso Samouković ubijen, kad su batinama ubili Pera Mrkajića - ispričao je Vukalo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
