Sreten Egerić, penzionisani pukovnik Vojske Srbije: Evropska unija danas liči na SFRJ s kraja osamdesetih

Veljko Zeljković
Sreten Egerić, penzionisani pukovnik Vojske Srbije: Evropska unija danas liči na SFRJ s kraja osamdesetih

Sve veći broj najviših vojnih zvaničnika Njemačke, Velike Britanije i NATO saveza upozorava da se Evropa mora pripremiti za rat sa Rusijom. Da li je jedan tako apokaliptičan scenario realan?

Prema riječima vojnog eksperta Sretena Egerića, penzionisanog pukovnika Vojske Srbije, rat je, nažalost, uvijek realnost, jer u suprotnom ne bi bilo ni vojski koje se za njega pripremaju. Ipak, prema njegovom mišljenju, u ovom slučaju radi se o jednoj perfidnoj i prizemnoj političkoj igri širenja neosnovanog straha od strane određenih vladajućih krugova, a prije svega onih iz Londona i Berlina. Kako kaže, oni plaše svoje građane Rusijom kako bi pokušali da riješe nekoliko problema. Prvi je, navodi Egerić, da se obezbijede nova finansijska sredstva za  Ukrajinu, čiji dotok sve više slabi, jer smatraju da je bolje da plate da se Ukrajinci bore i ginu, nego oni. Druga stvar zbog koje se svjesno podižu tenzije, prema riječima ovog vojnog eksperta, jeste  zbog dobijanja nekih jeftinih političkih poena i ostanka na vlasti, ali i jačanja vojno-industrijskog kompleksa, koji je proteklih mjeseci postao jači i od samih država.

- Prvo su govorili kako bi se taj napad mogao desiti za par godina, a sada ističu kako se ipak radi o vremenskom periodu od 20 godina. Šta je problem? Gospoda koja sve to saopštava, upozorava i priča te bajke, ne kaže na čijoj teritoriji bi se vodio taj rat sa Rusijom?! Tu, pre svega, mislim na nemačkog ministra odbrane koji je samo megafon kancelara Olafa Šolca i ministarke Analene Berbok. To bih isto upitao i britanskog načelnika generalštaba, koji je pak produžena ruku nekih za koje mi mislimo da su otišli sa vlasti, a tu, pre svega, mislim na Borisa Džonsona i njegovu ekipu. Oni nam govore kako je pred nama opasan period, te da je rat s Rusijom neizbežan. Prvo su govorili kako se od Rusije treba braniti, a sad su promenili retoriku i govore o ratu. Da li oni planiraju da vode rat na prostoru skandinavskih zemalja, poput Finske, ili, recimo, baltičkih?! Da li je to možda Belorusija ili Moldavija? Rusija neće nikoga napasti. Znaju se njene crvene linije, a o čemu su nebrojeno mnogo puta govorili najviši ruski zvaničnici. A ako bude uvučena u tako nešto, verujem da bi ruski odgovor mogao biti više nego stravičan. Sve evropske prestonice su u dometu ruskih raketa - kaže u intervjuu za “Glas Srpske” Egerić komentarišući rat u Ukrajini, ali i globalne posljedice koje je on izazvao. 

GLAS: Da li se ove izjave mogu eventualno dovesti u vezu sa Trampovim porukama da će, ukoliko on pobijedi na predstojećim američkim izborima, dići ruke od Evrope?

EGERIĆ: Verovatno, ali neko moje mišljenje je da, ma ko sedeo u Beloj kući, ništa značajno neće promeniti u spoljnoj politici SAD. U slučaju da Tramp pobedi, on će možda povući američke snage iz Sirije i Iraka, ali će ih premestiti u druge delove sveta.

GLAS: A kako gledate na poruke pojedinih evropskih zvaničnika da bi trebalo razmisliti o tome da Evropa bude nuklearna sila?

EGERIĆ: Sećam se jednog okruglog stola na kom se raspravljalo o NATO savezu i njegovoj ulozi u Evropi. Jedan od predavača bila je i jedna gospođa iz Norveške kojoj se više ne mogu setiti imena. Ona je tada, na moje pitanje da li Evropska unija, ako želi da postane vojna sila, mora da ima i sopstvene oružane snage, odgovorila kontra-pitanjem: “Zašto bi Evropska unija imala sopstvene oružane snage ako već postoji NATO”.

U ovoj vojnoj organizaciji ne postoji jedinstvo, ma kako oni to želeli da sakriju kao zmija noge. Amerika rukovodi ovim vojnim savezom. Ko ne izvrši zadatke, biva podvrgnut sankcijama. Zbog svega toga, ono što se danas dešava unutar Evropske unije podseća me na bivšu SFRJ s kraja osamdesetih i početkom devedesetih godina. Nema tu apsolutno nikakve stabilnosti, sve se klima i ekseri iz stolica ispadaju. Ali da se vratim na Vaše pitanje. Francuska i Britanija su nuklearne sile. Možda to i Turska u neko dogledno vreme postane.

Da Evropa postane nuklearna sila?! Možda to i nije loša ideja. Bar na prvu. Ali smatram da je to, uslovno rečeno, jedno plitko razmišljanje. Prisetimo se poruke koju je svojevremeno saopštio Vladimir Putin koji je, odgovarajući na pitanje da li zna da “ako Rusija upotrebi svoje nuklearno naoružanje može doći do nestanka sveta”, on odgovorio “da ga ne interesuje svet bez Rusije”. Bojim se da današnji evropski lideri razmišljaju kao Entoni Idn 1938. godine, kada je vrativši se iz Berlina doneo papir kojim je mahao govoreći da je doneo mir, a u stvari je pustio Hitlera da se razmaše. Hoću reći da svi oni tako plitko razmšljaju da je to neverovatno.

GLAS: Iz zapadnih zemalja se konstantno poručuje da se nikako ne može dozvoliti da Rusija pobijedi u Ukrajini, a u isto vrijeme je gotovo očigledno da Rusi ovaj rat ne mogu izgubiti na vojnom polju. Koji su onda scenariji za završetak ovog sukoba?

EGERIĆ: Ruski ciljevi su jasni. Kremlj od njih neće odustati. Ni za pedalj. Što se tiče teritorije, verujem da će ruska vojska uskoro zauzeti i preostale delove Hersonske, Zaporoške i Donjecke regije. Rusija u ovom trenutku ne može odustati. Ne može nikako nazad ako želi da osigura neku svoju buduću bezbednost. Ono što Rusiji ide naruku, a s čim zapadni stratezi nisu računali, jeste ekonomska stabilnost.

S druge strane, gospoda iz Evropske unije ističu da oni ni po koju cenu neće dozvoliti poraz Ukrajine. A koja je to cena? Voleo bih kada bi neko od njih to javno rekao. Objasnio. U ekonomskom pogledu već su platili visoku cenu, baš kao i materijalnom, demografskom. Šta je sledeće što su spremni žrtvovati u ovoj borbi sa jačim?!

Nažalost, Evropa već decenijama nema lidere kalibra Vilija Branta ili Šarla de Gola. Ovo sada je jedan putujući cirkus, pogotovo u Francuskoj, ali i Nemačkoj, koje su zarad SAD spremne žrtvovati dobrobit svog naroda. Ništa bolje nije ni u Velikoj Britaniji u kojoj je u proteklih par godina došlo do smena premijera i vlada kao na jednoj filmskoj traci. Ali dobro, to je njihov izbor.

GLAS: Šef Pentagona je nedavno izjavio kako američka administracija nema više novca da šalje Ukrajini. S druge strane, iz Poljske je poručeno kako Kijevu ne mogu više slati besplatno naoružanje, te da će Ukrajina ubuduće za njega mora plaćati.  Ponuđeni su čak i krediti.

EGERIĆ: Mislim da Amerika nikada ne može ostati bez novca. Ako se kojim slučajem desi da trezor ostane prazan, aktivira se štamparija, odnosno Federalne rezerve. Druga stvar, a koju treba posebno naglasiti, jeste da su SAD veliki broj ratova širom sveta finansirale preko CIA i prodaje droge. Naravno, tu je bitna i uloga DEA. To su milijarde dolara koje su se onda koristile za finansiranje mnogobrojnih crnih operacija i ratova širom sveta. Smatram da dobar deo novca, koji i danas odlazi u Ukrajinu, dolazi iz tih nekih crnih fondova. Sve to će skupo koštati ovu zemlju koja će na kraju, osim života svojih građana, morati Americi da na tacni ponudi još nešto vredno. Šta? Videćemo!

Što se tiče Poljske, izgleda da su oni, za razliku od SAD,  nakon dve godine shvatili da mogu nešto i profitirati iz ovog rata. Možda su do sada očekivali i nadali se nekoj teritorijalnoj kompenzaciji. Kako od toga verovatno neće biti ništa, odlučili su da naplaćaju oružje koje isporučuju. Čime će ono biti plaćeno? Pa verovanto u početku mineralnim dobrima. Poljska im je čak poručila da je spremna u tu svhru odobriti i kredite. Ali šta će biti hipoteka, odnosno šta će to Ukrajina ponovo založiti, i  šta će od nje na kraju ostati?!

Nedovršena država

GLAS: Globalni potresi proširili su se i na balkanske prostore. Oni su, nažalost, pored Srbije i Kosova u prvi plan gurnuli i BiH i Republiku Srpsku, koja je izložena sve većim pritiscima. Zašto smo toliko interesantni tim zapadnim centrima moći?

EGERIĆ: BiH je nedovršena država. I ona je namerno tako napravljena. Zašto? Objasniću to na primeru Velike Britanije. Kada su svojevremeno odlazili iz Azije, oni su iza sebe ostavili jedan nerešen spor između Indije i Pakistana, a on se zove Kašmir. Tu već 80 godina ključa. Gde god su bili, posejali su semena razdora. Uradili su to i na prostoru bivše Jugoslavije. Značajnu ulogu u tome, pored Britanaca, odigrali su i Nemci, ali i Amerikanci. Pritisci na Republiku Srpsku i njeno rukovodstvo će i dalje biti nastavljeni, dok se ne ostvari cilj - stvaranje unitarne BiH, kako bi se nagradili “evropski muslimani”, dok se u drugim delovima sveta oni ubijaju od strane tih istih zemalja. Znajući kako su oni podmukli, rukovodstvo Srpske treba da bude mudro i da izbegava bilo kakve sukobe, pri tome konstantno se pozivajući na međunarodno pravo i ono što je potpisano. Doći će vreme kada će međunarodno pravo biti ponovo poštovano.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana