Srebrenka Golić, ministarka i potpredsjednica Vlade RS, o Trgovskoj gori: Dovedeni smo u situaciju da sumnjamo u sve
Potpuna netransparentnost hrvatske strane u odnosu prema nama kao potencijalno pogođenoj zemlji u slučaju izgradnje odlagališta otpada na Trgovskoj gori, odbijanje zajedničke gradnje u Vrbni, u blizini Krškog, kako je Slovenija predlagala, odbijanje davanja saglasnosti ekspertima iz BiH da zajedno sa njihovim stručnjacima rade istraživanja daje osnovu za sumnje. Najkraće, dovedeni smo u situaciju da u sve sumnjamo.
Poručuje to za “Glas” ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić govoreći o odnosima između BiH i Hrvatske koja želi da u neposrednoj blizini granice, na lokaciji bivše kasarne “Čerkezovac”, odlaže radioaktivni otpad i istrošeno nuklearno gorivo iz Nuklearne elektrane “Krško”.
- Republika Srpska i BiH u cjelini imaju volje i argumenata da se bore protiv izgradnje odlagališta radioaktivnog i istrošenog nuklearnog goriva na granici, a snagu nam daje obaveza da štitimo zdravlje i živote više od 250.000 ljudi na tom području. Nećemo dozvoliti da nam takvo odlagalište ugrozi živote i zdravlje stanovništva u slivu Une, ali ni značajne privredne resurse u turizmu i poljoprivredi, a njegova izgradnja na samoj granici između dvije zemlje bio svjetski presedan - poručila je Golićeva.
GLAS: Stav zvaničnog Zagreba je da nema opasnosti po stanovništvo u dolini Une? Kako odgovarate na te tvrdnje?
GOLIĆ: Taj trenutni stav je deklarativan, iza njega ne stoje završene istražne radnje niti završena i revidirana studija uticaja na životnu sredinu, tako da imamo pravo da sumnjamo ili da uopšte ne vjerujemo tim tvrdnjama. Ako nema opasnosti, zašto ga nisu izgradili na nekoj od šest drugih potencijalnih lokacija nego su baš izabrali Trgovsku goru. Zašto ne izgrade odlagalište u okolini Zagreba, u vodozahvatu odakle se napaja grad? Područje je označeno kao visoko trusno, a sva istraživanja hrvatske strane rađena su isključivo na području Dvora, a uticaje na Novi Grad nisu ni pokušali da istraže. Tražimo da se našim ekspertima omogući da prisustvuju istraživanjima na terenu. Imamo argumente da Čerkezovac ne zadovoljava ni jedan geofizički parametar za izgradnju odlagališta.
GLAS: Kolika je uloga Ministarstva inostranih poslova BiH u ovoj priči?
GOLIĆ: Diplomatija, odnosno taj resor trebalo bi da ima ključnu ulogu u naporima da se do rješenja dođe u duhu dobrosusjedskih odnosa, ali i da se naš stav čuje u cijelom svijetu. Sva komunikacija sa Hrvatskom trebalo bi da se odvija posredstvom ovog ministarstva...
GLAS: Da li je to tako?
GOLIĆ: Aktuelna ministarka inostranih poslova Bisera Turković ne da nije dala nikakav doprinos da se Hrvatskoj ospori da odlaže taj otpad praktično na našoj kapiji, nego je činila sve da osujeti napore domaćih institucija na svim nivoima vlasti da se priča završi u korist građana Srpske i FBiH. Sprečavala je dugo Savjet ministara da potvrdi imenovanje Ekspertskog i Pravnog tima, navodeći najbesmislenije razloge, dok sam ja koristila svaku priliku da obavijestim ambasadore evropskih zemalja, predstavnike međunarodnih institucija i druge sa našim stavovima i protivljenjem. Iskreno, od Turkovićeve, koja je trebalo da bude nosilac u naporima da se diplomatskim putem dođe do rješenja, očekivala se proaktivna uloga, a dobili smo pasivnost i opstrukcije.
GLAS: Koliko BiH još ima vremena da reaguje?
GOLIĆ: ESPOO konvencija o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu ima jasne rokove i pravila konsultacija sa potencijalno pogođenom stranom, i od Hrvatske koja je ratifikovala ovu konvenciju i koja je članica EU očekujemo da je strogo poštuje. Još 2016. sam razgovarala sa čelnim ljudima Konvencije i ukazano nam je da nadležne institucije BiH u međunarodnim odnosima treba i formalno da se obrate Odboru za implementaciju pri ESPOO konvenciji u Palati nacija u Ženevi, koji je jedino tijelo koje je nadležno da izvrši procjenu i analizu primjene Konvencije i SEA Protokola od strane Hrvatske. Šta će Turkovićeva učiniti, ostaje da se vidi. GLAS: Da li će slučaj završiti pred međunarodnim sudom?
GOLIĆ: Ukoliko Hrvatska, kao strana, bez obzira na protivljenje BiH, i dalje bude insistirala na tvrdnji da odlagalište radioaktivnog otpada nema uticaja na život i zdravlje građana pogođene zemlje, BiH može Sekretarijatu Konvencije u Ženevi uputiti zahtjev za utvrđivanje postojanja uticaja. Međunarodni sud je krajnja instanca, ali i dalje želim da vjerujem da ćemo problem riješiti u duhu dobrosusjedskih odnosa i diplomatskim putem.
Timovi
GLAS: Rekli ste da ste zadovoljni radom domaćeg Ekspertskog tima, ali ne u potpunosti i radom Pravnog tima? Zbog čega?
GOLIĆ: Pravni tim je strategiju trebalo da predstavi Savjetu ministara i nama kao Koordinacionom timu, još prije nekoliko mjeseci da bi krenuli u druge aktivnosti. Kašnjenje bi nas moglo dovesti u podređen položaj.
GLAS: Iz Pravnog tima često kažu da moraju, za krupnije korake, sačekati da ekspertska strana završi dobar dio posla?
GOLIĆ: Zadaci su jasno definisani. Ekspertski tim je izuzetno agilan, na terenu, u istraživanjima, na podizanju svijesti javnosti. Od Pravnog tima se očekivalo nekoliko varijanti za pravno rješavanje ovog pitanja, a još nemamo ni strategiju djelovanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
