Slobodan Šoja, diplomata, za “Glas Srpske”: Imamo ludačku opsesiju da pravimo problem u Njujorku

Racionalnim ljudima nije teško formulisati nesporne zajedničke principe, a sve to je važno imati na umu prilikom formulisanja nove strategije spoljne politike BiH.

Poručio je to u intervju za “Glas Srpske” diplomata Slobodan Šoja. Osvrćući se na sve češće ocjene da je spoljna politika, odnosno ponašanje dobrog dijela tih predstavnika u BiH i diplomatsko-konzularnoj mreži, s pravom, jedan od najkritikovanijih sektora, kaže da su spoljna politika i diplomatija slika i ogledalo svih naših unutrašnjih slabosti i različitih pogleda.

- A unutrašnju i spoljnu politiku povezuje jedna teško izlječiva društvena sebičnost, koja nam je svojstvena i koja se ogleda u svijesti da smo mi važniji od društva i države, a ne obratno. Osim što su nejedinstvene bosanskohercegovačka spoljna politika i diplomatija su neosmišljene, neinventivne, neefikasne, a u globalnom kontekstu nebitne - istakao je Šoja.

Ključni problem domaće spoljne politike i diplomatije je činjenica da su obje privatizovane i ne služe, kako je naglasio, opštim već privatnim interesima.

- Ako se zna da kod nas postoje tri privatna interesa, eto dovoljno razloga za nesavršenost, neorganizovanost i prepuštanje stihiji pa je ugled naše spoljne politike nikakav. Stanje će biti popravljeno kada budu uvedeni nezavisnost, stručnost i profesionalizam u diplomatiju, odnosno kad se bude zasnivala na najboljim profesionalnim temeljima – smatra on.

GLAS: Otvoreno kažete da se 30 godina na nivou BiH vodi diplomatska borba ispod žita da Republika Srpska bude ukinuta. Koliko je ta politika od strane drugih doprinijela trenutnoj slici o našoj diplomatiji i o BiH na međunarodnoj sceni?

ŠOJA: To je rak-rana ne samo naše spoljne, već i unutrašnje politike. Preko nje se sve lomi i to pitanje trajno truje atmosferu u zemlji. Kad milion ljudi ne može nikako da se pomiri s postojanjem nečega s čijim nestankom se nikad ne bi pomirilo drugih milion, onda je zemlja osuđena na mržnju, patnju i pat-poziciju. Mnoge naše diplomate, političari, intelektualci, javne ličnosti... spisak je predug, godinama postojano lobiraju da bude ukinuta Republika Srpska. Ljudi obično obnevide od mržnje, a mržnja redovno ubija ideju državnog jedinstva. Zbog mržnje mrzioci ne mogu shvatiti da podrivanjem onog s kojim se dijeli zemlja i sudbina gube povjerenje i ozbiljnost kod stranaca. Njima takvo ponašanje ne imponuje, a zemlji nanosi štetu. U takvim situacijama jedino rješenje je pomirenje s realnošću.

GLAS: Neusaglašenih istupa najviše je bilo od ambasadora u Savjetu bezbjednosti UN. Kao nasljednik Svena Alkalaja se pominje Zlatko Lagumdžija, a izjavili ste da prva stepenica kompromisa, kojeg stalno apostrofirate, upravo treba da bude Njujork? Šta je potrebno za promjene i ima li ih na pomolu?

ŠOJA: Svaka multilateralna misija je važna, ali najvažniji je Njujork. Tu misiju posebno pominjem, jer kod nas postoji neka djetinjasta ludačka opsesija i želja da u Njujorku bude održan namjerno neusaglašen govor u kojem bi bili kritikovani vlastiti unutrašnji neprijatelji pred ljudima koji ne znaju gdje je BiH. A tako je jednostavno nastupiti sa jedinstvenim stavom. Dovoljne su dvije stvari - prvo je shvatiti da se u Njujork ne izvoze interni problemi i animoziteti, odnosno da se od svake države traži stav o globalnim pitanjima. A drugo je prepustiti Odsjeku za UN u Ministarstvu spoljnih poslova da napiše prijedlog govora koji će biti usaglašen između tri kabineta u Predsjedništvu BiH. Kad se radi profesionalno i dobronamjerno, ne mogu nastati nikakvi problemi. Problemi nastaju zbog zlonamjernog neprofesionalizma i politikanstvom.

GLAS: Koliko je realno da u BiH bude dogovorena zajednička spoljna politika? Mogu li novi spoljnopolitički okvir, odnosno smjernice koje dolaze na dnevni red, da to, uslovno rečeno, poguraju?

ŠOJA: Ukoliko se pravilno formuliše oslanjajući se na realno i moguće, uz izbjegavanje nerealnog i nemogućeg može se lako dobiti usaglašena zajednička spoljna politika sa kojom bismo jedinstveno i jednoglasno izlazili pred svijet.

GLAS: Novi ministar inostranih poslova BiH je Elmedin Konaković. Kako Vam se čine prva obraćanja i poruke? Dosta kritika je stiglo zbog dolaska u Banjaluku i razgovora sa predsjednikom Republike Srpske i o spoljnoj politici, a mogle su se čuti i tvrdnje da entiteti nemaju pravo da se miješaju u spoljnu politiku?

ŠOJA: Konaković je prije preuzimanja funkcije najavio zaokret u kreiranju spoljne politike kroz drugačiji unutrašnji dijalog koji bi trebalo da bude zasnovan na većem povjerenju i poštovanju, a naročito na konsultacijama bez tvrdoglavog sukobljavanja. To što je doživio kritike zbog dolaska u Banjaluku je krunski dokaz nedržavne i neperspektivne politike onih koji prebrzo gube vlast koju predugo drže, pune tri decenije. Besramno je kritikovati nekoga ko pruža ruku i ko namjerava da ima mnogo više sluha čak i za mišljenja s kojima se uopšte ne slaže. Najlakše je prekinuti razgovore i dogovore, a najteže strpljivo i dobronamjerno razgovarati i dogovarati se. Ovo prvo destabilizuje državu, a ovo drugo je gradi na jačim temeljima.

GLAS: Konaković je poručio da je diplomatsko-konzuralna mreža BiH skup zgrada u kojima niko ni s kim ne funkcioniše i nema vezu sa centralom. Ako bismo ovog momenta krenuli sa pospremanjem, za koliko bi zemlja mogla da ima normalnu i korisnu diplomatsku službu, a ne, kao što je godinama slučaj, servis za svađe i kojekakve lične interese?

ŠOJA: Postavili ste veoma važno pitanje koje bi moglo biti najvažniji Konakovićev zadatak. Njegova porazna konstatacija je, nažalost, potpuno tačna, ali nije za to kriva pogrešna spoljna politika, već veoma slaba koordinacija između zemlje i ambasada. Ne osmišljava se dovoljno sistemski i strateški rad sa bezbroj instrukcija, odnosno ozbiljniji rad na izvještajima, analizama i prijedlozima koji su rezultati instrukcija. Drugi, a u principu prvi, razlog slabosti su naši kadrovi. Svake godine bacamo milione maraka na nesposobne i neefikasne ljude koji djeluju u inostranstvu. Činjenica je da se do sada nijedan ministar spoljnih poslova nije odvažio da se bavi unutrašnjom organizacijom i funkcionisanjem tog ministarstva. To je veoma težak zadatak. Traži mnogo energije i podrazumijeva mnogo neprijatelja, ali neko to jednom mora uraditi. Sa dobrim kadrovima treba napraviti funkcionalnu unutrašnju strukturu i stvoriti jedan funkcionalan mehanizam.

Savjet za ambasadore

GLAS: Treba li šta mijenjati u procesu izbora ambasadora, s obzirom na tvrdnje sa svih strana u BiH da je većina diplomata zapravo zalutala u taj sektor?

ŠOJA: Treba i to radikalno. Ako težimo profesionalizaciji diplomatije, najbolje bi bilo prepustiti izbor ambasadora jednom savjetu za spoljnu politiku, koji bi bio zajednički za sva tri člana Predsjedništva BiH. Podrazumijeva se da bi svaki član Predsjedništva imao pravo da predloži dva, tri politička ambasadora, a ostali bi trebalo da budu profesionalci, karijerne diplomate. U savjetu bi bili naši vrhunski profesionalci, a imamo ih dovoljno. Razmišljali bismo o najboljim kandidatima za ambasadore i davali prijedlog godinu prije preuzimanja dužnosti. Tako bi ambasador imao dovoljno vremena da se pripremi. Takvim pristupom na duže staze znatno bi bili povećani kvalitet i efikasnost naše diplomatije, ali za ovo je potrebna politička volja, za koju nisam siguran da sad postoji. Ali jednog dana ćemo sigurno preći na taj sistem, jer drugog i boljeg nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.