Rat i mir iz prve ruke na prostorima “Novorusije”: Na ruševinama “Azovstalja” niče neki novi svijet

” Ruska to sigurno nije. U to se mogao uvjeriti i novinar, politikolog i pomoćnik urednika magazina “Pečat” iz Beograda Nikola Jović, kako čitajući o njoj, tako i prilikom svoje nedavne višednevne posjete Donbasu, kada je iz prve ruke mogao da vidi i drugu stranu priče sukoba u Ukrajini, koju zapadni mediji uglavnom prećutkuju. Prema njegovom mišljenju, riječ je o najnelogičnijom ratu u istoriji čovječanstva.

- Što više čitam i pokušavam složiti kockice, teže mi da je shvatim. Sve ovo me podseća na domine. Prva je pala i niko ne zna kad će kraj. Rusija ne može da se povuče i ostavi stanovništvo Donbasa, Luganska i drugih regija na milost i nemilost ukrajinskim desničarima. Mislim da će Moskva na kraju da stavi pod svoju kontrolu sve regione u kojima su Rusi većina, ali i one “tačke” koje za njih imaju određeni vojni i geopolitički značaj. Verujem da će i Odesa doći na red. Sigurno će to biti i Harkov, koji je samo na 40 kilometara od ruske granice. Naravno, tu su i određeni delovi zaporoške i dnjepropetrovske oblasti. U takvim okolnostima ukrajinska državnost postaje vrlo upitna. Stoga je velika enigma u kom će ona formatu opstati, pogotovo što im velika opasnost preti i sa istoka od strane Poljske. Iz Varšave se sve češće može čuti kako su oni spremni da preventivno zauzmu određene zapadne delove Ukrajine. Sve vodi ka raspadu ove zemlje - kaže za “Glas Srpske” Jović, prenoseći svoje prve utiske iz višednevne pres-ture po, kako je Rusi nazivaju - “Novorusiji”.

Ukrajinska vojska gađala školu u Donjecku Foto: N. Jović

Smatra i da sve ovo postaje sukob Istoka i Zapada, dvije civilizacije, kulture, dva poimanja sveta. Stvaraju se novi blokovi, ali dolazi i do određenih geopolitičkih pomeranja na Bliskom istoku, gde se jedan broj dosadašnjih američkih saveznika svrstava na stranu Rusa u borbi protiv zapadnog atlantizma i globalizma.

- Znači, radi se o istorijskom događaju koji će sigurno odrediti i izgled nekog budućeg sveta. Da zaključim, neko moje mišljenje je da na ruševinama čeličane “Azovstalj” u Marijupolju niče novi globalni poredak. Niču temelji novog svijeta. Boljeg i pravednijeg? Možda, videćemo, ali svakako slobodnijeg od uticaja zapadnih globalista - smatra on.

Baze i grafiti

Priliku da posjeti ove ratom zahvaćene krajeve, koji su posljednjih mjeseci top-tema svjetskim medija, dobio je nakon poziva prijatelja, novinara iz Rusije, da u sklopu međunarodne pres-ture koju organizuju rusko Ministarstvo odbrane i Ministarstvo spoljnih poslova, posjeti Donbas. Kako kaže, nije se ni trenutka dvoumio. Početna tačka bio je grad Rostov na Donu, mjesto okupljanja više od 50 novinara iz cijelog svijeta, Francuske, Italije, Japana, Islanda, Indije, Holandije, SAD, Njemačke, Bjelorusije i Rusije. I naravno Srbije.

- Čitavo vreme smo bili zajedno i koliko sam primetio, oni su pokušali da profesionalno urade svoj posao, ali ta neka doza pristrasnosti uvek je bila pomalo prisutna. Ulazili smo s vremena na vreme u određene rasprave i nismo se baš slagali o uzroku ovog konflikta i načina zapadnog izveštavanja. Ali, i to je bila jedna, da tako kažem, konstruktivna rasprava, bez ikakvih trzavica - kaže Jović. 

Uz policijsku, a onda i vojnu pratnju, sa pancirima i šljemovima, ova šarolika novinarska ekipa prvo odlazi do bolnice u blizini Luganska, glavnog grada samoproglašene LNR, gdje regionalne vlasti uz pomoć Rusije grade veliki medicinski centar za čitav prostor Donbasa.

Ruska vojska u nekadašnjoj bazi Desnog sektora u okolini Alčevska Foto: N. Jović

Kompletnu galeriju možete pogledati ispod ovog teksta ili klikom O V D J E

Tu im je, kako kaže Jović, upriličen i susret sa predsjednikom LNR Leonidom Pasečnikom, koju mu nakon fotografisanja saopštava da su Srbi na tim prostorima prije 250 godina imali državu, Slavjanoserbiju, i da je dio nje bio i Lugansk.

- Naravno da sam to znao, ali interesantno mi je bilo što je on to pomenuo. Put nas je dalje odveo ka nekadašnjoj bazi Desnog sektora u blizini mesta Alčevsk. Vojnici LNR nam pokazuju kompleks od nekoliko kuća i zgrada koje su ti ukrajinski nacionalisti, čija je ideologija bliska onoj fašističkoj,  pretvorili u svoje utvrđenje, što je sada samo gomila sprženih cigli i gvožđa. Pokazan nam je i deo vojnog arsenala koji su oni koristili. Radilo se uglavnom o inostranom naoružanju: američkim protivtenkovskim  raketama “džavelin”, britanskim NLAV i švedskim “stinger”. Nismo mogli, a da ne primetimo i veliki broj grafita kukastih krstova i SS oznaka po ovoj bazi - priča Jović.

Nakon toga ekipa nastavlja ka Alčevsku, danas industrijskom centru LNR. Obilaze metalurški kompleks, jedno od najstarijih preduzeća crne metalurgije u istočnoj Ukrajini. Ovaj kompleks je, prema riječima Jovića, početkom rata 2014. bio pred gašenjem, ali su radnici pristali da čak sedam mjeseci rade bez plate samo da se ne bi zatvorio i kako bi se “prebacio” na ratnu proizvodnju i remont tenkova i artiljerijskih oruđa.

Podzemlje

Drugi dan ove radne posjete protekao je u obilasku vjerovatno najpoznatijeg mjesta na svijetu - Marijupolja, koji je prije izvjesnog vremena, a nakon dugotrajne opsade i blokade, pao u ruske ruke, što je za Moskvu, osim strateškog, imalo i simboličan značaj, pogotovo jer je to bilo jedno od najveći uporišta “azovaca”, ukrajinskih ekstremista.

- Već na prvu se moglo videti da se život u ovom gradu polako vraća u normalu, ako se može tako reći, jer je većina infrastrukture porušena. Prema nekim procenama, čak 80 odsto stambenih objekata je porušeno, jer su pripadnici puka “Azov” čitav grad koristili kao bazu, te je tako svaka kuća ili zgrada bila pretvorena u uporište, odnosno mitraljesko ili minobacačko gnezdo ovih ekstremista. Ispaljivali bi projektile sa krovova zgrada i onda bežali. Imali smo priliku  da posetimo i famoznu čeličanu “Azovstalj”. Taj dan je bio izuzetno topao, a i čitav taj kraj je podsećao na neke bliskoistočne apokaliptične predele. Teren se i dalje čisti od eksplozivnih naprava. Ono što je nama u tom trenutku bilo dozvoljeno da vidimo bilo je potresno. Mi smo inače bili prva inostrana novinarska ekipa kojoj je bilo dopušteno da uđe u sam kompleks. Uspeli smo da se spustimo i vidimo deo tih podzemnih tunela u kojim su se krili “azovci” i plaćenici. Imali smo priliku da vidimo te prostorije u kojima su oni spavali i živeli skoro dva meseca - navodi Jović.

Podzemni bunkeri “azovaca” u “Azovstalju”  Foto: N. Jović

Kompletnu galerijumožete pogledati ispod ovog teksta ili klikom O V D J E

Dodaje kako ruska strana ima saznanja da je na ovim prostorima boravio i veliki broj plaćenika. Rusko Ministarstvo odbrane je objavilo da je među njima bilo i oko 200 hrvatskih državljana, 170 “dobrovoljaca” iz BiH, dva iz Crne Gore.

- Ako analiziramo listu, možemo videti da je Hrvatska čak na trećem mestu, a prema broju stanovnika prva. Naravno da nisu to sve plaćenici. Verujem da je jedan deo njih došao zbog mržnje prema Rusima - navodi on.

Pušilin

Ova pres tura obuhvatila je i marijupoljsku luku, jednu od najznačajnijih u Ukrajini, na obalama Azovskog mora. Tu ih dočekuju povećane mjere obezbjeđenja i ruski ratni brod.

- Tu upoznajemo i predsednika DNR Denisa Pušilina, koji mi u kraćom razgovoru saopštava da su Srbi ruska braća. Rekao mi je i da ruski narod vidi kakva se nepravda čini srpskom, te da će “sve biti Rusija, osim Kosova, jer je ono Srbija”. Uslijedila je vožnja po Azovskom moru, plovilom ruske Crnomorske flote. Izdaleka razgledamo brodove u luci spremne da izvezu žito u evropske zemlje. Glavni problem su brojne mine koje su Ukrajinci postavili - istakao je Jović.

Poslije toga upriličena im je i posjeta pozorištu u Marijupolju, iz kojeg su, jedno vrijeme, akcijama komandovali pripadnici “Azova”. Na vratima ih dočekuje plakat koji najavljuje proslavu 12. juna - Dana Rusije, a na spratu traje predstava. Malobrojna publika, mahom djeca s roditeljima, bakama i dekama.

- Tu susrećem malog Džora, koji ima samo osam godina. Pitam ga je li sada bolje kada su Rusi tu. “Pa jeste”, odgovara on, te dodaje “sad mogu da govorim na ruskom jeziku.” Znači, tom jednom dečačiću je pre toga bilo zabranjeno da javno govori maternjim jezikom. To me je baš potreslo. Ovo možda i najbolje simbolizuje karakter ovog sukoba - smatra Jović.

Granatiranje Donjecka od strane ukrajinske vojske Foto: N. Jović

Kompletnu galeriju možete pogledati ispod ovog teksta ili klikom O V D J E

Treći dan ove novinarske turneje protekao je u obilasku škole u Donjecku, koju su u maju granatirale ukrajinske snage. Ona je bila gotovo do temelja uništena, a sreća u nesreći je bila, kako kaže, to što u tom trenutku u učionicama nije bilo djece.

Prema riječima Jovića, koliko god paradoksalno zvučalo, građani gotovo sasvim razorenog Marijupolja su trenutno ipak mirniji i spokojniji od građana Donjecka, čijem stradanju se ne nazire kraj.

- Ulice su uglavnom puste i često se čuju sirene upozorenja. To je jedna vrsta života pod bombama. Posle 17 časova se sve zatvara, te ostaje da radi tek par restorana u centru. U gradu sam se zatekao i tog kritičnog 13. juna, koji je bio najgori od početka ovog sukoba, jer je ukrajinska vojska na ovo područje ispalila oko 380 raketa. Bile su to jezive scene. Svakih par sekundi se mogla čuti po jedna detonacija - kaže Jović. 

Dodaje da će mu trebati dosta vremena da mu se sve “slegne”, ali i da je stekao utisak da mržnja nije dvosmjerna. Ona je, kako je rekao, daleko veća i bezobzirnija od strane Ukrajine, koja je sebi dozvolila da bude iskorišćena od strane Zapada.

- Iz te želje da postanu nešto što nisu, oni su u stvari postali veliki “antirusi”, uništavajući sve što ima veze sa istočnim komšijom. Ovaj rat je samo produbio taj razdor između dva etnosa - poručuje Jović. 

Simbolika

Nakon obilaska čeličane “Azovstalj”, na jednoj od ruskih kontrolnih punktova kod ovog kompleksa Jović je upoznao Dariju Platonovu i Haukura Hauksona. Darija je kćerka Aleksandra Dugina, jednog od najvećih i najpoznatijih ruskih političkih mislilaca i filozofa, a Haukur je islandski novinar koji već 30 godina živi i radi u Rusiji.

- Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste što ovaj Islanđanin nije potpao pod zapadnu rusofobiju, naprotiv, svedoči o privlačnosti “ruske ideje” u borbi protiv globalizma. Na kraju smo se slikali kod  ruševina “Azovstalja”, kao nekada ruski vojnici pred Rajhstagom - kaže Jović.

Kompletnu galeriju fotografija možete pogledati ispod ovog teksta ili klikom O V D J E

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.