Rajko Kuzmanović, predsjednik ANURS-a: Dvoličnost stranaca temelj svih naših kriza

Taj proces se najdrastičnije odrazio na Jugoslaviju. Drugi talas globalizma kulminirao je u regionu, gdje je došlo do rata. Otadžbinski rat je završen usvajanjem Dejtonskog sporazuma, kao "sui generis" mirovnog ugovora, a donosioci tog dokumenta odigrali su dvoličnu ulogu - po Dejtonu konstituisana je federalno-konfederalna država, a na drugoj strani u praksi su podržavali unitarni model. To je stvorilo složenu situaciju za duži period.

Ističe to za "Glas" predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS) Rajko Kuzmanović.

Govoreći o političkoj situaciji u BiH, kaže da opravdava usvajanje zakona o neobjavljivanju odluka visokog predstavnika u "Službenom glasniku" i onog koji definiše nesprovođenje odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Srpske do usvajanja zakona o toj pravosudnoj instituciji.

- Narodna skupština kao narodni parlament ima pravo da donosi bilo koje akte, koji su u funkciji zaštite pravnog poretka, a koji nisu u suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom, Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske - kaže Kuzmanović.

GLAS: Kao stručnjak za ustavno pravo, šta je Ustavni sud BiH uradio 19. juna izmjenom pravila rada i omogućavanjem održavanje sjednica i kad nema predstavnika jednog konstitutivnog naroda?

KUZMANOVIĆ: Ustavni sud BiH stalno grubo povređuje Ustav BiH, Ustav Srpske i međunarodno pravo, a učinjena je teška povreda vlastitih akata - Pravilnika o radu, koji uzgred i nije legalan i legitiman. Pravilnikom žele da supstituišu zakon o Ustavnom sudu. Sud mora imati zakon, kao sve zemlje svijeta, što ima i Ustavni sud Srpske. Povrede Ustava se nižu, a pomenuću samo povredu člana šest, tačka "c". Ustav utvrđuje da Ustavni sud BiH ima apelacionu jurisdikciju nad sudovima (misli se na redovne), a ne ustavne sudove. Ustavni sud nije stranački sud. On sudi spisima, a ne ljudima. U nizu povreda Ustava posebno je protivustavna odluka od 19. juna, kojom se isključuju srpski predstavnici i da sud može raditi bez Srba. Na osnovu brojnih nepravilnosti, posebno onih od tog datuma, legitimno i legalno je pravo Skupštine i "Službenog glasnika" da se ne primjenjuju i ne objavljuju nelegitimne odluke suda i kvazi-visokog predstavnika.

GLAS: Da li je mogao već biti usvojen zakon o Ustavnom sudu BiH, bez stranih sudija, za šta je u Ustavu otvoren put gotovo dvije decenije? Ako jeste - zbog čega su još tu?

KUZMANOVIĆ: Ustavni sud je objektivna nužnost da ga imaju skoro sve zemlje. Na prste bismo mogli nabrojati zemlje (države) koje nemaju zakon o sudu, među kojima je BiH. Da postoji Zakon o Ustavnom sudu ne bi se desila povreda primjenom pravila, kao kvazi-pravnog akta. Nije se smjela dogoditi zabrana učešća Srba u radu i odlučivanju suda. Time je ignorisana zakonodavna vlast Srpske i ugroženi standardi ustavnih sudova u Evropi. Evropski sudovi ćute o radu Ustavnog suda BiH, a ćuti Venecijanska komisija, kao pravni organ Savjeta Evrope. Time oni shvataju da Ustavni sud BiH griješi, ali iz političkih razloga ćute. Republika Srpska snažno ukazuje na to da sud ne poštuje najviši pravni akt - Ustav.

GLAS: Ima li iz ove situacije povratka na staro?

KUZMANOVIĆ: Institucije Republike Srpske više od 20 godina traže da joj se vrate silom oduzete nadležnosti od strane visokih predstavnika. Teško se odvija proces povratka. Ipak moguće je pod uslovom da postoji dobra volja drugih strana i da se pregovara i donose Ustavom zagarantovane odluke. Korektan gest Srpske je da se odmah pregovara o izmjenama i odluke donose u paketu. Upućen je i apel Srpske da se obustavi donošenje odluka od strana u Sarajevu i ilegalnih ili legalnih visokih predstavnika.

GLAS: Dosta stranaca se, ako i izuzmemo troje stranih sudija u tom sudu, miješa u mnoga unutrašnja pitanja u BiH, posebno predstavnici SAD i Velike Britanije. Kako gledate na to 28 godina poslije Dejtona?

KUZMANOVIĆ: Činjenica je da u BiH postoje stranci u svim bitnim institucijama. Zanimljivo je djelovanje stranaca sudija u Ustavnom sudu BiH gdje ih ima troje, uz po dva Srbina, Hrvata i Bošnjaka. Strance imenuje predsjednik Evropskog suda pravde. U praksi su stvorili koaliciju tri stranca i dva Bošnjaka i tako djeluju više od 20 godina i skoro uvijek su donosili odluke na štetu Srpske. Odluke su donosili preglasavanjem srpskih, povremeno i hrvatskih sudija. Zanimljivo je da Srbi više puta izdvajaju svoje mišljenje. Stiče se utisak da su evroazijske sile držale i drže svoje sudije pod svojim kišobranom. Tvorac Ustava imao je u vidu da se zamijene te sudije nakon prvog mandata. Prošlo je šest mandata, a sudije stranci ostaju. Nije im dovoljno što preglasavaju srpske sudije, već su odlučili da sud može donositi odluke i bez Srba. Time je ustavno sudstvo povrijedilo Ustav i Dejton. Nužno je da što prije strane sudije odu kući.

GLAS: Koliko je BiH danas suverena država ili državna zajednica? Ko joj to najviše oduzima?

KUZMANOVIĆ: Suverenitet se označava kao neotuđivo pravo svakog naroda i svake teritorijalne jedinice u sistemu. Suverenitet je time sigurniji i dobro se ostvaruje ako je u državi neposredna demokratija i ako sve odluke donose izabrani organi. Dakle, suveren je pravni subjekat koji samostalno donosi odluke. Za BiH ne može se reći da je u cjelini suverena, jer njome upravljaju stranci i to politikom, ekonomijom i vojskom. Stranci preko OHR-a, visokog predstavnika i drugih organizacija i institucija načinili su jedan specifičan vid protektorata. Danas je pravno-politička sramota što se odlukama igra nelegalni visoki predstavnik. Što se tiče pojma zajednica, bez potrebe se problematizuje. Pojam društvena zajednica uobičajen je za svaku teritorijalnu jedinicu, od mjesne zajednice pa preko opštinske i gradske zajednice, do državne zajednice.

GLAS: Srpska je zatražila od UN relevantna dokumenta koja potvrđuju da je Kristijan Šmit visoki predstavnik. Da li taj dokument postoji?

KUZMANOVIĆ: Takvog dokumenta nema, jer je stavljen veto na njegov izbor, tako da gospodin Šmit nije izabran u Savjetu bezbjednosti UN. Zato je nedopustivo da se građanima jedne zemlje predstavlja kao visoki predstavnik, iako to nije.

GLAS: Šmit, s druge strane, ipak najavljuje da će pooštriti takozvani Inckov zakon kojim je zabranjeno i kažnjivo negiranje genocida? Šta na to kaže naučna zajednica?

KUZMANOVIĆ: Najava građanina Šmita da će doći do pooštravanja tzv. Inckovog zakona predstavlja akumulaciju bezakonja. Ako bi i došlo do bilo kakvog nametanja, taj akt neće se provoditi saglasno aktivnostima koje je nedavno donijela Narodna skupština. Na bilo kakvo dalje nametanje snažno će odgovoriti akademska, naučna i kulturna zajednica, sa oko pola miliona građana - birača, koji su izglasali ovu vlast na demokratskim izborima. Nadamo se da će se probuditi pravna savjest međunarodne zajednice i ukinuti mjesto visokog predstavnika i tako onemogućiti dalje bezakonje.

Odgovor

GLAS: Od donošenja zakona o ANURS navršava se 30 godina. Da li akademija ima odgovore na važna pitanja za Srpsku? Čuje li se dovoljno glas struke?

KUZMANOVIĆ: Akademija je najviša naučna, umjetnička, reprezentativna i radna institucija. Jedan je od državotvornih stubova Republike Srpske. Njen osnovni zadatak je da podstiče razvoj nauke i umjetnosti, čuva, njeguje i unapređuje kulturu, duh i na vrijeme učestvuje u svim bitnim pitanjima koja se tiču Srpske. Davali smo odgovor na sva krizna pitanja, a davaćemo ih i ubuduće. Reagovali smo i na društvena zbivanja o policiji, imovini, pravosuđu. Aktivnosti se kreću u četiri društvena smjera: naučni projekti (oko 50), naučni skupovi (oko 80), izdavačka djelatnost (oko 200 djela) te međuakademijska saradnja. Imamo 12 sporazuma o saradnji sa evropskim akademijama, prevod knjiga o Srpskoj na engleskom i ruskom jeziku. Radimo kapitalno djelo "Enciklopedija Republike Srpske".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.