Ognjen Tadić za „Glas Srpske“: I Njemačka bi bila srećna da nema Šmita
Zapad ima ograničene resurse koje može da odvoji na upravljanje u BiH. Zato su primijenili model koji ih lišava svake odgovornosti iako su preko funkcije visokog predstavnika imali praktično neograničenu vlast, a na drugoj strani, za sve što ne valja optužuju domaće političare. I sve to floskulom “treba da se dogovorite”, dok iza zavjese čine sve da taj dogovor učine nemogućim i da što duže produže stranu dominaciju.
Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” pravni svjetnik predsjednika Republike Srpske Ognjen Tadić komentarišući aktuelnu političku situaciju u BiH.
- Bezbroj je primjera za ovu tezu, a posljednji je podizanje optužnice protiv predsjednika Milorada Dodika i direktora “Službenog glasnika” Miloša Lukića nakon sastanka u Sarajevu na kome su se stranke koje čine vlast suštinski bile dogovorile o rješenju svih četrnaest prioriteta vezanih za EU - istakao je Tadić.
GLAS: Predsjednik Srpske nedavno je predložio političkim partnerima iz FBiH da bude potpisan sporazum o donošenju deklaracije o suverenitetu BiH, čiji je fokus stavljen na odlazak inostranih sudija iz Ustavnog suda BiH kao i na zatvaranje OHR-a. Da li očekujete da druga strana prihvati ovaj prijedlog?
TADIĆ: Nadam se da hoće, iako sve govori da je teško da će do toga doći. Prijedlog predsjednika Dodika dolazi u pravom i, rekao bih, jedinom mogućem trenutku zbog toga što sukob velikih sila u Savjetu bezbjednosti UN onemogućava izbor visokog predstavnika i prvi put u istoriji BiH otvara joj mogućnost da iskorači ispod strane vlasti, oslobodi se protektorata i konačno postane ravnopravna članica međunarodne zajednice. To bi joj bila odlika suverenosti i državnosti koja je mnogo značajnija od svih dosadašnjih unutrašnjih reformi u kojima je presipala iz šupljeg u prazno nadležnosti raznih nivoa i suštinski ništa nije postigla. Političko Sarajevo mora znati da će, ako propusti taj istorijski momenat, to biti na dugotrajnu štetu BiH. Sve što su do sada pokušali na reviziji ili rušenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, a što je vrhunac moglo imati tzv. aprilskim paketom, propalo je nepovratno. Očito da su bili obuzeti idejom da Dejtonski mirovni sporazum prepakuju u nešto što je nalik Taifskom sporazumu iz 1989. godine, koji vlast dijeli između muslimana i hrišćana uz tendenciju muslimanske prevlasti, ali taj sporazum ni u jednonacionalnom Libanu nije obezbijedio mir i stabilnost, pa kako bi nešto slično u višenacionalnoj i od Libana još složenijoj zajednici BiH?!
Političko Sarajevo takođe mora da se suoči sa činjenicom da su sada potpuno mrtvi i neupotrebljivi projekti zloupotrebe Ustavnog suda BiH i Komšića. Oni im više nikakvu korist ne mogu donijeti, a i do sada su od njih imali samo štetu, jer se njihovom zloupotrebom ništa suštinski nije promijenilo u Dejtonskom sporazumu, a izgubljene su decenije u toku kojih smo na osnovu tog sporazuma mogli stvoriti normalan život i već biti u EU.
GLAS: Svi govore o evropskom putu, od političara u FBiH do zapadnih diplomata, a zaboravlja se da je taj put nemoguć dok god je u BiH međunarodni protektorat.
TADIĆ: U pravu ste. Mnogima su puna usta priča o Evropskoj uniji, ali ne kao političkog cilja, nego kao političkog sredstva za rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
GLAS: Očekujete li da Kristijan Šmit ponovo zakomplikuje političku scenu u BiH nametanjem zakona o imovini i gdje je crvena linija Republike Srpske?
TADIĆ: Kristijan Šmit ništa ne može nametnuti, jer on nije visoki predstavnik. On samo može dati povod za odgovor koji je Republika Srpske već objavila u slučaju da se na silu pokuša oteti njena imovina. Taj odgovor je stvaranje distance, odmicanje od rušilaca Dejtonskog mirovnog sporazuma i to u vidu proglašavanja samostalnosti, a kako bi se Republika Srpska zaštitila od bilo koga ko ruši Dejtonski mirovni sporazum, i da bi na taj način sačuvala koliko-toliko i ono što bi takvim rušenjima preteklo od samog sporazuma.
GLAS: Čija je imovina u BiH, odnosno ko može njome da raspolaže?
TADIĆ: Dejtonskim mirovnim sporazumom ukinut je Ustav Republike BiH iz 1993. godine koji je imao jedno čitavo poglavlje pod nazivom “Društveno-ekonomsko uređenje”. Time su organi BiH izgubili bilo kakve nadležnosti za donošenje imovinskih zakona i regulisanje te oblasti. To je dogovoreno u Dejtonu i potpisano u Parizu.
Sporazumom je verifikovano stanje stvari po ovoj temi koje je važilo na dan njegovog potpisivanja, a to znači Ustav Republike Srpske koji sadrži poglavlje “Ekonomsko i socijalno uređenje” na osnovu koga Republika Srpska ima nadležnosti za donošenje imovinskih zakona i regulisanje te oblasti. Tu se, dakle, nema šta raspravljati. Republika Srpska i FBiH imaju nadležnost da regulišu ova pitanja, a svako ko nije zadovoljan načinom regulacije ima pravo da se obrati ustavnim sudovima Republike Srpske i FBiH. Ustavni sud BiH sa svim tim nema veze i protivustavno je sve što je do sada radio na ovim pitanjima.
GLAS: Kako biste ocijenili posljednju posjetu Banjaluci specijalnog predstavnika Njemačke za zapadni Balkan Manuela Zaracina?
TADIĆ: Predsjednik Dodik, čiji je Zaracin bio gost, već je dao kvalifikovanu ocjenu tog sastanka. Nije profesionalno da kao jedan od svjedoka sastanka prepričavam njegov sadržaj. Ipak, imam pravo na lični utisak. Meni se čini da bi Njemačka bila srećna da se nije uplela u međunarodnu aferu “Kristijan Šmit”, a čime je svom do sada prohodnom uticaju na Balkanu zatvorila neka važna vrata. Oni od Šmita nemaju nikakve koristi, nego samo štetu. Čini mi se dugoročnu.
GLAS: Šta očekujete od istrage koju je pokrenula SIPA kada je u pitanju boravak Šmita u BiH, ali i njegovog obezbjeđenja?
TADIĆ: Očekujem da se službeno utvrdi ono što svi već znamo - Kristijan Šmit nelegalno boravi u BiH, nelegalno koristi strane plaćenike kao ličnu gardu i nelegalno mu je izdata legitimacija u Ministarstvu inostranih poslova BiH.
Kosovo
GLAS: Kako komentarišete posljednja dešavanja na KiM?
TADIĆ: Kršenjem Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN proglašena je samostalnost Kosova. Dakle, to što zovu institucije Kosova zapravo su nelegalna i separatistička tijela. Građanski otpor dijela stanovnika AP Kosovo i Metohija takvim tijelima niti po jednoj pravnoj definiciji ne može biti okarakterisan kao terorizam, jer se radi o građanima Srbije koji, u nemogućnosti da uživaju zaštitu svoje države, nastoje da se samozaštite. To je jedini opis stanja koji pravo može da ponudi. Za sve su odgovorne UN, jer ne ispunjavaju svoju obavezu da štite tamošnje stanovnike, a sprečavaju državu Srbiju da to učini. Bitno je reći da čak ni po naknadnim sporazumima zaključenim između vlasti Srbije i separatističkih predstavnika uz pokroviteljstvo EU, pripadnik tzv. struktura bezbjednosti pod Kurtijevom upravom nije smio biti prisutan na tom terenu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
