NPRS: Nije uvoz korist, a izvoz trošak– obrnuto je

G.S.
NPRS: Nije uvoz korist, a izvoz trošak– obrnuto je

BANjALUKA - Konstantno slušamo od političkih subjekata uvezenu liberalnu iluziju, na kojoj se zasnivaju programi svih političkih stranaka, koje insistiraju na dovođenju tzv. investitora i izbjegavanju obnavljanja sopstvene proizvodnje da dovođenje stranih investitora omogućava bolji razvoj Republike Srpske. Praktično, oni nam poručuju da je izvoz trošak, a uvoz korist, stoji u saopštenju stranke Naša priča Repubika Srpska.

„Takmiče se ko je sposobniji da dovede strane investitore, ali niko nema program za oporavak domaće privrede osim ispraznih parola “resavskih” glasnogovornika?! A šta je zapravo dovođenje stranih investitora nego uvoz – trošak za državu! Uvozimo tzv. strane investitore, kreditore, zakone po naređenju EU itd., ne razmišljajući pritom da takva politika u kojoj je svaki uvoz korist a izvoz trošak, pogubna za naš narod. Državni službenici donose čudne odluke koje su u suprotnosti sa nacionalnim interesima. Tu su i tzv. nevladine organizacije koje žive od stranih grantova. A zatim i brojni mediji koji su zavisni od strane pomoći i koji se bave antinacionalnom propagandom, postavljajući strane investitore kao primarni interes naroda.

Netačno je da strane investicije doprinose rešavanju strukturnih problema naše privrede. Umesto poboljšanja strukture privrede vidimo da ona postaje još hipertrofnija, strani kapital ne želi da se bavi proizvodnjom mašina alatki i opreme za industrijsku namenu, preferirajući eksploataciju energetskih resursa, trgovinu na veliko i malo, finansije i nekretnine.

Netačno je da strani investitori ulažu u stalni kapital, doprinoseći razvoju proizvodnje, tehničkom napretku, obnavljanju proizvoda itd. Strani investitori, po pravilu, ne stvaraju nova proizvodna sredstva, već se bave kupovinom postojećih, naših sredstava.

Netačno je da strane investicije predstavlja novac koji dolazi iz inostranstva. Značajan dio takozvanih stranih investicija se ne ostvaruje zbog priliva novca iz inostranstva, već zbog reinvestiranja profita stvorenog od one imovine koju su stranci stekli u procesu jeftine privatizacije stečajnih preduzeća, kako u Republici  Srpskoj, tako i na prostoru država nastalih nakon raspada Jugoslavije.

 

Netačno je da prisustvo stranog kapitala u našoj zemlji malo i da ne predstavlja pretnju po našu ekonomiju i bezbednost. Pogledajmo samo sektor rudarstva i drvnoprerađivačke industrije. Dominantan broj privrednih subjekata, koji su bili od vitalnog značaja za opstanak i sugurnost našeg naroda, umesto da ostane naš – sada je tuđ!

Netačno je da će strani investitori stvoriti privilegije i beneficije, kako bismo imali uslove jednake onima koje imaju na zapadu. Svedoci smo ponižavajuće minimalnih zarada u privredi, što se posledično odražava i na sve ostale egzistenijalne segmente u društvu. Kažu vam, potrebne su nam strane investicije jer zemlji nedostaju sopstveni resursi?!

Besramno je tvrditi da nemamo dovoljno sopstvenih resursa za razvoj i da njihov deficit pokriva stranim investicijama. Istina je da se nesposobni i nekvalifikovani kadrovi postavljaju na rukovodeće pozicije u privrednim društvima od kojih zavisi cjelokupan proizvodni lanac u društvu. Privatni kapital se, u najvećem procentu, iznosi u strane države i razne ofšor zone, naš narod nema koristi od toga. Eksploatacija i finansijsko krvarenje samo su neke od negativnih strana aktivnosti stranog kapitala. Njegova druga opasna strana je snažan uticaj na društveno-političku situaciju u zemlji.

U Republici Srpskoj strani kapital je uglavnom prisutan u obliku podružnica tzv. “ćerki” ili čak “unuka” glavnih kompanija. A njihove „majke” ili „bake” u vidu čelnih, holding struktura transnacionalnog poslovanja nalaze se u Njujorku, Londonu, Berlinu, Parizu, Briselu itd. Svaka transnacionalna korporacija po definiciji ima najbliže veze sa vladama svojih matičnih zemalja, a ne sa našom zemljom!

U poslednje dvije-tri decenije sve su rasprostranjeniji tzv. vanberzanski oblici i metode sticanja profita od strane transnacionalnih korporacija u drugim zemljama.

Na primjer, obezbjeđivanjem lokalnih kompanija svojim tehnologijama i znanjem na osnovu ugovora o licenciranju, ili obezbjeđivanjem njihovih žigova (brendova) na osnovu ugovora o franšizi. Putem ovih sporazuma i ugovora, stranci kontrolišu lokalne kompanije, često bez sticanja fizičke imovine. Na kraju, ali ne manje bitno, da li su se političari zapitali, šta će se desiti kada strani investitori povuku svoje tzv. ćerke kompanije sa našeg tržišta, kao što smo imali priliku nedavno da vidimo u Ruskoj Federaciji?!

Sledstveno, moramo zaustaviti proces privatizacije i rasprodaje imovine Republike Srpske kako bismo sačuvali ne samo domaću privredu, nego i sveukupnu egzistencijalnu bezbjednost našeg naroda. Bez toga ne možemo da očekujemo ni povratak naših ljudi iz inostranstva, a ni bolju demografsku situaciju.” - saopšteno je iz stranke Naša priča Republika Srpske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana