Nikola Špirić: BiH nije vođena nego navođena zemlja

* GLAS: Posljednju godinu u BiH ne postoji konsenzus oko pitanja kojima se rješava dalji napredak ka EU. Ko je, prema Vašem mišljenju, najodgovorniji za to?

ŠPIRIĆ: Nema isključivih krivaca i apsolutno nevinih kada je u pitanju evropski put. Nažalost, gotovo 20 godina poslije Dejtona BiH plaća visoku cijenu unutrašnje neskladnosti. Političke elite iz Sarajeva žive u iluziji da će vremenom izgraditi zamišljenu BiH po svojoj viziji. Srpska strana bi da se pridržava Dejtonskog mirovnog sporazuma, a hrvatska živi u dejtonskom nezadovoljstvu. To naprosto nije formula u kojoj se krije uspjeh BiH ili bilo koje strane. Rješenje za BiH jeste stalni dijalog koji ne smije da prestane. Mene zabrinjava to da ovdje niko nema volje za dijalog. U BiH se ne razgovara, nego pregovara. A pregovori su imanentni samostalnim državama, tako da i oni koji zamišljaju unitarnu BiH su pristali na formulu pregovaranja unutar države. Ja bih volio kada bi svi poštovali Dejtonski mirovni sporazum i iz njega iscrpili sve prednosti u kojima se sve strane u BiH mogu naći, pa kada se iskoristi dejtonski kapacitet da se eventualno priča o ubrzanju evropskog puta, da se vidi koje kompetencije treba stvoriti, a koje su u interesu svih. Nažalost, ta logika ne pobjeđuje, u BiH još postoji inat politika, a inat politika je božija kazna za sve nas.

* GLAS: Kako razgovarati sa strankama kao što su SDA i SDP koje se, u zavisnosti od sopstvenih interesa, određuju prema pojedinačnim stvarima?

ŠPIRIĆ: Kad me pitate kako razgovarati, ja ću odgovoriti treba razgovarati i razgovori nikada nisu potrošena forma. Dvije zemlje zarate, jedna na drugu bace atomsku bombu, pa poslije toga sjednu i razgovaraju. Problem je u Bosni što nema razgovora, ovdje imate pregrijanu političku temperaturu i slanje poruka koje zagrijavaju političku atmosferu. Problem je što predstavnici političkih partija ne osjećaju potrebu da razgovaraju, a kada ih pozovu bitne međunarodne adrese, ja se bojim, kojom brzinom voze prema njima, da ne dožive saobraćajnu nesreću. To je formula neuspjeha i znak da niko nije odan BiH. BiH 20 godina poslije Dejtona nije vođena zemlja, nego navođena zemlja. Kada bude vođena zemlja, onda će biti i rješenja. BiH je 20 godina međunarodni poligon za projekte izvana. Zapravo, šta je bio smisao međunarodne politike: zaustaviti BiH, relativno stabilnu iz bezbjedonosnog ugla, dok se regionalne kockice ne poslože? Ako je u završnoj fazi slaganje regionalnih kockica, onda bi nas moglo čekati veselije vrijeme. Ako nije, živjećemo u zatvorenom krugu.

* GLAS: Kakve bi sve zahtjeve međunarodna zajednica u budućnosti mogla ispostavljati?

ŠPIRIĆ: Biće mizerni i banalni. Zar mislite da sve probleme u BiH rješava odluka "Sejdić-Finci"? Hoće li ijedan problem sa stanovišta ekonomije, demokratije, razvoja biti riješen? Zašto ekonomija u BiH nije dominantna tema?

* GLAS: Pa zašto?

ŠPIRIĆ: Valjda proces udaljavanja treba da se završi, a ne proces integracija. Tako da međunarodna zajednica vješto potura formulu "vi niste sposobni da razvijate ekonomiju", a ne daju da se postigne politički dogovor. To je formula stajanja.

* GLAS: Kuda vodi proces udaljavanja?

ŠPIRIĆ: Niko ne zna. To je odgovor koji se traži od domaće političke elite. Šta je Bosna za pet, deset, 15, 20 godina. Imamo li taj odgovor? Nemamo. Vidjećemo kakvu će to upotrebnu vrijednost dobiti. Na drugoj strani traju procesi političke galame, stvara se promjena nacionalnog bića u BiH. Moram skrenuti pažnju da će radikalni islam promijeniti dušu bosanskih muslimana na koje smo mi navikli. Nažalost. I upozoravao sam na to. To ne smije da veseli Srbe i Hrvate.

*GLAS: EU je nedavno napravila izvještaj o opasnostima radikalnog islama u BiH. Koliko je to problem ulaska u EU koji niko javno neće da iznese?

ŠPIRIĆ: Nije ovdje ni radikalni islam, ni bilo koji drugi radikalizam pao s neba, nego je uvezen. Kada je šef UN u BiH bio Žak Klajn tada sam kao predsjednik jednog doma Parlamenta BiH rekao da u Bočinji postoje radikalni islamski elementi i da se prave emir islamske države, onda su me pozvali da se nađem s njim. Nisam mogao tada, a on je poslao odgovor: Da, postoji, ali su pod našom kontrolom. Rekao sam: U redu, ali voljeli bismo da mi kontrolišemo to što je unutar BiH. Nikada to nismo iskontrolisali, taj proces se dalje razvijao.

* GLAS: Kako zaustaviti put u tom pravcu?

ŠPIRIĆ: Opet razgovorom. Da li vi znate da je iko u BiH od domaćih političara sjeo i taj problem stavio na sto. O tome se ne priča. S obzirom na to da se ne priča, to se razvija. I sada opet, kada kažem da je uloga međunarodne zajednice pozitivna i negativna, pozitivna je što se jedino ona time bavi, ali ona, baveći se time, rješava svoje probleme, a ne BiH, iako su u smislu bezbjednosti naši problemi zajednički, globalni.

* GLAS: Pokazalo se da je talačka kriza imala političku pozadinu. Kako gledate na nju i ko je, prema Vašem mišljenju, odgovoran?

ŠPIRIĆ: Sva dešavanja svugdje, pa i ovdje, iza sebe imaju slabiju ili snažniju političku pozadinu. Bojim se da se sada ovdje analizira mogućnost, to je posljednja formula pokušaja snažne integracije BiH, socijalne prekompozicije države. Socijalne potrebe treba da legitimišu sve vlasti i da dođu na vlast studenti koji su studirali vani. Ovaj put to nije uspjelo, ali njima se ne žuri, oni će to pokušavati. U zabludi je vlast ako misli da će protesti stati. Neće. Umjesto da se traži odgovor na to, mi smo došli u stanje da su se političari počeli međusobno optuživati i to je lagani proces delegitimacije.

* GLAS: Stalno potencirate to da se treba razgovarati, a ne optuživati. Pokazalo se do sada u mnogobrojnim primjerima da to ne ide, postoji li drugi način?

ŠPIRIĆ: Nije se pokazalo, jer razgovora od Dejtona nije ni bilo. Bili su razgovori koje je organizovala međunarodna zajednica. Prema tome, suštinska vlast je u međunarodnim rukama, ovo ostalo su glumci vlasti. Razgovora nikada nije bilo na inicijativu bilo koga, nego na međunarodnu inicijativu. A to je znak koliko svi drže do zemlje u kojoj žive. Sarajevo ne doživljava Republiku Srpsku kao dio BiH, a od Srba i RS se traži da javno kažu da su dio BiH. To je taj politički autizam koji stanuje kod bošnjačke političke elite. Veću dozu samostalnosti RS će izgraditi Sarajevo, ubijeđen sam, više nego politička sloga ili nesloga iz RS.

* GLAS: Bezbjednosne institucije nisu koordinisano djelovale kada su blokirane institucije BiH, a i sada su se "sukobile" u "slučaju Mehmedović". Kako je moguće da Tužilaštvo BiH pusti na slobodu čovjeka za čija krivična djela SIPA prikupi dokaze?

ŠPIRIĆ: U vezi sa blokadom sve policijske agencije imaju svoju zakonsku i ustavnu kompetenciju i ona njima nijednim zakonom nije zabranjena. Nonsens je da 20 godina poslije Dejtona sve pojedinačne agencije bolje sarađuju sa agencijama iz okruženja ili iz evropskih zemalja nego što sarađuju međusobno. Kada je u pitanju najnoviji slučaj odnosa SIPA i Tužilaštva, vjerujem da u obje institucije rade profesionalci. Borba protiv ratnog zločina, kriminala, terorizma, trgovine ljudima je mnogo složena i ne može se raditi bez pojačane doze adrenalina ljudi operativaca, inače nijedan slučaj ne bi bio doveden do kraja. Naravno, mora postojati razumijevanje i sa druge strane. Kada domaćica kuva mlijeko, ako vidi da će pokipjeti, ona neće dodati drvo, nego će fino usuti čašu vode. Isto i u ovoj situaciji predlažem da se situacija ohladi, ako i SIPA i Tužilaštvo ne žele da budu plijen političara. I to podrazumijeva da rukovodstva sjednu i dogovore se o svom profesionalnom radu.

* GLAS: Da li je to interes svih?

ŠPIRIĆ: Javnost mora da interesuje šta se desilo sa 13.000 granata iz Istočnog Mostara 2003. godine. Jesu li one prodate da ubijaju na drugoj strani, jesu li uništene ili se s njima trguje? Šta se desilo, čije je oružje u Tešnju, to nas interesuje, je li ono uništeno sada ili je prodato? Kako je moguće da Granična policija u Krupi na Uni srpskog povratnika pretrese tražeći mu fol nelegalni pištolj, ne nađe ga, unište mu stan i pokradu mu 2.500 maraka? To javnost interesuje i na to institucije treba da daju odgovore. Da bi davali odgovore, oni moraju da razgovaraju. Ne mislim da ovo treba pretvarati u lične sukobe ljudi koje vode institucije, pa čak prijeti opasnost da to dobije i nacionalnu dimenziju, što je najgore među tim institucijama, a odgovorni ljudi koji to vode biće svjesni svih tih izazova i nastaviti raditi svoj posao profesionalno. Iz posljednjeg sukoba SIPA i Tužilaštva mudro je da obje institucije izađu jače, a ne poražene. Mi imamo dobre agencije, imaju oni mnogo sirovine, ali nema prerade. Zašto nema prerade, zato što nema političkog sporazuma. Kada bude političkog sporazuma, jasnih strategija ko kome odgovara, onda će biti i rezultata.

* GLAS: Kako vidite "slučaj Mehmedović", jedan poslanik, izabran od naroda, optužen za zločine?

ŠPIRIĆ: "Slučaj Mehmedović" je interesantan za Srbe, srpske medije i srpsku političku elitu. Neki Srbin je naglašen i interesantan za Bošnjake, neki Hrvat za druge ili treće. BiH treba odlučna borba i ne smije biti selektivne pravde i onda ćete imati odgovor i na Mehmedovića i na sve ostale koji se javljaju.

* GLAS: Ali ovo je problem sada?

ŠPIRIĆ: To je problem koji treba da rješavaju institucije profesionalno. On neće biti zatvoren, kao ni drugi slučajevi, ali pravo medija i javnosti jeste upravo da traže odgovore od države. Ali je ovdje pitanje od koga tražite odgovore, ko će vam dati odgovore na to pitanje? Nema adrese koja može dati odgovor na to pitanje. S obzirom na to da nema adrese, nema ni BiH, sada kada kažem da nema BiH, to će izazvati paljbu kod Bošnjaka "on negira BiH". Ne negiram, nema je, ne postoji. U ozbiljnoj zemlji kada se potjera kriminalac, ubica, onda sjednu najodgovorniji ljudi pa vide šta je najmanja šteta za državu, pa procijene hoće li hvatanje za uši proizvesti stres u državi koji državne institucije ne mogu da iznesu. Mi hoćemo da dionicu koju normalne zemlje trče za 100 godina, pretrčimo za pet ili dvije, to naprosto nije moguće, to je proces.

* GLAS: Rekli ste da bjelosvjetski trgovci oružjem imaju ulogu u BiH. Kakva saznanja imate?

ŠPIRIĆ: To je najunosnija i najopasnija trgovina na svijetu. U BiH je bila gomila starog naoružanja poslije rata, moramo imati odgovor da li je to uništeno ili je prodato ili je završilo na nekim ratištima. Nažalost, nemamo odgovora, vode se istražne radnje i kada se god dođe do nekog kapitalca, one stanu. To je znak da ne postoji država i političke elite koje dugo traju ne žele državu koja će dati odgovor na to, jer su i oni trebali da odlučuju u tom lancu 20 godina, pa i stranci koji pokrivaju svoju poziciju. Bez stranaca ne bi bilo ni oružja u BiH, a ni trgovine. Svi zajedno su na tom poslu. Nažalost, BiH ima mnogo neodgovorenih pitanja, a dnevno joj se serviraju pitanja "Sejdić-Finci" kao da je ovo zemlja od 4,5 miliona umobolnih ljudi. Bacili su nam jedno lizalo iz oblasti ljudskih prava koje možeš da ližeš koliko god hoćeš, niti je slatko, niti gorko, niti rješava bilo šta.

* GLAS: Odlučeno je i u "slučaju Maktouf". Dokazano je da je Sud BiH radio suprotno propisima. Treba li Sud revidirati sve presude?

ŠPIRIĆ: Mene jako obeshrabruje odgovor Suda BiH. Kao što nama kažu nemojte polemisati s odlukama Ustavnog suda i odgovor Suda je da ispravi greške, a ne da kaže da je to okruglo, pa na ćoše. Ta odluka je snažno drmnula institucije pravde i od njih morate tražiti odgovor kako će se odnositi, a ne od političara. Ako ja dajem odgovore, kažu, on se politički miješa. Izvolite, gospodo, riješite, uskladite zakonodavstvo, a to znači izvršiti reviziju svih onih slučajeva na koje je upozoravano, a to je nailazilo na zid u Sudu i Tužilaštvu.

* GLAS: Kako se izvršava budžet BiH, ima li odstupanja gledajući polugodišnje izvršenje?

ŠPIRIĆ: Mislim da ćemo ovu godinu završiti sa planiranim ubirom prihoda i da ćemo sačuvati makroekonomsku stabilnost. Ono što je problem je što će nas Evropa preko svojih fondova i međunarodnih finansijskih institucija pokušati disciplinovati da malo zatvore slavinu kako bi se, na primjer, riješio "Sejdić-Finci" i ono što oni misle da je formula uspjeha. Tu može biti nevesele priče. Neće se zaustaviti priliv, ali će pokušati, koliko vidim, neke stvari uslovljavati.

Jedna priča

Yaba priča iz Sarajeva "mi hoćemo...". Navešću primjer političara iz Sarajeva, rekao sam mu "zašto ti ne odeš u Banjaluku i ne tražiš razgovore za Miloradom i kažeš mu sve šta ti se ne dopada, a šta dopada". Znate koji je bio odgovor "može li na neutralnom terenu?". Znači ne može u Banjaluci, jer oni ne doživljavaju RS kao dio BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.