Nenad Kecmanović za “Glas Srpske”: Na sceni je pokušaj lobotomije nad Srbima

Smatra ovo politikolog i profesor emeritus Nenad Kecmanović.

- Reis-ul-ulema Husein Kavazović poslije hiperpolitizovanog reisa emeritusa Cerića bio je dočekan kao čovjek vjere, ali je ubrzo posustao. Na upozorenje njemačke tajne službe BND da je BiH postala “sigurna kuća” islamskih terorista Bakir Izetbegović ih je proglasio “hipicima”, a Kavazović “paradžematlijama”. A onda su ih kao vruć krompir jedan drugom prebacivali u nadležnost, da bi ih obojica ostavili na miru sve dok se nije zaboravilo. Nisu položili test panislamizma, ali dok služe Amerikancima nemaju problema. Pogotovo danas kada je na dnevnom redu Rusija i kada im dobro dođe sve što kažu protiv “malih Rusa” - kaže u intervju za “Glas Srpske” Kecmanović.

GLAS: U posljednje vrijeme svjedoci smo sve češćih i bezobzirnijih pokušaja pojedinih pripadnika bošnjačkog naroda da ocrne lik i djelo Svetog Save. Šta se krije iza ovih napada, šta je krajnji cilj ove srbofobije, koja ide čak dotle da se SPC proglasi sektaškom organizacijom?

KECMANOVIĆ: SPC je svesrpska crkva čiji se legalan uticaj ne zaustavlja na granicama novih država na tlu bivše Jugoslavije. Bošnjački političari protestuju zbog “miješanja” Srbije u Srpskoj i BiH, ali ne mogu to da kažu i za patrijarha SPC. Mogu da pitaju otkud Aleksandar Vučić u Banjaluci, ali ne mogu da pitaju otkud patrijarh Porfirije u banjalučkoj Sabornoj crkvi ili na proslavi rođendana Srpske. A Srbi, i ako nisu vjerujući, doživljavaju SPC kao svoju nacionalnu crkvu i duboko su joj odani. Sve ankete pokazuju da u poređenju sa vladom, parlamentom, vojskom, policijom, ona uživa najveće povjerenje naroda. Sveti Sava je pravoslavni svetac i sekularni prosvetitelj pa je simbol te neraskidive veze. I zato im se našao na meti. Litije koje su srušile vlast u Crnoj Gori izazvale su paniku i van Montenegra, jer su pokazale da je SPC na svoj način jača i od Mila Đukanovića, i od antisrpskog crnogorstva, članstva u NATO-u... Sjetite se panike, žalosti i gnjeva u Sarajevu nakon pada Đukanovićeve vlade, kao da se događa na Baščaršiji, ne u Podgorici.

GLAS: Da li sve ovo možemo posmatrati i u svjetlu sve otvorenijih napada na Srbe, kako u BiH tako i regionu. Prvo su turistima iz Srbije probušene gume u Sarajevu, onda su i napadnuta srpska djeca na fudbalskom turniru u ovom gradu uz povike: “Ubij Srbina”.

KECMANOVIĆ: Nije puka slučajnost što se u isto vrijeme suočavamo sa sličnim napadima na srpsku djecu i na Kosovu. I jedni i drugi samo na lokalu asistiraju diplomatskim pritiscima kolektivnog zapada na Srbiju i Srpsku. Žele da stvore atmosferu pogroma na Srbe, što bi trebalo da izazove strah kod srpskog naroda na obje obale Drine te Vučića i Dodika natjeraju na popuštanje - da priznaju secesiju Kosova, da prihvate reviziju Dejtonskog sporazuma, da uvedu sankcije Rusiji. U najširem geopolitičkom kontekstu kolektivni Zapad žuri da prije okončanja ruske specijalne operacije u Ukrajini zaokruži što veću interesnu zonu, a Srbi se, iako u okruženju članica NATO-a, tome grčevito opiru. Ne radi se samo o srpskoj rusofiliji, slovenstvu, pravoslavlju, tradiciji, nego o tome što su nam se oni svojom neokolonijalnom politikom popeli na vrh glave. Srećom ne samo nama nego velikoj većini svijeta u Latinskoj Americi, Africi, Aziji. Do juče lojalni vazali podižu glave čim su osjetili pad američke moći. Pokazaće se da i Bošnjacima srce kuca u Stambolu, Bagdadu, Džedi, a ne u Londonu.

GLAS: Kako gledate na odsustvo osude svih ovih nemilih događaja od strane bošnjačke elite, ali i članova Međureligijskog vijeća u BiH? Mitropolit Hrizostom je upozorio da ovo ćutanje u stvari znači odobravanje?

KECMANOVIĆ: Međureligijsko vijeće se uklopilo u šemu političkih odnosa u BiH. Odsustvo osude kod jednih, ćutanje kod drugih svodi se na isto. A mitropolitovo zadržavanje u takvom društvu značilo bi makar i nevoljko pristajanje. To Međureligijsko vijeće me inače podsjeća na brojne komisije za istinu i pomirenje, koje su cvjetale poslije rata, a nijedna nije došla ni do istine, ni do katarze, ni do pomirenja, i sve su nestale. Treba imati u vidu da je Alija Izetbegović u sklopu projekta reislamizacije vjerski zapuštenih bosanskih muslimana, o kojima se govorilo kao najsekularnijim u svijetu, preduzeo islamizaciju partije, vojske, policije. Prvo što je uradio bilo je simbioza SDA-IZ. To je i danas tako. IZ ima najveći uticaj na ishod izbora, a SDA je i na minulim izborima pojedinačno dobila najviše glasova. Uostalom, džuma petkom u podne je i politička tribina.

GLAS: Da li se sve ovo može posmatrati i u okviru sve češćih ataka na srpsku kulturnu baštinu, koji se svode i na pokušaje prisvajanja Čajničkog i Miroslavljevog jevanđelja za nekakvo bosansko nasljeđe?

KECMANOVIĆ: Pa to je sve dio iste priče. I Šiptari svojataju svu srpsku srednjovjekovnu kulturnu baštinu na KiM, jer se nalazi na teritoriji zamišljene države Kosovo. Kao da su Pećka patrijaršija, crkve i manastiri po Srbiji građeni na šiptarskoj zemlji i pripadaju njihovoj kulturi. Ili, kao da Miroslavljevo i Čajničko jevanđelje pripadaju nedjeljivoj baštini sva tri naroda u BiH, kao da je trećina prepisivana u manastiru, trećina u samostanu, trećina u derviškoj tekiji. Naručilac Miroslavljevog jevanđelja bio Nemanjin brat i humski knez Miroslav, oženjen sestrom Kulina bana, dok u Bosni još nije bilo muslimana, a jevanđelje je oslikao dijak Grigorije, a ne Huso ili Haso. E sad ne treba da se iznenadimo ako bošnjačka nauka utvrdi da je Miroslav Humsku kneževinu dobio u miraz od Kulina bana ženidbom za njegovu sestru. A pošto je Hum dijelom bio u Hercegovini onda je jevanđelje njihovo nasljeđe iz vremena kada se još nisu “poturčili”. Takva pravila da kulturno blago pripada državi na čijoj teritoriji se zatekne izmislili su francuski i britanski kolonizatori da bi u pariskim i londonskim muzejima legalizovali pokradene spomenike egipatske i grčke antičke kulture.

GLAS: Šta se na ovaj način želi postići?

KECMANOVIĆ: U širem kontekstu to je i način da se narodima u kolonijama oduzme svijest o vlastitoj prošlosti i ponos koji inspiriše da se vrati zaboravljena veličina i slava. U našem slučaju, danas, konkretno, to je atak na duhovni identitet srpskog naroda i predstavlja najkompleksniji izraz meke moći i dio je hibridnog rata. Zamislite da na individualnom planu čovjeku lobotomijom oduzmete pamćenje. Nakon toga mu možete reći da je bilo ko i bilo šta, od imena i prezimena pa nadalje. Isto je i na kolektivnom nivou. Kada nam kažu: “Zaboravite prošlost i okrenite se budućnosti”, to je to.

Bumerang efekat

GLAS: Koliko su posljednji napadi opasni, pogotovo jer su akteri uglavnom mladi ljudi?

KECMANOVIĆ: Loše je što pojedini vjerski službenici i političari manipulišu mladim ljudima, ali to ima i bumerang efekat. Oni hoće jedinstvenu Bosnu, a na taj način samo sve više uzajamno udaljavaju narode, entitete i kantone.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.