Neizbrisiva bol koja traje 32 godine: Nema kazne za zločin u Dobrovoljačkoj

Godinama se porodice, kolege i prijatelji okupljaju 3. maja kako bi podsjetili na zločin nad nedužnim vojnicima i civilima koji su se 1992. godine mirno povlačili iz komande Druge armijske oblasti na Bistriku prema kasarni u Lukavici. Prisluživanje svijeća i polaganje bijelih ruža na početku bivše Dobrovoljačke ulice u Sarajevu ove godine zbog vaskršnjih praznika održano je 20. aprila.

U izvještaju MUP-a Republike Srpske, sudskim spisima i prema Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina, ovaj događaj, kao i ubistva 2. maja, se vode pod zajedničkim imenom slučaj “Dobrovoljačka”, te se i broj od 42 poginula pripadnika JNA odnosi na sva ta dešavanja, a ne samo na poginule u Dobrovoljačkoj ulici.

Dana 2. maja 1992. godine u 12.00 časova izvršen je napad na Dom JNA u Sarajevu. Tom prilikom je bilo opkoljeno deset pripadnika JNA koji su u tim trenucima pružali otpor.

Oko 200 pripadnika jedinica teritorijalne odbrane takozvane republike BiH i “Zelenih beretki”, među kojima su bili Sakib Puška, Jusuf Juka Prazina, Emin Švrakić i drugi, kao i jedinica kojima je komandovao sarajevski kriminalac Ismet Bajramović Ćelo, držali su u blokadi, a potom napali 2. maja Dom JNA u Sarajevu, otvarajući vatru iz cjelokupnog raspoloživog naoružanja.

Prema podacima MUP-a Republike Srpske, u napadima koji su se odigrali 2. i 3. maja poginula su 42 vojnika i civila, od čega pet oficira, te je bilo 73 ranjenih, a 215 je zarobljeno ili oteto.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, 2. i 3. maja 1992. poginulo je i ubijeno najmanje 28 pripadnika JNA.

Svijeću i bijelu ružu na mjesto stradanja bez obilježja godinama prisluži i ostavlja i majka ubijenog osamnaestogodišnjeg vojnika JNA Zdravka Tomovića, Bogdana.

Na mjesto ubistva sina u ruci je donosila i jedinu uspomenu na svog sina, krvava dokumenta izvađena iz njegovog džepa godinu i po poslije ubistva, kada je Zdravkovo tijelo preuzela porodica.

-Sa mojim Zdravkom sve mi je ostalo ovdje u Dobrovoljačkoj. Ovdje je ubijen moj sin i svi moji nerođeni unuci. Moja kuća radosti nema. Ubili su mi ga i uvijek ću ih pitati: „Zašto dijete od 18 godina?“ - iz godine u godinu govorila je majka Bogdana, ne dobijajući nikakav odgovor već 32 godine.

Ne traži mnogo i kaže da traži samo da Sarajlije u Dobrovoljačkoj pruže ruku poštovanja prema nevino pobijenoj djeci i omoguće da se pomen dostojanstveno obilježava, bez uvreda.

-Zar je problem da se ovdje postavi obilježje i da mogu svratiti u svako doba da položim cvijeće za svog sina --  pitala je godinama majka Bogdana, ne dobijajući odgovor, a ni obilježje u ovoj ulici stradanja i zločina.

Akter događaja u Dobrovoljačkoj ulici je i Krsto Rakić koji je tada kao devetnaestogodišnjak radio u obezbjeđenju Druge armijske oblasti. Svojevremeno je spričao da su ih zarobli u Dobrovoljačkoj i odveli u kino-salu “Fisa” gdje su ostali do 6. maja.

-Bili smo izloženi različitim torturama, a najgore su prošli aktivni oficiri JNA. Dok su se povlačili, imali smo strogu naredbu da ne pucamo i svojom glavom garantujem da niko nije ni metka ispalio. Bili smo kao glineni golubovi, a iz kolone su nas pohvatali ko zečeve i skinuli u donji veš. Mnogi moji drugovi su tada ubijeni i ranjeni, ali sam ja imao sreću - ispričao je Rakić.

Drugog maja 1992. godine pripadnici takozvane Armije BiH napali su Dom JNA u Sarajevu i nekoliko drugih vojnih punktova u gradu i ubili 14 pripadnika JNA. Kao odgovor na te napade, pripadnici JNA su, istog dana, na sarajevskom aerodromu zadržali Aliju Izetbegovića, koji se u pratnji potpredsjednika vlade Zlatka Lagumdžije i kćerke Sabine vraćao sa pregovora u Lisabonu.

Izetbegović je odveden u kasarnu JNA u Lukavici, nadomak Sarajeva, radi pregovora o bezbjednoj evakuaciji vojnika, oficira i civila na službi u JNA iz komande Druge vojne oblasti, kao i drugih kasarni koje su bile pod opsadom muslimanskih snaga u Sarajevu.

U pregovorima su učestvovali tadašnji komandant Druge vojne oblasti JNA, general Milutin Kukanjac, komandant mirovnih snaga UN kanadski general Luis Mekenzi, član Predsjedništva BiH Ejup Ganić, a bezbjednu evakuaciju garantovao je sam Izetbegović.

Pošto je sporazum postignut, kolona sa vozilima JNA krenula je iz komande u naselju Bistrik, a na njenom čelu nalazio se transporter u kojem su, kao zaštitnici, bili Izetbegović, generali Mekenzi i Kukanjac.

Samo kilometar dalje, kada je transporter na čelu konvoja izbio iz Dobrovoljačke ulice, oko 20 teritorijalaca prepriječilo je vozilo, odsjekavši ostatak kolone, a iz okolnih kuća, sa samo pedesetak metara, muslimanske snage otvorile su vatru.

-Mogao sam da vidim kako vojnici TO proturaju cijevi kroz prozore civilnih automobila, koji su bili dio konvoja, i pucaju. Vidio sam kako se krv sliva niz vjetrobrane kola - napisao je u svojoj knjizi “Čuvar mira - put u Sarajevo” general Mekenzi.

Mekenzi je zapisao tada u svoju bilježnicu: “Bio je to definitivno najgori dan u mom životu”.

U Sudu BiH 27. oktobra 2022. godine počelo je dva puta odgađano suđenje članu ratnog Predsedništva BiH Ejupu Ganiću i još devetorici nekadašnjih visokih bošnjačkih vojnih i policijskih funkcionera optuženih za zločine počinjene nad pripadnicima JNA 3. maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, a ovaj sudski proces još nije dobio epilog.

Zločin su počinili pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane RBiH i paravojnih muslimanskih formacija kojima su komandovali predratni kriminalci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.