Naserovi zločinci pokopani u Potočarima kao žrtve
BRATUNAC - Zarad istine i odgovornosti prema žrtvama predstavnici domaćih i međunarodnih institucija koje se bave ratnim zločinima moraju dati odgovor na pitanje kako je ratni komandant Srebrenice Naser Orić u knjizi koju je objavio prije 1995. godine pod naslovom "Srebrenica svjedoči i optužuje" pisao "o genocidu nad Bošnjacima".
Kazala je to predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović.
- Činjenica je da na naslovnoj stranici te knjige, u kojoj Naser Orić opisuje događaje od aprila 1992. do septembra 1994. godine stoji termin "genocid nad Bošnjacima u istočnoj Bosni (srednjem Podrinju)". Kako je Orić ovaj termin mogao da upotrijebi u knjizi objavljenoj prije jula 1995. godine ili je on jedini bio dobro obaviješten šta će se desiti u Srebrenici i kako će se to kvalifikovati - kaže Filipovićeva.
Ona poziva sve institucije i organizacije da se što hitnije pozabave spiskom od 1.333 "poginulih građana u toku rata prema evidenciji Komisije za praćenje ratnih stradanja", koji je Orić objavio u toj knjizi.
- Oni moraju da analiziraju taj spisak i kažu kako je moguće da u Memorijalnom centru u Potočarima budu sahranjeni Bošnjaci koji su poginuli u napadima na srpska sela na teritoriji Srebrenice i Bratunca. Ko je odgovoran što su posmrtni ostaci vojnika Armije RBiH poginulih 1992. i 1993. godine pokopani u Memorijalnom centru Potočari, koji je spomen-obilježje i mezarje za žrtve iz jula 1995. godine - ističe Filipovićeva.
Kao primjer navodi ime Ragiba (Mujo) Alića rođenog 1962. godine u vlaseničkom selu Maćesi, gdje je i poginuo 1993. godine, a u Memorijalnom centru sahranjen 11. jula 2005. godine, kada i Suljo (Demir) Suljagić, koji je poginuo 24. decembra 1992. godine u Voljavici kod Bratunca.
- Naser Orić je komandovao napadima na srpska sela u okolini Srebrenice i kao ratni komandant vodio je evidenciju o ljudskim gubicima u svojim redovima. Tako se na spisku poginulih u njegovoj knjizi "Srebrenica svjedoči i optužuje" nalaze imena Bošnjaka koji su poginuli 12. jula 1992. godine u napadu na selo Zalazje, 14. decembra 1992. u napadu na Bjelovac, 5. oktobra 1992. u napadu na Fakoviće, 7. januara 1993. u napadu na Kravicu, 16. januara 1993. u napadu na Skelane. Većina sa tog Orićevog spiska sahranjena je u Potočarima, kao žrtve zločina - tvrdi Filipovićeva.
Ističe da su tako u Memorijalnom centru Potočari pokopani Orićevi vojnici poginuli u napadima na srpska sela Redžo Turković iz Vrsinja, koji je poginuo u napadu na Kravicu 7. januara 1993. godine, Juso Siručić iz Voljavice kod Bratunca, koji je poginuo 16. januara 1993. godine u napadu na Skelane, Elvir Alić iz Brezovice, koji je poginuo u napadu na Lozničku Rijeku kod Bratunca u kojem je ubijeno 109 mještana srpske nacionalnosti.
- Kako je moguće da oni budu žrtve "genocida" pokopane u Memorijalnom centru? Kako je Orić mogao da zna da će se i šta dogoditi u Srebrenici prije jula 1995? Ne možemo govoriti o budućnosti, uvažavanju i razumijevanju bez odgovora i na ta pitanja - ističe Filipovićeva.
Knjiga
- Sa dušmanima se mora definitivno i za svagda raščistiti. Uzmimo sebi za zadatak da smo mi ti koji moramo jednom za svagda raščistiti te stvari i očistiti ih od svojih avlija, da bi buduća pokoljenja živjela u rahatluku i miru.
- Znam da smo mi Bošnjaci merhametli, sentimentalni i osjetljivi ljudi. Ostavimo to za bolja vremena, a sada je u pitanju očuvanje muslimanskog identiteta, muslimanske biti, muslimanskog ponosa i ljudskog dostojanstva.
Dva su citata iz knjige Nasera Orića "Srebrenica svjedoči i optužuje", koju je objavila Narodna i univerzitetska biblioteka Ljubljana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
