Mržnja ne zaobilazi ni srpske žrtve

Veljko Zeljković
Foto: Arhiva

BANjALUKA - Retorika političkih predstavnika Bošnjaka postaje sve više zapaljiva i ekstremnija i pri tome se oni više i ne trude da sakriju svoj otvoreni i bolesni antagonizam prema svemu što je srpsko, pa tako i prema nevinim srpskim žrtvama, civilima koji su ubijeni u proteklom ratu u BiH.

Kaže ovo za “Glas Srpske” vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Viktor Nuždić, komentarišući histerične reakcije direktora Memorijalnog centra u Potočarima Emira Suljagića, ali i pojedinih bošnjačkih nevladinih organizacija, nakon što su predstavnici Delegacije Evropske unije u BiH posjetili groblje u Bratuncu i položili vijence.

Prema Nuždićevim riječima, neki u FBiH ni skoro trideset godina nakon završetka rata ne mogu da prihvate činjenicu da je rat trajao od 1992. do 1995. godine i da su u njemu stradali svi. Ne mogu da prihvate ni da su Srbi veliki stradalnici, da je u Sarajevu počeo rat ubistvom starog svata i raspisivanjem nelegalnog referenduma te da je prvi masovni zločin počinjen nad nevinim Srbima u Sijekovcu.

- Zbog toga nimalo ne čudi ni izjava nekadašnjeg predsjednika skupštine RBiH, Mire Lazovića, koja je nažalost premalo medijski propraćena, a u kojoj je rekao da su Kazani bili “mala greškica”. Da li je mala greškica ubistvo nekoliko desetina ljudi koji su stradali u najvećim mukama, koji su prethodno psihički, seksualno i fizički mučeni, a zatim im je odrubljivana glava. Njihova tijela su na kraju bačena u jamu. I kao da to nije dovoljno, nakon toga je organizovan groteskni sudski proces da bi se žrtve ponovo ponizile - istakao je Nuždić.

ŽRTVA JE ŽRTVA

On se zapitao da li ovo znači da ulazimo u novu eru, gdje će ekskluzivno pravo kojim žrtvama se smije odati počast imati pojedinci i bošnjačke političke elite?

- Da li ovo znači da ćemo morati pitati Suljagića i slične da zapalimo svijeću i spomenemo djecu - Slobodana Stojanovića, braću Dimitrijević, braću Golubović, malu Danku Tanović i brata i sestru Višnjić, silovane srpkinje, logore, “Silos” koji je raspušten tek nakon završetka rata, Čelebić, Dretelj, logore u Posavini, zaklanog Blagoja Đuraša i sve druge mučenike i stradalnike, a onda i Pag, Jadovno, Brod na Drini, Šušnjare, Garavice, Prebilovce, Jasenovac i Gradinu. I na kraju da li su u Potočarima ukopani samo civili ili i tamo ima i vojnika stradalih i prije jula 1995. godine - istakao je ovo Nuždić.

Naveo je da je samo u Podrinju, a u periodu od maja 1992. do februara 1993. - a što je Centar zadokumentovao u svom Atlasu zločina nad Srbima - bilo čak 28 masovnih stratišta sa četvoro i više smrtno stradalih. Ubijani su djeca, žene, starci, paljena sela na Đurđevdan, Petrovdan, Božić..

- Sve češće su može čuti da se radilo o greškicama pa i administrativnim, što smo imali priliku da čujemo kada je davano objašnjenje o živim ljudima čija imena se nalaze u Potočarima. Ponosan sam jer iz Republike Srpske, od najvišeg rukovodstva, počev od predsjednika Republike i Vlade, dolaze poruke koje uvažavaju svaku žrtvu. Žrtva je žrtva. Ona nema naciju i vjeru. Nažalost, s druge strane imamo sve više ovakvih i sličnih ne samo nipodaštavajućih, nego i krajnje bezobraznih i otvoreno ću reći suludih poruka koje se moraju ozbiljno analizirati - poručio je Nuždić, komentarišući histeriju koja se digla u bošnjačkoj javnosti zbog gesta Delegacija Evropske unije u BiH, postavljajući i pitanje kakva bi njihova reakcija i sankcije bile da je neki Srbin uputio slične prijetnje predstavnicima Evropske unije.

Nuždić smatra i da iako posjeta ove evropske delegacije predstavlja napredak, jer smo prethodnih skoro trideset godina bili svjedoci potpunog ignorisanja srpskih žrtava od strane evropskih delegacija, ipak mora upitati - zbog čega se predstavnici Evropske unije nisu pojavili na centralnom obilježavanju stradanja Srba u Bratuncu ili ako već nisu, zbog čeka o svom dolasku nisu obavijestili članove porodica čiji su najmiliji stradali.

ZLOČIN BEZ KAZNE

Odgovora na ovo pitanje nije bilo iz Delegacije Evropske unije u BiH. Reagovali su samo na Suljagićeve prozivke, ali nijednom riječju ne pominjući prijetnje koje su dobili od njega - da će “pakleno platiti” za to što su njihovi predstavnici učinili, jer su navodno na tom groblju ukopani “počinioci genocida u Srebrenici”.

Kako su pojasnili iz ove delegacije, ovom prilikom odata je počast isključivo nevinim civilnim žrtvama ubijenim na području Birča, u periodu od 1992. do 1995. godine, da svaka od tih žrtava ima svoje najmilije koji čuvaju sjećanje na njih i oplakuju ih te da je vijenac položen njima u pomen. Na kraju su saopštili i da su neistinite tvrdnje da se radi o vojničkom groblju ili da su tu ukopani isključivo poginuli vojnici.

Suljagić je, međutim, odlučio da ponovo oplete po njima, ne birajući riječi, navodeći da ne postoji “nijedna pravosnažna sudska presuda za ubistvo ijednog srpskog civila u Bratuncu”.

Predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić kaže da jedino što je tačno u ovim Suljagićevim tvrdnjama jeste to što do sada uistinu niko nije odgovarao za stravične zločine nad srpskim civilima u području Podrinja.

- To je nepobitna istina, ali to je zbog toga, a na šta već godinama upozoravamo, jer nadležni istražni i pravosudni organi ignorišu ove stravične zločine. Naserove horde sravnile su više od 80 sela. Na ovom području ubijeno je 2.267 Srba, civila. Da je pravde, mnogi bi već bili osuđeni za ove stravične zločine koji nisu mimoišli ni srpsku nejač. Sudovi, koji su pod kontrolom bošnjačkih elita, neće da procesuiraju ove zločine, jer bi to narušilo dosadašnji narativ da su jedino Bošnjaci stradali u proteklom ratu - kaže Kojić za “Glas Srpske”.

Navodi i da je odgovor Delegacije EU na Suljagićeve prozivke, ali i prijetnje licemjeran i snishodljiv te da je krajnji cilj bošnjačke elite da Srebrenica, odnosno Memorijalni centar u Potočarima postane jedino mjesto na kom će se obilježavati stradanje civila u proteklom ratu.

- Namjerno izbjegavaju da kažu da je na ovom mjestu sahranjen veliki broj lica koja su poginula kao pripadnici takozvane ABiH. Jedan od njih je i otac Emira Suljagića. Uskoro ćemo objaviti podatke o tome. Na spisku se nalaze imena 137 boraca ABiH koji su poginuli mnogo prije 1995. godine, a sahranjeni su kao žrtve julskih događaja u Srebrenici 1995.  I ova činjenica ponovo razbija taj mit koji oni godinama grade oko ovog mjesta. I to u stvari najviše i smeta Suljagiću. Zbog toga i ovako reaguje oko Bratunca, ponovo pljujući u lice srpskim porodicama koje su na tim prostorima izgubile svoje najmilije - poručio je Kojić.

Kazani i greškica

Koliko daleko ide nipodaštavanje srpskih žrtava može se vidjeti i iz nedavne izjave nekadašnjeg predsjednika Skupštine RBiH Mira Lazovića, koji je gostujući na jednoj od federalnih televizija, ubistva Srba nazvao „malom greškicom”. Govoreći o Srebrenici, Lazović je priznao da je i tzv. ABiH činila zločine nad Srbima, navodeći primjer Kazana. On je potom rekao da je ovaj slučaj „mala greškica” koja ne smije da „degradira časnu borbu ABiH u odbrani BiH”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana