Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu: Pobjeda nad inflacijom nije ni na vidiku

Veljko Zeljković
Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu: Pobjeda nad inflacijom nije ni na vidiku

Mjesta optimizmu i dalje nema kada je u pitanju obuzdavanje visoke inflacije, šta više, ona će ostati prisutna kao velika rak-rana i narednih nekoliko godina, izjedajući unutrašnje tkivo mnogih zemalja te se moramo naviknuti da ćemo i dalje imati skup život, skupu hranu i skupe energente.

Istakao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Ljubodrag Savić, koji je još prije pola godine upozorio i predvidio jedan ovakav crni scenario, navodeći da preduzete mjere, same po sebi, neće i ne mogu dati očekivane rezultate jer je, kako je pojasnio, fenomen aktuelne inflacije ukorijenjen i nusprodukt monetarnih politika koje su vođene tokom proteklih nekoliko godina, a ne samo rata u Ukrajini i pokidanih lanaca snabdijevanja.

- Kao prvo, ne treba zaboraviti da je inflacija kao bolest, lako se javlja, teško leči. Mi na ovim prostorima najbolje znamo šta je ona i koliko teška može biti. U današnje vreme protiv ove bolesti pokušava se boriti samo restriktivnim podizanjem kamatnih stopa, sa idejom i namerom da se poveća cena novca te tako destimulišu ljudi i preduzeća da dižu kredite i troše novac. Ali svedoci smo da to ne daje planirane i očekivane rezultate. Kao drugo, svi pravi uzroci ove inflacije i dalje su prisutni i nema naznaka da bi se nešto na tom polju moglo promeniti. Tu pre svega mislim na cene energenata i životnih namirnica. Taj rast je prisutan još od pandemije i traje do danas. Takođe, nikako ne treba zaboraviti i da kriza u vezi sa Ukrajinom nije jedina u svetu. Mnogo je novih i potencijalnih žarišta koja utiču na raspoloženje investitora i kretanje berzanskih cena. Sve ovo nas je dovelo do toga da je današnji svet u jednom opštem kovitlacu. Živimo u sve nepredvidljivijim i neizvesnijim vremenima, što i borbu protiv inflacije čini sve težom - istakao je Savić.  

GLAS: Šta to u prevodu znači?

SAVIĆ: Kod nas, ali i u svetu, inflaciju dobrim delom hrani i psihologija potrošača, koji zbog raznih strahova kupuju i one stvari koje im trenutno ne trebaju, održavajući na taj način na visokom nivou potrošnju, a samim tim i inflaciju. To samo dolijeva ulje na vatru. Naravno, nikako ne treba izgubiti iz vida i da pojedine zemlje poslednjih nekoliko godina nemilice štampaju novac. I to mimo svake mere. Tu posebno prednjači Amerika. Kada se podvuče crta onda postaje i jasno da borba protiv inflacije nikako neće biti kratkog daha, dapače. Nisam optimista. Samo sam realista. Inflacija će biti savladana tek onda kada počne padati u većini zemalja sveta, pogotovo u onim ključnim i velikim nosiocima globalnog razvoja. Ali toga nema ni na vidiku.

GLAS: Pomenuli ste psihološki momenat inflacije, da li ima lova u mutnom koji utiče na njeno kretanje, prije svega kod “kreiranja” cijene energenata?

SAVIĆ: Naravno. Toga je bilo uvek, ali je sada samo drastičnije. Mi to zovemo lov u mutnom, na Zapadu poslovna prilika. To je kod njih normalno i prihvatljivo ako se poštuju zakonske norme. Svako može da podiže cene do one granice do koje su ljudi spremni da plaćaju. I to je jedna od odlika tržišne privrede i kapitalizma.

Svi mi svoje probleme pokušavamo da rešimo preko tuđih leđa. Trgovci povećavaju cene da bi pokrili troškove ili više zaradili, država da bi osigurala fiskalnu stabilnost, a proizvođači da bi očuvali rentabilnost. Pri tom, svi zaboravljamo jednu važnu stvar, svako povećanje cena lančano se prenosi i na druge. Jedni druge “teraju” da povećavaju cene usluga ili robe. To je jedna naopaka logika inflacije koja nam se dešava iza leđa. Svako se pokušava zaštititi tako što će povećati cene. To je začarani krug i zato je ovu inflaciju i teško slomiti.

GLAS: Da li se može desiti da pojedine evropske zemlje uđu u stagflaciju te šta bi to značilo?

SAVIĆ: Neke od njih su već na vratima. ECB donosi odluku da se povećavaju kamate. To treba da smanji tražnju. Ona, međutim, sa sobom nosi manji obim privredne aktivnosti, a što u konačnici dovodi do rasta nezaposlenosti i manjih prihoda države. Zato se na inflaciju mora gledati kao na višedimenzionalni problem. Mislim da je Nemačka potencijalno prvi kandidat da uđe u stagflaciju, što znači da se isto vreme “sudare” inflacija i recesija. Mislim da malo zemalja ima mehanizme da se s tim na pravi način izbore. Štampaju novac, ali je to dvosekli mač.  

GLAS: S obzirom da je Njemačka do sada bila motor evropske privrede, a da se sada nalazi u ulozi bolesnika, kako bi ovaj virus mogao uticati na ostale zemlje?

SAVIĆ: Evropsko tržište je povezano i važi sistem spojenih sudova i zbog toga će se sve što se danas dešava u Nemačkoj negativno preliti i na ostale evropske zemlje. To nije samo njihov problem. Podsetio bih da je moć njihove privrede nekada bila ravna moći koje su imale Italija, Francuska i Velika Britanija zajedno. Svaki drugi auto na evropskom tržištu bio je proizveden u Nemačkoj i ako to bude dovedeno u pitanje, a već jeste, mnoge će zaboleti glava.

GLAS: Kada bi sutra stao rat u Ukrajini da li bi to nešto promijenilo na globalnom nivou?

SAVIĆ: Trebalo bi mnogo vremena da se obnove pokidane trgovinske i ekonomske veze. Takođe, nikako ne treba zaboraviti da Rusija već ozbiljno trguje sa Kinom i Indijom i neće tako lako okrenuti leđa novim partnerima. Ima ona narodna, koga su guje ujedale... Zato smatram da nije realno da neke veze ikada budu obnovljene.

Svi znamo da je Nemačka svoju moć izgradila na jeftinoj ruskoj nafti i gasu. Sada toga više nema, niti će biti u nekoj bliskoj budućnosti. Sve ovo je unazadilo Evropu. Osetila je to i Rusija, ali u daleko manjoj meri. Oni su se godinama spremali za jedan ovakav scenario. Pogledajte samo ovaj paradoks. Rusi prodaju naftu Indijcima, oni je je prerađuju i šalju u Evropu, pa i u Nemačku, i to po cenama koje su daleko više od onih nekadašnjih, kada je Moskva bila direktni snabdevač. I ko to plaća? Pa građani i privreda. Ista situacija je i sa gasom. Evropa sada kupuje daleko skuplji američki LNG gas. Amerikanci ga prodaju skupo i nema tu sentimentalnosti i solidarnosti.

Kraj izobilja

GLAS: Znači vrijeme izobilja, jeftine hrane i energenata nešto je o čemu ćemo samo sanjati?

SAVIĆ: Tačno tako. Veliko je pitanje da li će uopšte biti dovoljno hrane, ali i koliko će ona koštati. Bojim se da će velikom broju građana u svetu hrana postati veliki luksuz, jer je ograničen resurs. Znači živimo u izuzetno teškim vremenima i nisam siguran kako će se sve ovo na globalnom nivou završiti. Mora nekako, ali kako?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana