Ljiljana Mijović, ekspert za međunarodno pravo, za „Glas Srpske“: Zahtjev Kovačevića apstraktan, sudska praksa ignorisana

 Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Ljiljana Mijović komentarišući jednu od posljednjih presuda ovog suda, u kojoj je presuđeno da je apelant Slaven Kovačević navodno diskriminisan zbog načina izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamenta BiH.  

- Presudom je prihvaćen apstraktni zahtjev podnosioca koji traži od suda ocjenu usklađenosti Ustava BiH sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno Protokolom br. 12, iako Evropska konvencija zahtijeva kao veoma bitan uslov za obraćanje Sudu dokazivanje statusa direktne žrtve. Pored toga, kod ocjene prihvatljivosti svake predstavke se veoma striktno procjenjuje da li je podnosilac iscrpio domaće pravne lijekove za navedenu povredu njegovih prava te se, ukoliko to nije učinio, predstavka proglašava neprihvatljivom. U ovom predmetu Evropski sud je predstavku prihvatio iako podnosilac nije ni pokušao da se obrati domaćim institucijama. Time je Evropski sud proglasio Ustavni sud BiH nedjelotvornim pravnim lijekom - kaže Mijovićeva, koja je ekspert za međunarodno pravo, a nekoliko godina radila je i kao sudija u Evropskom sudu za ljudska prava.

GLAS: Da li je ova presuda konačna?

MIJOVIĆ: Radi se o presudi sedmočlanog vijeća Evropskog suda za ljudska prava koja nije konačna s obzirom na to da postoji mogućnost ulaganja žalbe na istu presudu, odnosno zahtjeva da o toj presudi odlučuje Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, u sastavu od sedamnaest sudija.

Za ulaganje ovog zahtjeva postoje, pored formalnopravnih i materijalnopravnih razloga koje u svom izdvojenom mišljenju naglašava austrijski sudija Gabrijele Kučko-Štadlmajer kao predsjedavajuća u tom predmetu, i razlozi koji se ne tiču same sadržine presude, a koji se odnose na činjenicu da je u pogledu ove presude došlo do “curenja informacija”.

Naime, Pravilima Evropskog suda propisan je način objavljivanja presude, u skladu s kojim je presuda i objavljena 29. avgusta 2023. godine iako je u pojedinim medijima informacija o presudi bila prisutna već 27. avgusta 2023. godine, što je dokaz da je došlo do protivpravnog “curenja informacije” čime se i sam sudski postupak dovodi u pitanje, posebice principi sudske nepristrasnosti i nezavisnosti s obzirom na to da su i sudije i osoblje Evropskog suda za ljudska prava obavezani na poštovanje tih principa u vršenju svojih dužnosti. S obzirom na navedeno logično bi bilo očekivati da Kancelarija zastupnika BiH pred Evropskim sudom zatraži odlučivanje Velikog vijeća Evropskog suda u ovom predmetu.

GLAS: Uzimajući sve okolnosti u obzir, koliko je ova presuda politička, a koliko pravno utemeljenja? Mnogi čak ističu da se na ovaj način nameće demokratija koja nigdje ne postoji.

MIJOVIĆ: Svaka presuda je pravni akt, a posljedice su te koje mogu biti političke i pravne. Pravnu utemeljenost presude može cijeniti samo Veliko vijeće Evropskog suda ukoliko dođe do podnošenja zahtjeva od strane zastupnika BiH pred Evropskim sudom.

Kao što sam istakla u svom izdvojenom mišljenju u presudi “Sejdić i Finci protiv BiH”, s obzirom na specifičnosti bosanskohercegovačkog konteksta, etničku pripadnost u BiH, koja je suštinska kategorija i u ovom predmetu, ne možemo posmatrati kao pravnu kategoriju s obzirom na to da ona formalno podrazumijeva isključivo opredjeljenje pojedinca da se izjasni o pripadnosti, što stricto sensu predstavlja subjektivni kriterijum, odnosno pravo svakoga da se deklariše, ili ne, kao pripadnik jedne etničke grupe, ali ne postoji zakonska obaveza za pojedinca da to i učini.

Kako nema te zakonske obaveze, nema ni objektivnih parametara na osnovu kojih bi se ta pripadnost i utvrđivala. Ova pripadnost dobija na značaju tek ukoliko pojedinac želi da se bavi politikom, te tako sama izjava o etničkoj pripadnosti nije ni objektivna, ni pravna, već isključivo subjektivna i politička kategorija.

GLAS: U izdvojenom mišljenju predsjednice ovog vijeća Austrijanke Gabrijele Kučko-Štadlmajer ukazano je na niz propusta i nelogičnosti!?

MIJOVIĆ: Izdvojeno mišljenje austrijskog sudije smatram kvalitetno argumentovanim i vjerujem da na tim argumentima treba da bode zasnovan i zahtjev za odlučivanje od strane Velikog vijeća Evropskog suda, utoliko prije što je gospođa Kučko-Štadlmajer konstitucionalista i izvjesno u potpunosti razumije finese ovog predmeta, što ima za posljedicu jake argumente za ponavljanje postupka, naglašene u njenom izdvojenom mišljenju.

GLAS: Da li se na ovaj način udara na temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma i konstitutivnost naroda?

MIJOVIĆ: Izrekom presude se utvrđuje povreda opšte zabrane diskriminacije prisutna u Ustavu BiH u odnosu na strukturu Doma naroda i Predsjedništva BiH.  Moje lično mišljenje je da sedmočlano Vijeće nije, baš kao ni Veliko vijeće u predmetu Sejdić i Finci, ušlo u detaljniju analizu ustavnih odredaba o strukturi i funkcionisanju Doma naroda. Naime, sastav Doma naroda nije rezultat izbornog procesa, jer članove Doma naroda upućuje, odnosno imenuje većina u NSRS ili većina u klubovima Bošnjaka i Hrvata u Parlamentu Federacije BiH. Ukoliko je organizaciona struktura Doma naroda diskriminatorna, kako se može zaključiti iz presude, može li se isto tvrditi i za one parlamentarne sisteme gdje se mjesta u drugom domu parlamenta nasljeđuju, kao što je slučaj u britanskom Domu lordova, ili su uslovljena prethodnom javnom dužnošću, kao što je slučaj u njemačkom Bundestagu? Etnička struktura Doma naroda je, kao i struktura Predsjedništva BiH, utvrđena kao takva iz prostog razloga obustave neprijateljstava i garancije da će narodi u BiH biti tretirani kao ravnopravni.

GLAS: Šta ako srpski, ali i hrvatski predstavnici vlasti, a što je već i najavljeno, odbiju da sprovedu ovu odluku, koje su moguće konsekvence?

MIJOVIĆ: Iste kao i u slučaju nesprovođenja presude “Sejdić i Finci protiv BiH”, od čijeg je donošenja prošlo skoro 14 godina. Da bi se presuda sprovela, ona mora najprije postati konačna, što je stvar protoka vremena i tog da li će biti pokrenut zahtjev za odlučivanje od strane Velikog vijeća Evropskog suda. Nakon tog, kako je stipulirano Ustavom, izmjene odredaba moraju biti usvojene dvotrećinskom odlukom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što podrazumijeva većinsku volju za promjene, a svjedoci smo da takve volje, ni kad je u pitanju sprovođenje presude “Sejdić i Finci”, nema.

Protokol 12

GLAS: Kada se govori o ovoj presudi, pominje se i takozvani Protokol 12. Možete li pojasniti o čemu se radi? Povela se i polemika ko ju je potpisao?

MIJOVIĆ: Protokol br. 12 je sastavni dio Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koji uvodi opštu zabranu diskriminacije, a koji je specifičan po tome što su države potpisnice Konvencije imale izbor i mogućnost da ga prihvate, odnosno ratifikuju, ili ne. Svega dvadeset država je izvršilo ratifikaciju, dok je većina država članica, uključujući i najuticajnije poput Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, odbila da to učini, upravo iz političkih razloga. Prvo što sam se zapitala kad je Evropski sud odlučivao u predmetu “Sejdić i Finci” bilo je da li su vlasti BiH bile u potpunosti svjesne mogućih posljedica ratifikacije ovog protokola. Iz današnje perspektive, mislim da je odgovor negativan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.