Lagumdžija napravio fikus od Predsjedništva

Istakao je ovo za “Glas Srpske” profesor međunarodnog prava Srđan Perišić, komentarišući informaciju pojedinih medija da aktuelni ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija navodno planira da još jednom, zaobilazeći zakonsku i ustavnu proceduru, mimo Predsjedništva BiH, izlobira i predloži donošenje, odnosno usvajanje rezolucije u Ujedinjenim nacijama o genocidu u Srebrenici. Prema njegovim riječima Lagumdžija samo nastavlja da sprovodi ranije uspostavljenu filozofiju da se prerogativi zajedničkih institucija koriste za promociju samo jedne politike, koja ima za cilj stvaranje unitarne BiH, a što onda podrazumijeva svako obesmišljavanje sadašnjeg ustavnog uređenja zemlje pa samim tim i postojanja Republike Srpske.

Perišić kaže da se spoljna politika BiH godinama unazad u stvari vodi i kreira u Vašingtonu, a ne u Sarajevu, odnosno Predsjedništvu BiH te da je ta praksa uspostavljena za vrijeme mandata Svena Alkalaja, a sada nastavljena s postavljenjem Zlatka Lagumdžije na mjesto ambasadora BiH u UN. Kako kaže, bošnjački političari u posljednje vrijeme ništa ne rade na svoju ruku, jer direktive dolaze iz SAD. Smatra kako je Lagumdžija vjerovatno dobio novi signal iz Vašingtona.

- Pokušava se iskoristiti ova situacija da bi se nastavilo sa negativnom medijskom i političkom kampanjom protiv Republike Srpske, a koja se orkestrira i od strane Kristijana Šmita. Mislim da je svima odavno jasno da Predsjedništvo BiH zbog jedne takve opasne igre ne može da funkcioniše. Ono je postalo poput fikusa, iako je ono, prema Ustavu, najviši organ izvršne vlasti. Spoljna politika je “izvučena” iz Predsjedništva i premještena na adresu Stejt departmenta. Našli smo se u situaciji da danas Šmit kontroliše zakonodavnu vlast, a Vašington izvršnu preko Lagumdžije i dva ključna ministarstva, odbrane i spoljnih poslova. Rezultat toga je da izvršna vlast u BiH nikako ne funkcioniše u okvirima postojećih zakona i Ustava, jer je uzurpirana od strane bošnjačke političke elite, a koja zarad nekih svojih političkih ciljeva dosljedno sprovodi onu američku - upozorava Perišić.

Bez odgovornosti

Zbog svega toga je, kako kaže Perišić, Republika Srpska reagovala, formirajući svoju spoljnu politiku i diplomatiju, pokušavajući izaći iz ovog opasnog začaranog kruga, odnosno političkog vrtloga u koji je bila gurnuta. Na pitanje zašto Alkalaj, ali i Lagumdžija, nikada nisu pozvani na odgovornost zbog otvorene samovolje i kršenja zakona i Ustava, Perišić kaže da nema ko da to učini.

- Nema ko da ih pozove na odgovornost. Sigurno neće ministar Elmedin Konaković. Ne može ni Predsjedništvo BiH, jer ono ne funkcioniše. Nema konsenzusa. Kada bi srpski član Predsjedništva nešto tako preložio, on bi jednostavno bio preglasan. Zato je ono postalo i poput fikusa, zbog Denisa Bećirovića i Željka Komšića - kategoričan je Perišić, ističući kako je krajnji cilj jedne ovakve politike uništenje Srpske.

Slično mišljenje dijeli analitičar Siniša Pepić, navodeći da je spoljna politika BiH odavno izašla iz okvira te da bi se mogao složiti sa konstatacijom da je Ustavom i zakonom definisana uloga Predsjedništva BiH u potpunosti obesmišljena zbog ponašanja bošnjačkog i takozvanog hrvatskog člana najvišeg ovog tijela.

- Najveći fikus je Željko Komšić, koji otvoreno uzurpira jednu od fotelja, gurajući BiH u institucionalno bezakonje i raspad. I to je jedan modus operandi kojeg se slijepo drži bošnjačka politika. Kada je u pitanju spoljna politika. Ali tako se na najdirektniji način ruši ustav zemlje, ali i ugled BiH u svijetu, u koji se ti isti tako kunu. Smatram da bi srpski član Predsjedništva BiH trebalo konstantno da ukazuje nadležnima u UN, prije svega generalnom sekretaru na ovakve i slične stvari, odnosno samovolju pojedinaca iz Misije BiH, odnosno ko ima ustavnu nadležnost da vodi spoljnu politiku - kaže Pepić za “Glas Srpske”.

Kako su objavile “Večernje novosti”, a pozivajući se na svoje diplomatske izvore, Lagumdžija još jednom planira da zaobiđe predviđenu proceduru i izađe iz okvira ustavnog i institucionalnog djelovanja. Kako je objavio ovaj list, Lagumdžija lobira da se 11. jula, na dan obilježavanja zločina u Srebrenici, a za kada je planirano i održavanje skupa i prigodne izložbe u Njujorku, progura rezolucija o Srebrenici, slična onoj koju je svojevremeno pokušala i Velika Britanija. Prema navodima ovog lista to predstavlja još jedan pokušaj da se diskredituje Republika Srpska i ponove poznati stavovi o “najvećem masakru u Evropi poslije Drugog svetskog rata”, zabrani negiranja “genocida”, neophodnosti da se događaji iz jula 1995. ubace u školske programe u Srpskoj... Ističe se i kako se dokument priprema u jeku ogromnih pritisaka sa Zapada na Srpsku i njeno rukovodstvo, koji imaju za cilj demontažu Dejtonskog sporazuma i utapanje srpskog entiteta u unitarnu BiH.

Radi po svom

Dodaje se i kako Lagumdžija od preuzimanja, odnosno postavljanja na ovu funkciju, od januara prošle godine, konstantno radi van zvanične diplomatske komunikacije sa centralom u Sarajevu, ali i bez bez koordinacije u misiji u Njujorku sa druga dva konstitutivna naroda. Na kraju se navodi i da sredstva za svakodnevne aktivnosti Lagumdžije nisu iz budžeta misije, nego, kako se pretpostavlja, iz privatnih fondacija u vezi sa bošnjačkom emigracijom u Švajcarskoj i SAD.

I sam Lagumdžija je prije par mjeseci otkrio svoje planove, priznajući da koristi svaku priliku da podsjeti da je krajnje vrijeme da se presude za genocid premjeste iz sudnica u učionice.

Podsjećanja radi, Velika Britanija je nešto slično pokušala da uradi još 2015. godine predlažući da bude donesena rezolucija o Srebrenici. U tekstu se tada na više mjesta pominjala riječ genocid, da se mora prihvatiti ova kvalifikacija, što bi direktno impliciralo da su Srbi genocidni. Međutim, tadašnji ambasador Rusije Vitalij Čurkin uložio je veto i zahvaljujući ruskom njet rezolucija je oborena. Čurkin je tada istakao da ovaj dokument ne doprinosi pomirenju, već samo može da donese nove tenzije.

Nažalost ovo nije prvi put da Lagumdžija, baš kao i njegov prethodnik Sven Alkalaj, mimo odluka Predsjedništva BiH, koje jedino može voditi spoljnu politiku, samovoljno glasa ili predlože nešto u UN. Desilo se to i kada se u UN razgovaralo o Ukrajini, ali i kada se usvajala Rezolucija o borbi protiv glorifikacije nacizma. BiH se tada svrstala među malobrojne zemlje, zajedno sa SAD, Velikom Britanijom i Njemačkom, koje su glasale protiv i to samo zato što ju je predložila Rusija. Inače radi se o dokumentu koji se svake godine usvaja u ovom tijelu.

Ruski i kineski veto

Srpski diplomata i nekadašnji ambasador Srbije pri UN Branko Branković smatra da bi pokušaj ambasadora BiH pri UN Zlatka Lagumdžije da podnese eventualnu rezoluciju o Srebrenici bio beznadežan. Prema njegovom mišljenju, to je beznadežan pokušaj da se nešto ozbiljno uradi, jer ako Lagumdžija podnese rezoluciju Savjetu bezbjednosti UN, zna se da će biti pokrenut ruski i kineski veto, a ako podnese Generalnoj skupštini UN, onda se postavlja pitanje da li to uopšte može da prođe. Navodi i da bi generalnog sekretara UN trebalo hitno da obavijesti da Lagumdžija nije ovlašćen da podnosi tu eventualnu rezoluciju. Mišljenja je i da to nisu ni Lagumdžija niti Bošnjaci smislili “nego su nagovoreni od SAD da se negdje nešto pokrene”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.