Kuda ide Austrija
U nedjelju, 29. septmebra, nešto više od 6,3 miliona glasača je imalo priliku da da svoj glas jednoj od političkih stranaka na parlamentarnim izborima u Austriji. Odziv glasača je bio sličan kao i na prošlim parlamentarnim izborima prije pet godina, gdje je otprilike 75 odsto punoljetnih građana izašlo na izbore. Prvi put u svojoj istoriji Slobodarska partija Austrije je pobijedila na izborima osvojivši otprilike 29 odsto glasova, čime je ova stranka obezbijedila 58 od ukupno 183 mandata u donjem domu parlamenta Austrije.
U odnosu na prošle parlamentarne izbore, Slobodarska partija je osvojila dodatnih 27 mandata. Najveći gubitnici na ovim izborima su Narodna stranka, koja je izgubila 19 mandata i time obezbijedila sebi drugu poziciju sa 52 mandata, kao i Zeleni koji su izgubili 11 mandata u odnosu na prošle parlamentarne izbore, a trenutno imaju 15 mandata u parlamentu. Socijaldemokrate su ostvarile isti rezultat, čime su sebi obezbijedile treću poziciju sa 41 mandatom u parlamentu, dok je liberalna partija NEOS osvojila dva nova mandata i tako sebi obezbijedila četvrtu poziciju sa ukupno 17 mandata.
TEME
Na ovogodišnjim izborima su dominirale teme vezane za migracije i porast cijena prouzrokovan inflacijom. Početkom septembra Austriju su zahvatile obilne kiše koje su prouzrokovale nekontrolisan rast riječnih vodostaja, što je dovelo do poplava koje su zahvatile neke nizijske dijelove Austrije. Kako su poplave nanijele veliku materijalnu i nematerijalnu štetu građanima Austrije, mnogi politikolozi su ukazali na potencijalni skok popularnosti Socijaldemokrata, s obzirom na to da je Beč većinskim dijelom ostao nezahvaćen poplavama, što je velika zasluga politike Socijaldemokrata sa gradonačelnikom Beča Mihaelom Ludvigom na čelu. U prilog tome ide činjenica da je Beč ponovo proglašen najpoželjnijim gradom za život na svijetu, zbog čega su Socijaldemokrate očekivano osvojile izbore u Beču. Međutim, ova tema nije imala kapacitet da se prelije na ostale gradove i regije Austrije, pa su tako ljudi iz ruralnih dijelova države većinski glasali za Slobodarsku partiju.
Veliki niz koruptivnih skandala vezanih za Narodnu stranku, kao i nezadovoljstvo mladih ljudi rapidnim porastom cijena i životnih troškova su doveli do skoka i konačne pobjede Slobodarske partije na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Dok su penzioneri većinski glasali za Narodnu stranku, skoro trećina svih glasača mlađih od 35 godina i starosnog doba između 35 i 65 godina su glasali za Slobodarsku partiju.
Trenutnu prevagu u formiranju nove vlade ima Narodna stranka, jer su sve ostale stranke isključile mogućnost saradnje sa Slobodarskom partijom zbog prevelikog ideološkog razilaženja sa njom. Lider Narodne stranke i aktuelni kancelar Austrije Karl Nehamer nije isključio mogućnost građenja vladajuće koalicije sa Slobodarskom partijom, sa kojom njegova stranka ima najviše ideoloških preklapanja, ali jeste isključio mogućnost saradnje u slučaju da lider Slobodarske partije Herbert Kikl bude kandidat za bilo koju poziciju u novoj vladi. Kako on navodi, Herbert Kikl je zbog svojih oštrih stavova o pitanju mjera koje je vlada Austrije sa Narodnom strankom na čelu preduzela tokom pandemije, kao i kritika usmjerenih ka Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i skupovima elita u Davosu, okarakterisan kao “teoretičar zavjere” i opasnost po demokratiju.
STAVOVI
Koalicija između Slobodarske partije i Narodne stranke je već postojala u austrijskoj politici u periodu od 2017. do 2019. godine, ali je završena skandalom, poznatim kao afera “Ibica”, koji je izazvao pad popularnosti Slobodarske partije. Slobodarska partija i Narodna stranka dijele slične stavove kada se radi o pitanjima nacionalnog suvereniteta, strogim migracionim politikama i jačanju kontrole granica. Obje stranke naglašavaju važnost ekonomske politike koja uključuje niže poreze i podršku domaćim preduzećima. Međutim, Slobodarska partija se više fokusira na populističke i nacionalističke elemente politike, dok je Narodna stranka sklonija tradicionalnim konzervativnim vrijednostima s jakim naglaskom na ekonomske reforme i održivu modernizaciju. Trenutno je najveća prepreka Karl Nehamer koji isključuje svaki vid saradnje sa Herbertom Kiklom, koji zasigurno neće odstupiti od svoje pozicije, uzimajući u obzir da je upravo on najzaslužniji za pobjedu Slobodarske partije na izborima. Nejasno je da li Slobodarska partija može da pronađe rješenje za ovu prepreku u predstojećim pregovorima sa Narodnom strankom.
Kako su sve ostale stranke u potpunosti isključile mogućnost građenja koalicije sa Slobodarskom partijom Austrije, druga varijanta bi uključila Narodnu stranku i Socijaldemokrate, koji zajedno imaju 93 mandata, što je za jedan mandat više od neophodne većine. Međutim, ove dvije stranke imaju duboke ideološke razlike. Narodna stranka zagovara konzervativne ekonomske politike koje uključuju smanjenje poreza i podršku privatnom sektoru, dok su Socijaldemokrate usmjerene na socijalnu pravdu, progresivne poreze, zaštitu radničkih prava i jaču ulogu države u kreiranju ekonomskih prilika. Ova koalicija bi zahtijevala ozbiljan kompromis. Narodna stranka bi možda morala popustiti u nekim svojim planovima za smanjenje poreza i deregulaciju, dok bi Socijaldemokrate možda morale odustati od nekih radikalnijih socijalnih politika, kao što je uvođenje viših poreza na bogatstvo i nasljedstvo. Međutim, u slučaju da se dvije stranke dogovore o kompromisu, ova koalicija bi mogla biti stabilna, jer bi imala podršku širokog spektra glasača, od konzervativaca do socijaldemokrata.
Važno je napomenuti da bi ove dvije stranke jedva obezbijedile parlamentarnu većinu, što bi u slučaju odsustva ili bolesti nekog poslanika moglo dovesti do ozbiljnih problema u funkcionisanju vladajuće koalicije. Zbog toga bi bilo ključno uključiti i treću stranku kako bi se obezbijedila stabilna apsolutna većina. Dodavanje NEOS-a u ovu kombinaciju moglo bi igrati ključnu ulogu kao most između dvije stranke, posebno u oblastima ekonomske modernizacije i obrazovnih reformi, gdje NEOS i Narodna stranka imaju slične stavove. NEOS bi takođe mogao podržati reformu penzijskog sistema i ubrzanje digitalizacije, što bi predstavljalo dodatnu tačku kompromisa između Narodne stranke i Socijaldemokrata. Međutim, uključivanje treće stranke u koaliciju značilo bi za Narodnu stranku određeni gubitak pozicija u vladi, što bi moglo otežati postizanje dogovora.
Nakon parlamentarnih izbora 2019. godine pregovori su trajali četiri mjeseca prije nego što je došlo do formiranja nove vlade. Uzimajući u obzir kompleksnost političke scene, možemo očekivati novu vladu tek 2025. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
