Karan: Rezolucija predstavlja politički obračun sa Srbima
Profesor ustavnog prava Siniša Karan ukazao je da skoro tri decenije nametanja zakona od visokih predstavnika, donošenja neustavnih odluka od Ustavnog suda BiH, kao i moguće izglasavanje takozvane "rezolucije o Srebrenici" činjeno je sa podmuklim i jasnim ciljem - da se Srbi proglase genocidnim narodom, a Republika Srpska genocidnom tvorevinom iako je nastala prije građanskog rata u BiH.
"Želja inicijatora pisanja ove takozvane reolucije i njenog eventualnog izglasavanja je veoma jasna - da se srpskom narodu dodijeli 'znamenje' koje čak ni Njemačka nije ponijela, uprkos svim strahotama koje je počinila u Drugom svjetskom ratu", konstatovao je profesor Karan u kolumni za Srnu koju prenosimo u cijelosti:
Dok svjedočimo zalaganju baš te Njemačke, kao jednog od predlagača, da se usvoji rezolucija o Srebrenici, u Generalnoj skupštini UN jasno vidimo povezanost između nametanja zakona o zabrani negiranja 'genocida u Srebrenici' i rezolucije o Srebrenici.
Dakle, još jedan otrovni mehanizam u političkom procesu protiv Republike Srpske je aktiviran, s ciljem unitarizacije BiH i anatemisanja srpskog antifašističkog i slobodarskog naroda!
Ograničavanje ljudskog prava da se javno izražava o nečemu jasno pokazuje da predlagači žele da zakuju svoju "istinu", onu po njihovoj mjeri, koja je u potpunosti u funkciji pritiska na Srpsku i sve Srbe.
Međutim, modeliranje „istine“ vođeno je i kroz selektivni, pristrasan i neobjektivan rad u oblasti istraživanja i dokumentovanja krivičnih dijela ratnog zločina pravosudnih institucija BiH, zloupotrebljavajući činjenicu da pitanje pravde, pravičnosti, pravne države, vladavine prava i prava na pravično suđenje u BiH nije samo pitanje iz domena pravosuđa nego suštinsko pitanje bića i funkcionisanja države.
S tim u vezi treba napomenuti da su i Sud i Tužilaštvo BiH zapravo nacrtali neki novi politički sistem u BiH kroz selektivno procesuiranje na štetu jednog naroda. Tužilaštvo BiH je u periodu 2005-2011. godina optužilo 189 osoba od čega: 132 Srba, 26 Hrvata i 31 Bošnjaka, dok je ukupan broj pravosnažno i nepravosnažno osuđenih lica u Sudu BiH: Srbi 1.093 god. i devet mjeseci, Hrvati 161 godinu i šest mjeseci i Bošnjaci 129 godina.
Podsjećam na Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje /kojom je rukovodio izraelski istoričar Gideon Grajf/ stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine u kojem je jasno utvrđen srazmjer žrtava na svim stranama, kao i da je termin "genocid" za Srebrenicu netačan i neprihvatljiv.
Ovaj izvještaj predstavlja cjelovito i istinito sagledavanje ratnih događaja u srebreničkoj regiji, ali i u cijeloj BiH, te doprinosi jačanju povjerenja i tolerancije među narodima u BiH, konačnom pomirenju i suživotu sadašnjih i budućih generacija.
Nesrećni Valentin Incko pokušao je da Republici Srpskoj nametne zakon /Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH/ kojim bi nam oduzeo i ograničio slobodu javnog izražavanja misli i opredjeljenja.
Visoki predstavnik nema pravno ovlašćenje da prenebregava demokratski zakonodavni sistem BiH i dekretom donosi zakone, te njegova tadašnja odluka predstavlja udar na demokratski ustavni poredak BiH, ali i neopravdanu prijetnju pomirenju, slobodnom istorijskom istraživanju i slobodi izražavanja.
Odredbe njegove "odluke kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH" u suprotnosti su sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Takođe, Evropski sud za ljudska prava jasno je stavio do znanja da državama ne daje dozvolu da usvajaju zakone i strogo ograničavaju i kriminalizuju slobodu govora.
Dakle, Inckova prijetnja cenzorskim zakonom suprotna je i praksi Evropskog suda za ljudska prava. Takođe, suprotna je i sudskoj praksi većine država članica Savjeta za sprovođenje mira.
Sloboda izražavanja je civilizacijsko dostignuće, uslov napretka ljudskog društva i najopštiji oblik sloboda, a definiše se kao sloboda izražavanja misli bilo da je riječ o idejama, znanjima, misli, vrijednostima, vjerovanjima ili da se čini pomoću riječi, pisma ili slike, pomoću svih savremenih sredstava reprodukcije i difuzije misli i riječi, te da je riječ o štampanoj građi ili modernim sredstvima koje pruža informatika, o knjizi ili štampi.
Aneks šest Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH posvećen je upravo poštovanju ljudskih prava i organizaciji nadležnosti u postupku njihove zaštite. Pri tome, Ustav BiH ove međunarodne standarde proglašava prioritetom nad svim drugim zakonima. Na taj način sve tekovine ljudskih prava, kodifikovane u brojnim međunarodnim dokumentima, postale su sastavni dio zakonodavstva, kako BiH tako i entiteta.
Imajući u vidu dalekosežne posljedice mogućeg usvajanje jedne ovakve rezolucije, a koje neminovno vode ka političkom obračunu sa pripadnicima srpskog naroda, institucije Republike Srpske daće odlučan odgovor na nečuveni akt kojim bi cijeli jedan narod bio žigosan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
