Juliana Pandurević, govori za “Glas”: Republika Srpska je najlepša ranjena zemlja na svetu

Marijana Miljić Bjelovuk
Juliana Pandurević, govori za “Glas”: Republika Srpska je najlepša ranjena zemlja na svetu

TORONTO - Kada sam videla tekst koji je objavio “Los Anđeles tajms” da film “Dara iz Jasenovca” nije istorijski tačan tri dana nisam mogla spavati. Jedina slika u glavi tada mi je bila moja prabaka Smiljana, iz sela Radonja na Kordunu, koja beži od ustaša u šumu, dok sahranjuje četvoro svoje djece i muža.

Ispričala je ovo za “Glas Srpske” Juliana Pandurević iz Kanade koja je za svega 15 dana uspjela da pobijedi američki medij, odnosno da prikupi 35.000 potpisa kako bi sporni tekst bio povučen.

Za sebe kaže da je mlada Srpkinja koja je rođena i živi u Kanadi, a koja voli svoj narod te kako ne može da podnese bilo kakvu nepravdu protiv Srba.

- Nakon što sam videla sporni tekst čekala sam da američko-srpska lobi grupa ili organizacija nešto urade, ali nije ništa preduzeo. Tada sam rekla da niko nema pravo da negira priču, istinu i najveći i najdublji bol duše. Odlučila sam da je vreme da nešto preduzmem, jer niko nema pravo da pljuje po našim žrtvama, našoj deci, Dari i mojoj Smiljani - priča Juliana.

Pomoć u bici protiv Amerikanaca pružio joj je kolega Jovan Milojević, profesor političkih nauka iz Amerike, sa kojim je pisala peticiju.

- Peticija se širila brzo, jer je imala podršku naših ljudi iz celog sveta od Australije do Čilea, čak i od mnogih koji nisu Srbi - kaže nam Juliana.

Mnogo truda uložila je u marketing same peticije koju je neprestano dijelila po društvenim mrežama kako bi stigla do što većeg broja ljudi.

- Ništa ne bih mogla bez podrške hiljada ljudi, mladih i starih, koji su učestvovali u našoj borbi. Posebno sam zahvalna majci - ispričala je Juliana.

Otkriva i da su komentari na peticiju bili pozitivni, ali i veoma emotivni.

- Komentari su bili tipa: “Ovo potpisujem za svog oca koji je preživeo Jasenovac” ili “Ovo potpisujem za moju baku, koja je ubijena u Jastrebarskom”. Bilo je i istorijskih revizionista, ali istina i ljubav pobeđuju - kaže Juliana.

Sa druge strane, “Los Anđeles tajms” pokušao je na razne načine da pobije peticiju i da je izbriše te da ukloni video-snimke sa “Fejsbuka” i “Jutjuba”.

- Međutim, mi smo istrajali. Odbili su da uklone članak, ali je peticija bila toliko uspešna da je zapravo promovisala film i izazvala veću potražnju za premijerama širom sveta. Verujem da smo pobedili jer je Darina priča još više deljena na globalnom nivou - ispričala je Juliana.

I nije ovo prvi put da se mlada Juliana bori za istinu o stradanju Srba.

- Moja dužnost kao Srpkinje na Zapadu je da iskoristim sve prilike ovde kako bih mogla da radim sa svojom braćom i sestrama u dijaspori na izgradnji platforme na kojoj će Srbi imati pravo da govore istinu. Predugo smo ućutkivani i osramoćeni. Naše ćutanje je naš najveći neprijatelj. Imamo pravo, kao i svi na svetu, da govorimo o svojoj patnji - kaže sa tugom u glasu Juliana, koja je govorila na brojnim konferencijama, između ostalog i o stradanju sarajevskih Srba.

S obzirom da su njeni iz Sarajeva, navodi da je jedna od najvećih počasti koje joj je ukazao otac bilo njegovo prezime Pandurević.

- Moji Pandurevići su dali sve od sebe da brane zemlju i da dokumentuju i dele istinu o tome šta se desilo. Odrasla sam gledajući video-snimke i slike tog vremena. Primer je snimak kada su Srbi naterani da napuste Grbavicu. Kada sam ih gledala kako skidaju zvono sa crkve, i hodaju sa njim na leđima... to nosim sa sobom svaki dan - prisjeća se Juliana tužnih dana sarajevskih Srba te dodaje da zbog svega toga ima posebnu dužnost prema Srbima iz Sarajeva, jer su njeni i hrabri, a sa druge strane izdani od sveta. 

Kada god ima priliku Juliana posjeti Srpsku i rodni kraj svojih roditelja.

- Republika Srpska je za mene najlepša, ranjena zemlja na svetu. To je Jerusalim Evrope. Ljudi su hrabri, ali u ožiljcima, inteligentni, skromni, iako svet pokušava da ih nepravedno kazni, oni i dalje ustraju - poručila je Juliana.

Ona je imala i posebnu poruku za građane Srpske za 9. januar, Dan Republike.

- Dan Republike Srpske slavimo na dan Svetog Stefana. Ime Stefan potiče od grčke reči koja znači kruna. Stoga je moja poruka: biti Srbin iz Republike Srpske znači biti krunisan. Imali smo pravo da branimo svoju zemlju, imamo i uvek ćemo imati pravo. Mi smo ono što je srpstvo. Posle stotina godina koliko su naši neprijatelji pokušavali da nas spale, preobrate, bace neimenovane u grobove, mi i danas stojimo. Od Banjaluke do Bijeljine, Zvornika do Trebinja, neka se čuje naš glas! Živela Republika Srpska! - poručila je Juliana.

S obzirom da su i njeni roditelji radili u medijima, Juliana je nastavila da korača njihovim stopama.

- Naučili su me da zapišem informacije i da ih koristim kao oružje kada je u pitanju odbrana istine. I to je u jednoj reči, novinarstvo. Moja majka Nada je bila hrabra, napustila je Kanadu da pomogne svom narodu na prvim linijama rata, a otac Jadran, kojeg smo nažalost izgubili pre par meseci, prevodio je i napisao mnoge članke, gledajući i tugujući za svojom porodicom i krvavom zemljom. To su moji heroji - kazala je Juliana.

Humanitarni rad

Juliana radi kao ekološki novinar u Torontu, a u slobodno vrijeme otkriva nam da uči jezike, jede mamine palačinke i promoviše Srbe gdje god stigne. Takođe, bavi se i humanitarnim radom pa je prikupljala paketiće za djecu sa Kosova i Metohije, ali i pomagala stradalim u poplavama u BiH i Srbiji.

- Moja je dužnost da pomognem svom narodu, posebno u teškim trenucima. Čast mi je da radim sa mnogim neverovatno humanim Srbima, jer kada smo ujedinjeni u dobroj volji ništa nas ne može zaustaviti i to je prevelika, prava radost - poručila je Juliana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana