Jedno pismo otkrilo sve apsurde

Stav je to sagovornika “Glasa” u vezi sa posljednjim informacijama koje su potresle sektor spoljnih poslova BiH, nakon što su u MIP-u, na čijem čelu je Elmedin Konaković, procijenili da ne bi trebalo da Stalnoj misiji BiH pri UN proslijede pismo u kojem Cvijanovićeva od Antonija Gutereša traži dokaz da je Kristijan Šmit, rezolucijom Savjeta bezbjednosti, imenovan za visokog predstavnika u BiH.

Magistar međunarodnih odnosa i ekonomske diplomatije Lučiano Kaluža za “Glas” je kazao da postoje određeni pomaci u odnosima na relaciji MIP - Predsjedništvo BiH, ali i da se ponavljaju skandali.

- Sada vidimo da se pisma drugih članova Predsjedništva, kao što je ono od strane Denisa Bećirovića, uredno prosljeđuju i dostavljaju. Način na koji kabinet srpskog člana Predsjedništva djeluje je proaktivan i dobar te pokazuje da ima inicijativa prema međunarodnim krugovima. S druge strane, djelovanje MIP-a pokazuje da postoji strah da bi pismo moglo prouzrokovati određene posljedice - kazao je Kaluža koji je bio generalni konzul BiH u Frankfurtu.

Naglašava da postoje mehanizmi i načini da to pismo bude dostavljeno UN te da vjeruje da će to, na kraju, tako i završiti.

- To što neko ne da saglasnost ili ne proslijedi pismo, ne znači da ono neće stići na adresu. Nemoguće ga je zaustaviti, kao ni inicijativu iz Srpske da činjenice izađu na vidjelo, ali se nazire nemoć političkih struktura. I za Sarajevo i Banjaluku i Mostar je važno da se utvrdi da li je taj gospodin tu svojom voljom ili imenovan u skladu sa procedurama, a UN je institucija koja treba da dostavi taj odgovor - istakao je Kaluža, koji smatra da kabinet srpskog člana Predsjedništva pokazuje da im nije cilj urušavanje sistema, već da bude pokazano pravo lice institucija.

Diplomata Slobodan Šoja naglašava za “Glas” da je već dugo trougao srpski član Predsjedništva BiH - MIP - Misija BiH u Njujorku beznadežno začaran i predmet stalnih nesporazuma i sukoba, ali i slika naše nesavršenosti i apsurdnosti. Ističe da se, u principu, instrukcije sa viših instanci vlasti moraju izvršiti, kao i da postoji i mogućnost da se o svemu raspravi prije izvršenja i razmotre svi aspekti, ali dokument mora biti poslat.

- Imao sam u svojoj diplomatskoj praksi situaciju kada je instrukcija bila loša i kontraproduktivna. Realno, pismo Željke Cvijanović je tehničko-informativne prirode i u principu takva vrsta upita ne mora ići sa tog najvišeg nivoa koje ima političku težinu. Pismo sigurno ne bi bilo dobro dočekano, što je manje bitno, važnije je to što se odgovor mogao dobiti na jednostavniji način, a mogao se dobiti i na direktnom sastanku sa generalnim sekretarom - ocijenio je Šoja.

Cvijanovićeva je, podsjetio je, nedavnim prisustvom na posebnoj sjednici Savjeta bezbjednosti UN, postigla veliki diplomatski uspjeh, ali bi, kako kaže, poslije ovog pisma mogla pogoršati svoj položaj u tom tijelu i “stoga je i bolje što pismo nije upućeno”.

- Nezavisno od toga što je odbijanjem da pismo bude proslijeđeno nesvjesno i nenamjerno učinjena usluga srpskom članu Predsjedništva BiH, veliki je prekršaj sam čin odbijanja. Da su nekim slučajem ministar ili ambasador Srbi, pismo bi bilo proslijeđeno, što je opet apsurdno i nezdravo - kazao je Šoja.

Cenzura

Ambasadorka BiH u Francuskoj Bojana Kondić Panić je podvukla da je MIP BiH bio dužan da proslijedi pismo, a ne da se bavi cenzurom.

- Ako smo vidjeli da se dopis bošnjačkog člana Denisa Bećirovića šalje, a srpskog člana Predsjedništva BiH dovodi u pitanje, to govori da je srpski narod u nezavidnoj poziciji - rekla je Kondić Panić, koja smatra da je očigledno da Elmedinu Konakoviću smeta stav Željke Cvijanović o Kristijanu Šmitu, “inače bi pismo došlo tamo gdje je trebalo da dođe”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.