Istorijska dokumenta potvrđuju da je Stepinac znao za ubijenje Srba u NDH

Prema dokumentima koja su predočena pomenutom listu, dokazi više nego jasno pokazuju učešće Stepinca u najmonstruoznijim zločinima nad Srbima, Jevrejima i Romima i da je ne samo dobro znao šta se događa u NDH od samog početka, nego je i ustšakom poglavniku Anti Paveliću pomagao u ostvarivanju "čišćenja nearijevaca", odnosno Srba, Jevreja i Roma.

Ova dokumenta svjedoče da je Stepinac, na zahtjev Pavelića, u "Katoličkom listu", na prvoj stranici prenio poglavnikovu "Vanrednu zakonsku odredbu od 26. juna 1941. godine, u kojoj je proširena osnova za sve vrste progona u NDH, te ozakonjeni masovna hapšenja i deportacije u logore".

Još se apelovalo na sveštenstvo da "odredbu treba proglasiti sa propovjedaonice, kada se narod u punom broju sakupi u crkvi".

I ta prepiska i poslušnost prema Pavliću, ocjenjuje list, jasno pokazuju da je Stepinac jako dobro znao za genocidni režim i njegove metode, koje je od prve godine rata na ovim prostorima branio.

Vjerovatno je, što će naredna istraživanja pojasniti, Stepinac o svemu obavijestio papu Pija i Vatikan, gdje su pristizali detalji o ustaškom režimu i iz drugih izvora, ističu "Novosti".

Dokumenti koje je istražio jedna od vodećih hrvatskih istoričara Ivo Goldštajn otkrivaju da je talas masovnih hapšenja Srba u Zagrebu počeo 22. juna 1941. godine, zbog glasina da Srbi za Vidovdan navodno spremaju ustanak protiv NDH.

Teror je bio strašan, a bio je rezultat i blagonaklonosti crkvenih krugova, koji su i sami objavljivanjem Pavelićeve naredbe učestvovali u pripremi zločina.

U ovim dokumentima piše da same deportacije u logore Stepinac uopšte nije dovodio u pitanje, a Paveliću je jedno predlagao da se preduzmu mjere za blaži postupak pri slanju u logore.

U pismu Paveliću, Stepinac priznaje da se "prema nearijevcima postupa okrutno", a samim tim što je ljude dijelio na arijevce i nearijevce, kardinal je prihvatio rasističku retoriku ustaškog režima.

Stepinac je predlagao da se onima koji se šalju u logor "omogući da spreme najnužnije stvari, da završe obaveze prema porodici i poslu, a da se slanje ne obavlja u prenatrpanim, plombiranim vozovima".

Tezu o "povlašćenim Jevrejima" ili o "dopustivom kažnjavanju zbog nepravdi koje su Jevreji počinili", Stepinac ponavlja u pismu ministru unutrašnjih poslova NDH Andriji Artukoviću u martu 1942. godine.

Tada dodaje da se "ne može dati za pravo da se individualno nevine ljudi progoni".
Kod svog stava prema Jevrejima i Srbima, za koje nije bilo upitno da li ih treba slati u logore, Stepinac je ostao čvrsto do kraja 1942. i početka 1943. godine.

Prema pisanju lista, Stepinčeva pisma upućena papi Piju mnogo otrkivaju o nasilnom pokatoličavanju pravoslavnih Srba, kao na primjer iz 1941. godine, gdje zagrbački kardinal piše papi kako "vjeruje kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade, iz Hrvatske bi bili posve likvidirani šizmatici", odnosno Srbi.

Takođe, Stepinac u maju 1941. godine brani donošenje rasnih zakona u NDH i zaključuje da je "mnogo manje zlo to što su Hrvati donijeli ovaj zakon, nego da su Nijemci preuzeli svu vlast".

List ukazuje da se prepiska sa Vatikanom odvija i kada ustaše nad Srbima sprovode genocid, kada su poubijali 200 sprskih civila u selu Gudovac kraj Bjelovara i 400 u Glini, te da je istog dana znao za te zločine, ali je istovremeno tražio od pape da prizna NDH.

- Ne sumnjam, Sveti oče, da se ovdje vodi očajna borba na život ili smrt između šizme koja je predstavljena u srpstvu i katoličanstva predstavljenog Hrvatima - pisao je Stepinac papi Piju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.