Gardisti ne zaboravljaju stradalu braću
BANjALUKA - Nekadašnji pripadnici Prve gardijske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, danas okupljeni udruženju, i ove godine su obilježeli jedan od najtežih datuma u svojoj istoriji kada je na visovima Treskavice, u mećavi, gotovo u minuti poginulo 12 njihovih saboraca.
Prva gardijska motorizovana brigada VRS je formirana na Bogojavljenje 1993. odlukom Glavnog štaba VRS, mahom od mladih regruta, starih tek 18 i 19 godina iz cijele Srpske, a neki su i punoljetstva dočekali na liniji.
Najveći dio rata branili su širi rejon Treskavice i Trnova i upravo je tu, na surovoj planini, zauvijek ugašeno 12 života čija su grobna mjesta, od Šekovića do Bosanskog Petrovca, ponovo obišli njihovi nekadašnji saborci.
U Udruženju gardista za „Glas“ ističu da je 15. april i najcrnji dan u istoriji brigade.
Dodaju da im je danas jedna od misija da čuvaju u sjećanju imena i prezimena momaka sa kojima su stali na branik otadžbine, a koji nisu dočekali mir te koliko god mogu da pomognu njihovim porodicama.
-Obilježavamo i obilježavaćemo datume stradanja pripadnika brigade – poručili su iz Udruženja čiji su članovi, u susret vaskršnjim praznicima, pomogli gardistu Draženka Maleševića iz Rogatice te obišli porodicu poginulog saborca Slađana Dostanića iz Prnjavora. Tog 15. aprila 1995. godine je, naime, na Treskavici, na vrhu Pašina planina, na 2.700 metara nadmorske visine, stradalo 12 momaka. Neprijatelj im je došao s leđa, po mećavi. Neočekivano, na vojničkim krpljama, kako su to ranije objelodanili pripadnici Udruženja gardista za „Glas“.
- U ranim jutarnjim satima su napali. Ručnim bacačem. Pogodili su prvo, kako smo mi to zvali, jednu bajtu. Stradalo je deset momaka. Zatim su oni iz druge počeli da pružaju otpor, njih 15 je zaustavilo višestruko brojnijeg neprijatelja, ali smo izgubili još dvojicu braće. U danu je ugašeno toliko mladosti. Imali su po 18, 19 godina. Svi su bili na redovnom odsluženju vojnog roka, mjesecima nisu otišli kući, a Slađan Šiljak se nikada nije ni javio kući od oktobra, roditelji su ga tražili, a kući smo ga vratili u sanduku nekoliko mjeseci kasnije. Svi Srbi, manje više, znaju za herojske momke s Košara, a ovo su bile Košare prije Košara – pričaju danas članovi tog Udruženja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
