Dr Zoran Stanković – mogao da kaže i da dokaže!
BANjALUKA - Mi smo u našoj zemlji veoma nezadovoljni nekim odlukama koje su sudska veća u Hagu donela, to se pre svega odnosi na oslobađajuću presudu Naseru Oriću. Ako bi pogledali moje izjave, opise povreda, način ubijanja ljudi u Srebrenici i okolini od strane jedinica Nasera Orića, ta presuda je sramna. Ja to mogu da kažem i da dokažem.
Riječi su ovo pokojnog dr Zorana Stankovića, patologa, general-majora, velikog čovjeka o kojem je snimljen veliki film “Svjedok” autora Denisa Bojića, koji je u srijedu naveče premijerno prikazan u Banjaluci.
Riječi su dio jednog od brojnih Stankovićevih svjedočenja u Haškom tribunalu, instituciji osnovanoj isključivo da bi odredila karakter rata na području bivše Jugoslavije i to na način koji ne odgovara istini.
Taj segment svjedočenja koji je emitovan u filmu može se nazvati sižeom svega onoga što je tokom građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji radio najpoznatiji srpski patolog.
Tokom tih krvavih godina obducirao je više od 7.500 srpskih žrtava iz 50 masovnih grobnica i razgovarao sa 20.000 članova njihovih porodica. Sve zločine uredno je zadokumentovao, žrtvama je “dao” ime i prezime, ali njegovi nalazi nisu bili važni ni Haškom tribunalu ni, u većini slučajeva, brojnim drugim sudovima koji su se bavili ratnim zločinima.
U monologu koji je, vidljivo je to na snimku, bar naizgled šokirao sudsko vijeće, Stanković je pomenuo i masovnu grobnicu u Mrkonjić Gradu u koju su hrvatski zločinci nakon zauzimanja tog grada u akciji “Maestral” bacili 181 tijelo.
- Našao sam 181 telo civila i vojnika u Mrkonjić Gradu, među njima i 36 staraca preko 60 godina starosti. I ništa. I to je ogorčenje građana moje zemlje kada je u pitanju ovaj tribunal - naveo je dr Stanković u svom svjedočenju.
“Svjedok” je kapitalno djelo od ogromnog nacionalnog značaja. Autor je kroz priču o životu i radu Zorana Stankovića javnosti, na otvoren i iskren način, kroz svjedočanstva članova porodica žrtava koje je pokojni ljekar obducirao, prikazao i pokazao neka od najvećih stratišta srpskog naroda na području bivše Jugoslavije, od Vukovara i Gospića, preko Broda i Mrkonjić Grada, do Skelana, Jelačića, Kravice i Glođanskog brda.
Premijerno prikazan film "Svjedok", kapitalno djelo o dr Zoranu Stankoviću i stradanju Srba
Dr Stanković je godinama na terenu učestvovao u ekshumaciji i identifikacija srpskih žrtava najvećih zločina, od kojih većina nikad nije proceusirana. Da nije bilo njega, a to napominju i članovi rodbine stradalih tokom cijelog filma, njihovi najmiliji bi vjerovatno bili sahranjeni kao N. N. lica, puki brojevi. Dokumentujući lične tragedije dr Stanković je svojim djelom sačuvao i dokaze na neke od najbrutalnijih zlodjela počinjenih nad Srbima devedesetih. Zlodjela koja su većinom ostala bez sudskog epiloga. Otuda je ovaj film od krucijalnog značaja.
- Ovo je jedan ogroman film, i po kapacitetu i sadržaju ali i po nacionalnom segmentu koji je bitan za srpski narod, jer obuhvata jedan geografski prostor bivše Jugoslavije i na vidjelo iznosi činjenicu za koju smo možda mislili da je znamo, a čini mi se da će tek poslije filma biti jasna i vidljiva ne samo pripadnicima srpskog naroda - ističe Denis Bojić.
U filmu su iskombinovani potresni snimci iz rata, najviše oni koje je zabilježio legendarni snimatelj TV Beograd Milovan Urošević, izjave članova porodica žrtava koje je autor pronašao 30 godina kasnije i ponovo intervjuisao, istovremeno budeći stare rane, ali i osjećaj zahvalnosti prema ljekaru koji nije dozvolio da njihovi srodnici budu zaboravljeni. Posebno velik utisak ostavljaju priče Cvetka Ristića iz Skelana i Bojana Kalanja iz Gospića, ali i priče svih ostalih preživjelih iz svih krajeva u kojima su ljudi stradali samo zato što su Srbi.
Masovne scene odlazaka velikog broja članova porodica i prijatelja žrtava na groblja i mjesto stradanja i veliko finale filma tokom kojeg svi oni obilaze grob Zorana Stankovića u Beogradu daju poseban emocionalni pečat cijeloj priči. Ako Stanković nije dozvolio da srpske žrtve za vrijeme rata budu samo brojevi, Bojić je tri decenije kasnije učinio da one zauvijek ostanu zabilježene u istoriji. Film “Svjedok” je ogromno svjedočanstvo o razmjerama srpskog stradanja i trajan dokument u našoj borbi za istinu.
“Uradio je veliki posao”
Direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske Željko Karan istakao je da je njegov kolega i poznanik general Zoran Stanković radio svoj posao kvalitetno, odgovorno, profesionalno i bez greške.
Karan je za Srnu naveo da je prije rata u BiH sarađivao sa Stankovićem na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu.
- Kada sam došao na specijalizaciju, on je već bio završeni specijalista i tokom cijele moje četvorogodišnje specijalizacije smo zajedno radili i sarađivali. Poznavao sam ga veoma dobro - ispričao je Karan.
Karan je dodao da se po završetku specijalizacije, krajem 1992. i početkom 1993. godine, vratio u Banjaluku i da su im se putevi tada na neki način razdvojili.
- On je više radio na području istočne Bosne, drinskom i tako dalje, a ja više na ovom i na prostoru nekadašnje Republike Srpske Krajine. Stanković je na prostoru na kojem je bio uradio veliki posao i bez greške, na čemu mu se samo može čestitati - rekao je Karan.
Forma i suština
Film “Svjedok” prvobitno je zamišljen i baziran na dokumentaciji i svjedočanstvima Zorana Stankovića. Njegova smrt neposredno pred početak snimanja mijenja formu, ali ne i suštinu.
- Ovo smatram četvrtom sahranom. Prva je regularna, druga po snimanju filma, treća kada smo ga odgledali u Beogradu, a ovo je sada četvrta. Tako da bol ne jenjava - rekla je supruga Zorana Stankovića Marina Stanković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
