Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda: Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Veljko Zeljković
Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda: Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Snimak episkopa pakračko-slavonskog Jovana iz 2019. godine nastao tokom predstavljanja Instituta za savremenu istoriju sa sjedištem u Beogradu, a u okviru programa koji u Zagrebu redovno organizuje Srpsko-kulturno društvo “Prosvjeta”, pojedinci su svjesno i planski zloupotrebili zarad sopstvenih politikantskih ciljeva. Ono što posebno zabrinjava jeste saznanje da su tako zloupotrebljenu izjavu potpuno nekritički preneli pojedini mediji i na srpskom etničkom prostoru.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda Dejan Ristić.

On pojašnjava da je episkop Jovan, koji je i predsjednik Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida, tom prilikom kao i tokom čitavog niza godina ranije samo ukazao na postojanje jedne malobrojne, ali po svom djelovanju štetnom po srpske nacionalne interese, veoma opasne grupe pojedinaca koji su prije nekoliko godina pokušali da uspostave, kako je pojasnio, antičinjenični paradržavni narativ u oblasti kulture sjećanja na sve žrtve genocida koje je nad njima počinila NDH.

GLAS: Ko je činio tu grupu koju je on tada prozvao?

RISTIĆ: Iz samo njima znanih razloga ta skupina “diletanata”, kako je njihove prethodnike još u svoje vreme označio otac srpske kritičke istoriografije arhimandrit Ilarion, svesno je zloupotrebila izraelskog istoričara dr Gideona Grajfa koji se nikada naučno nije bavio Jugoslavijom, a ponajmanje stradanjem Srba u Drugom svetskom ratu. Isturajući ga u javnost kao svoju perjanicu, a sami se vešto krijući, oni su vođeni svojim temeljnim neznanjem i nevešto prikrivenim političkim ambicijama načinili ogromnu štetu istorijskoj nauci, a ponajviše srpskim nacionalnim interesima. Svima onima koji su čuli šta je 2019. godine izjavio episkop Jovan potpuno je jasno da je govorio isključivo o pojedinim nenaučnim stavovima doktora Grajfa. Aktivnim delovanjem predsednika Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida episkopa Jovana, dugogodišnjeg direktora Muzeja istoričara profesora dr Veljka Đurića i čitavog stručnog tima ove ustanove kulture od nacionalnog značaja, na naučnom i javnom polju, a u punom saglasju i koordinaciji sa najvišim državnim organima Srbije i Republike Srpske, ta grupa je na vreme uočena, identifikovana i vremenom potpuno marginalizovana. Muzej, ali i ne samo on, nastavlja da prati delovanje tih pojedinaca i pravovremeno reaguje prevenirajući i ublažavajući posledice njihovih štetnih postupaka. Jasno je, naravno, da svi zajedno posebnu pažnju posvećujemo osobi koja je samu sebe proglasila koordinatorom aktivnosti te fanatizovane grupice. Iako ta osoba, kao i njeni sve malobrojniji i najzagriženiji sledbenici i danas pokušavaju da revitalizuju revizionističke i antičinjenične tvrdnje, kojima se ugrožava istorijska istina u vezi sa stradanjem pripadnika našeg naroda na području NDH, njihovo delovanje je vremenom potpuno potisnuto na margine gde mu je i mesto.   

GLAS: Kako gledate na to što je ova njegova izjava baš u ovom trenutku izvučena iz naftalina i objavljena? Šta je bio krajnji cilj?

RISTIĆ: Mogući odgovor na to pitanje odveo bi nas na sklisko i nepouzdano polje pretpostavki i nagađanja. Ukoliko bih, međutim, na osnovu svog profesionalnog iskustva pokušao da ponudim mogući odgovor onda bi se on kretao u pravcu toga da Srbija i Srpska po prvi put nakon mnogo godina konačno javno, odlučno, kontinuirano i sinhronizovano deluju na polju kulture sećanja na srpske žrtve Drugog svetskog rata, a posebno u sferi sećanja na srpske žrtve genocida počinjenog nad njima od strane NDH. Takav, za mnoge neočekivani i neželjeni, zamajac u oblasti kulture sećanja sam po sebi i sasvim očekivano izaziva snažne otpore u onim sredinama i društvenim grupama koje decenijama negiraju, minimiziraju/preuveličavaju i falsifikuju istorijsku pojavu stradanja stotina hiljada srpskih civila tokom Drugog svetskog rata. I da ne bude zabune. Mnogi neupućeni će kao iz topa reći da takvi otpori stižu ponajpre iz Zagreba, Sarajeva i drugih političkih centara. Mi, iz Muzeja žrtava genocida, ukazaćemo, međutim, da vešto prikrivena, ali zato veoma realna opasnost vreba i u samom Beogradu, Banjaluci i još nekim srpskim gradovima.

GLAS: Možete li pojasniti?

RISTIĆ: Kao primer toga navešću poraznu činjenicu da je prvo obeležje jasenovačkim žrtvama, nakon višedecenijskih otpora, u prestonom Beogradu postavljeno tek 2022. godine i to na ličnu inicijativu predsednika Republike Aleksandra Vučića, na čijoj izradi i definisanju je bio angažovan tim stručnjaka našeg muzeja. Takođe, mnoge je, ali ne i nas u muzeju, neprijatno iznenadilo nedavno rušenje spomen-ploče na Obali jasenovačkih žrtava koju je, kao što sam prethodno to već naglasio, svečano u Beogradu 2022. godine otkrio predsednik Srbije. Indikativno je i to da se ponovno pojavljivanje te, do sada već toliko puta reciklirane izjave episkopa Jovana, vremenski poklopilo upravo sa rušenjem i oštećenjem spomenute spomen-ploče što je, za stručni tim Muzeja žrtava genocida, nažalost bio događaj koji se mogao predvideti. Ona je brzom intervencijom nadležnih obnovljena i vraćena na svoje mesto, ali ostaje opravdana bojazan da će se u ne tako dalekom intervalu opet naći na meti istih onih kojima smeta sadržaj teksta uklesanog na njoj. Nemali broj njih, na našu sramotu, nalazi se u i Beogradu.    

GLAS: Kako je moguće da o sistemu koncentracionih i logora smrti NDH u Jasenovcu dvije strane, srpska i hrvatska, imaju toliko različita mišljenja?

RISTIĆ: Prilikom postavljanja ovakvog pitanja, a posebno prilikom pružanja mogućeg odgovora na njega, i vi i ja moramo da budemo veoma odgovorni i precizni. Dakle, neznatne su razlike u srpskoj i hrvatskoj naučnoj zajednici kada govorimo o toj bolnoj temi. Jasne razlike, međutim, postoje u sferi publicistike i pseudoistorije, kao i u delu javnosti koji nije preovlađujući, ali je zato na momente veoma bučan, a povremeno i otvoreno agresivan. Verujem da je svima na ovim prostorima potpuno jasno da odgovore na pitanja iz prošlosti jedino mogu da pruže profesionalni istoričari, a ne publicisti, novinari, raznorazni šarlatani i samoproklamovani stručnjaci. Istoričari to mogu i moraju da učine, ali je prethodno potrebno da univerziteti na sveukupnom srpskom etničkom prostoru konačno počnu da školuju usko specijalizovane stručnjake u oblasti istorijske nauke koji bi čitavu svoju naučnu karijeru posvetili upravo istraživanju i dokumentovanju stradanja pripadnika našeg naroda na području Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, a posebno na teritoriji NDH na kojoj je počinjen genocid nad Srbima. Stvarni i simbolični početak tog procesa biće označen prvom odbranom doktorata o Jasenovcu na nekom od ukupno šest srpskih državnih univerziteta - Beograd, Novi Sad, Niš, Kosovska Mitrovica, Banjaluka, Istočno Sarajevo. Taj poduhvat, a pod ovim mislim na prvi doktorat o Jasenovcu, srpski narod čeka još od 1945. godine. Verujem da ćete se saglasiti sa mnom da je to beskrajno tužna i za sve nas porazna činjenica.

Memorijalni centar

GLAS: Kako gledate na najavljenu gradnju memorijalnih centara u Gradini i Beogradu posvećenih jasenovačkim žrtvama?

RISTIĆ: Još od svog osnivanja 1992. Muzej žrtava genocida je zakonom ovlašćena ustanova čiji je jedan od prioritetnih zadataka identifikacija žrtava Drugog svetskog rata koji su na dan 6. aprila 1941. godine bili državljani Jugoslavije. U onlajn pretraživoj bazi koja se nalazi na zvaničnoj internet stranici muzeja trenutno se nalaze podaci za čak oko 670.000 do sada identifikovanih žrtava. To nipošto nije ni približno konačan broj žrtava, ali je onaj koji je za sada nepobitno identifikovan i dokazan. On, nažalost, može biti samo znatno veći. Muzej pozdravlja odluku vlada Srbije i Srpske da se pristupi izgradnji dva memorijalna centra posvećena jasenovačkim žrtvama, u Donjoj Gradini i u Beogradu. Sa druge strane, svima je potpuno jasno, i to možemo zaključiti i na osnovu iskustava u drugim državama, a ovde pre svega mislim na Izrael, da nije realno očekivati da se identifikuju i popišu apsolutno sve žrtve jednog oružanog sukoba, kamoli svetskog rata, ali da je to poduhvat koji se nikada ne završava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana