Brojne kolege na komemoraciji Lauševiću: "Kad odu najveći, svijet zastane, a nebo se otvori da primi velikana"

Da odaju počast prijatelju i kolegi došli su Dragan Bjelogrlić, Voja Brajović i Milica Mihajlović, Miodrag i Bojan Krivokapić, Branka Petrić, Milan Marić, Manjo Vukotić, te Božo Koprivica, Zoran Živković, Caci Mihailović, Miroslav Lekić, kao i Petar Božović, Vesna Čipčić, Jelena Ćuruvija, Darko Bajić, Dejan Lutkić, Mima Karadžić, Katarina Gojković, Vuk Drašković, Ivica Dačić, Jugoslav Pantelić…

U punoj Velikoj sceni "Ljuba Tadić" komemoracija je počela minutom ćutanja, a direktorka JDP Tamara Vučković Manojlović rekla je da se "danas opraštamo od druga, kolege i prijatelja Žarka Lauševića čiji je život bio jedinstven, baš kao i njegov talenat".

Uslijedili su inserti iz brojnih filmova i predstava u kojima je ostvario nezaboravne uloge poput "Kolubarske bitke", "Pozorišnih iluzija"…

Voja Brajović je u govoru kazao da umjesto da Laušević sa ove scene "govori Šekspira ili Ljubu Simovića, mi zbog antičke tragedije sada govorimo o njemu".

- Žarko je imao ono nešto što rečima ne može da se opiše – zbog toga su ga toliko jurili i voleli. Njega sada nema, ali ostaje naša ljubav, poštovanje i divljenje - poručio je Brajović, prenosi Nova.

Na početku svog obraćanja Irfan Mensur, blizak Lauševićev prijatelj i kolega, obratio se glumčevoj supruzi Aniti i djeci:

- Nemojte neko suzu da je pustio, Anita, deco, znate kakav je, naljutiće se… Nedostajaće mi naši razgovori dok je bio u Njujorku. Nedostajeće mi tekstovi koje mi je slao za njegovu knjigu, i njegovo pitanje – 'Šta misliš?' Dragi moji, ode Žarko. Ne pristajem na to, nije fer - kazao je Mensur.

Uplakani Voja Brajović se obratio prisutnima, te je ispričao anegdotu sa Žarkom.

"Pitaju me šta to čini Žarka Lauševića velikim", počeo je Voja, te je opisao priču jedne žene koja htela da postane balerina, ali u tome nije uspela. - Bićete te član baleta, ali nećete balerina - prenio je riječi jednog zvaničnika Voja balerini:

- Zašto? Vi nemate što može podići publiku na noge. Žarko je to imao - rekao je Brajović.

Dragan Bjelogrlić jedva je pročitao govor na komemoraciji Žarku Lauševiću. Govor je natjerao suze na oči skoro svima prisutnima u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

- Kada odu najveći, svet zastane, zvezde se uskomešaju, disanje se zaustavi, srce se stegne, a nebo se otvori da primi velikana. Ostajemo zbunjeni sa ogromnom prazninom. Žarka sam voleo da gledam na sceni, voleo sam da ga gledam na platnu, obožavao sam njegov krupan plan. Žarka sam voleo da čitam, voleo sam njegove slike i crteže, voleo sam sa njim da radim, a najviše od svega voleo sam sa njim da pričam. Pričali smo uvek dugo i polako, o umetnosti i glumi, životu i životnim iskušenjima, pravdi i nepravdi, nacijama, verama, istoriji, o svemu. Svaki taj razgovor, bio on u Spužu ili u Njujorku, da li se dešavao u pauzi snimanja ili u kafanama gde se znala dočekati zora, uz piće ili uz kafu, svi ti topli ljudski razgovori odisali su njegovom gospodskom diskrecijom, bez zadiranja u sagovornikovu intimu - prisjetio se Bjelogrlić.

Veliki prijatelji i kolege posljednji put su se videli prije manje od mjesec dana, malo prije nego što je Žarko zauvijek otišao. Bjelogrlić ga je posjetio u bolničkoj sobi u KBC Bežanijska kosa, gde je sjedio sa njim i njegovom suprugom Anitom.

- Poslednji beše pre manje od mesec dana na terasi tvoje bolničke sobe na Bežanijskoj kosi. Bio je topao, jesenji dan, jeli smo teletinu iz "Durmitora" i pili koka kolu. Ti, Anita i ja smo pričali dugo i polako, o svemu i svačemu. Nismo ni primetili da nas je sustigla noć, vreme za rastanak. Rekoh ti tada kako mi je to najlepši dan posle dugo vremena, nisam znao da ću ga pamtiti kao jedan od najlepših u životu. Žarko je bio u mnogih stvarima jedinstven. Imao je jedinstven talenat, imao je jedinstvenu umetničku snagu koja ga je kao cunami nosila kroz život, neprestano se saplićući o njegovu krhku i tananu dušu. U tom neobičnom spoju nastao je jedan nadasve neobičan život, kao da je neko viši od nas u njemu izabrao junaka savremene antičke drame kroz čiji će nam život oslikati vreme u kojem smo živeli i u kojem još uvek živimo. Kroz takav život Žarko je suvereno nosio ulogu tragičnog junaka jednog zlog vremena. Radio je to, kao i sve, dostojanstveno, muški i ljudski. Ipak, njegova krhka i lako lomljiva duša to više nije mogla da izdrži. Podlegla je ranama i otišla u nepoznato da tamo konačno nađe svoj mir.

Poslednja slika... Ti stojiš, na terasi bolnice Bežanijska kosa... I dalje si lep... Mašeš mi i vičeš: "Vidimo se, Bjelo." Vidimo se, Žare moj. U nekom boljem svetu, ako zaslužim da budem pored tebe.

Neka ti je večna slava - rekao je Bjelogrlić, jedva suzdržavajući suze.

Ispraćaj za kremaciju je danas na Novom groblju sa početkom u 14 časova.

Poznati dramski umetnik Žarko Laušević preminuo je 15. novembra u 63. godini, nakon kraće i teške bolesti.

Laušević je bio jedan od najpoznatijih i najpriznatijih jugoslovenskih i srpskih glumaca druge polovine osamdesetih godina.

Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a prvu ulogu ostvario je 1981. godine u predstavi "Raskršće".

Na matičnoj sceni igrao je u brojnim predstavama među kojima su "Hrvatski Faust", "Muke po Živojinu", "Kolubarska bitka", "Baal", "Valjevska bolnica", "Pozorišne iluzije", "Lažni car Šćepan mali"…

Nastupao je na brojnim beogradskim i jugoslovenskim scenama u predstavama kao što su Gorski vijenac, Romeo i Đulijeta, Original falsifikata, Mala, Čaruga, Mačka na usijanom limenom krovu, Čekajući Godoa, Staklena menažerija, Sveti Sava, Kanjoš Macedonović… Igrao je u više od trideset filmskih ostvarenja među kojima su Igmanski marš, Jagode u grlu, Lepota poroka, Šmeker, Dogodilo se na današnji dan, Oficir s ružom, Oktobarfest, Braća po materi, Original falsifikata, Crni bombarder, Bolje od bekstva, Nož, Smrdljiva bajka, Leto kada sam naučila da letim…

Posljednji put, publici se poklonio na premijeri filma "Heroji Halijarda" u oktobru ove godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.