Branimir Nestorović za "Glas Srpske“: Supruga mi je rekla da sam lud što ulazim u politiku

Veljko Zeljković
Branimir Nestorović za "Glas Srpske“: Supruga mi je rekla da sam lud što ulazim u politiku

Da mi je neko pre par godina rekao da ću ući u politiku, odgovorio bih mu da je lud. Da tako nešto nije moguće.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” Branimir Nestorović, jedan od nosilaca liste pokreta “Mi - Glas iz naroda”, koja je na nedavnim izborima u Srbiji uspjela da postane parlamentarna stranka.

- Politiku i političare nikad nisam baš nešto voleo. Da ne kažem nešto grublje. Politika je nešto gde stalno morate odstupati od nekih svojih principa, a ja sam, da tako kažem, crno-beli čovek, neko kod koga ima malo sivila. Kad nešto kažem od toga ne odstupam pa makar razbio glavu od zid. U politici ipak nema tog crnog i belog, već je uvek sve sivo - kaže Nestorović, ljekar i univerzitetski profesor u penziji.

U nastavku ovog razgovora, ovaj specijalista za pedijatriju i pneumologiju, nekadašnji načelnik Službe pulmologije i alergologije Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj, koji će ostati upamćen po svojim stavovima o virusu korona, objašnjava kako je ipak došlo do toga da promijeni svoje mišljenje i uđe u političke vode, da li se možda pokajao zbog toga, kako je sve to prihvatila supruga, ali i kako je i zbog čega Beograd postao poput Kazablanke, u šta se pretvorila Evropska unija te na koju bi stranu svijeta trebalo da se okrene srpski narod u cjelini, kako bi opstao u ovim turbulentnim vremenima. 

GLAS: Kako je uopšte došlo do odluke da na kraju ipak promijenite mišljenje?

NESTOROVIĆ: Situacija je postala dramatična, jer se Srbija sve više okretala Zapadu i NATO savezu, pitanje otimanja Kosova ponovo je otvoreno, ali su počeli i sve otvoreniji napadi na Republiku Srpsku. Pojavila se jedna grupa ljudi, istomišljenika, među njima i moja malenkost, koja je zauzela stav da se nešto mora uraditi. Bilo i je mnogo onih koji su nam govorili kako moramo iskoristiti taj svoj autoritet i to što nas ljudi znaju sa malih ekrana i društvenih mreža. Govorili su nam da bi bilo idiotski da ne pokušamo, jer bi na taj način, a pomoću nas, mogao mnogo bolje čuti i glas naroda. Meni lično sve ovo ne treba, jer sam odavno ostvaren i kao profesor i doktor, ali i čovek i svestan sam da će mi politika samo zakomlikovati dosadašnji život, te da neću više imati toliko slobodnog vremena, kao nekada. Ekipa koja se okupila odlučila je da se politički angažuje kako bi ovaj pokret mogao da bude bitan element, odnosno relevantna snaga, za dve godine, kako bismo mogli da utičemo na donošenje određenih odluka.

Međutim, onaj odozgo je hteo da mi i pre toga isplivamo na površinu i postanemo već sada nezaobilazna politička snaga. Mnogo mi je drago zbog toga, jer to dato poverenje možemo da iskoristimo kako bismo sačuvali srpski narod. Sad mi nije žao što sam ušao u politiku.

Čak je i moja supruga koja mi je govorila da sam lud što ulazim u sve to, u međuvremenu promenila mišljenje i pružila mi veliku podršku.        

GLAS: Koliko je u današnje vrijeme bitna sabornost te zašto je nema u Srbiji pa čak ni kada je riječ o onim ključnim nacionalnim temama?

NESTOROVIĆ: Srbi su saborni narod i samo sloga Srbina može spasiti. To je činjenica. Istorijska, ali i ovovremenska, ali stalno protiv te naše sabornosti rade naši neprijatelji sa Zapada, koji uvek pokušavaju da nas podele. Politička scena u Srbiji je odavno pod uticajem tih centara moći, koji formiraju partije, medije, šire svoj uticaj preko raznih nevladinih organizacija. Inostrane ambasade pokušavaju krojiti našu unutrašnju i spoljnu politiku. Zato smo mi i rekli da smo za suverenizaciju Srbije, da se ona vrati sebi. Mislim da nije tačno da se ne možemo dogovoriti o ključnim stvarima, a do toga će doći kada inostrane ambasade prestanu da se mešaju. Verujem da će doći do sabornosti kod Srba i vreme je da počnemo da se ujedinjujemo.

GLAS: Koji su prema Vašem mišljenju najveći srpski nacionalni interesi na kojima bi trebalo insistirati?

NESTOROVIĆ: Kosovo je broj jedan, zato što je ono naš najveći test kao nacije. Ako napustimo Kosovo, napustili smo i sami sebe, ljude dole, istoriju, veru i tradiciju. Ono je više od teritorije i nije preterano kada se kaže da je srce Srbije. Ako odbranimo Kosovo, moći ćemo da krenemo dalje.

Tu je, naravno i Republika Srpska, koja je uspela da preživi u gotovo nemogućim okolnostima. Srbija mora da učini sve politički da osigura njen dalji opstanak, jer je potpuno jasno da se na nju vrše sinhronizovani napadi sa Zapada.

Treća, veoma bitna stvar jeste Crna Gora u kojoj živi veliki broj Srba. Oni su sovijalnim inženjeringom prevedeni u neke evropejce ili što je još gore u mrzitelje srpstva. Zaboravlja se da je to srpska Sparta. 

To su neki najveći srpski interesi koji ne mogu biti ostvareni u sadašnjim okolnostima, ukoliko se ne okrenemo ka Istoku, prije svega prema Rusiji. Ona je bitna za naš opstanak.   

GLAS: Pomenuli ste inostrani faktor, koliko je Beograd danas uistinu neka vrsta Kazablanke?

NESTOROVIĆ: (Smijeh) To je baš dobro poređenje. Ono što je interesantno jeste to da je fokus tih raznih inostranih službi stavljen na Beograd. Ako pogledamo ko se sve muva u Srbiji, videćemo da su oni uglavnom stacionirani na glavni grad. Dosta sam putovao i nigde nisam nailazio na toliki stepen autošovinizma i te prozapadne ideologije. To se sprovodi preko medija koji su pod njihovom kontrolom. Radi se o takozvanim opozicionim televizijama i portalima. To traje jedan duži period što je stvorilo jednu autošovinističku elitu koja na sve ostale gleda kao na primitivce i idiote. Oni nas žele okrenuti ka destruktivnom Zapadu, koji nas je bombardovao i satanizovao, ali ubeđen sam da će na kraju da pobedi Srbija. Momo Kapor je svojevremeno rekao kako se Srbi u kriznim vremenima uvek okreću šajkači i sve ostale kape izlaze iz mode. Moramo se vratiti našim korenima.   

GLAS: Kako komentarišete odnos Brisela prema Srbiji i njenom ulasku u Evropsku uniju te da li je išta od nekadašnjeg suvereniteta ostalo unutar ove zajednice?

NESTOROVIĆ: EU nije ništa drugo do projekat porobljavanja evropskih naroda. Pokušava se promeniti da se odluke donose konsenzusom. To je uvod u klasičnu diktaturu. Svi zaboravljaju da briselsku politiku vode ljudi koji nisu izabrani voljom naroda, već dirigovanom od strane duboke države. Ursula fon der Lajen i njoj slični sprovode politiku SAD, odnosno agendu Svjetskog ekonomskog foruma. Mi ne smemo dozvoliti da se i nama to desi. Doduše, treba znati i da Srbija verovatno nikada neće biti primljena u Evropsku uniju, jer je nepouzdana karika. Krajnji cilj je naše uvlačenje u NATO, a tu pre svega mislim na Kosovo. To je suština čitave priče. Krajnje namere tih globalista nedavno je otkrila nemačka političarka Analena Berbok, koja je rekla da Zapad ne može više da trpi tamnu fleku na mapi Evrope, misleći tu na Srbiju, ali i Republiku Srpsku. 

GLAS: Kao neko ko se u prethodnom periodu bavio medicinom, kako biste ocijenili današnje zdravlje ljudi u Evropi, a pogotovo ono mentalno?

NESTOROVIĆ: Jad i beda. Nema drugih reči. Strašno je šta su sebi dozvolili. To neprekidno i višegodišnje ispiranje mozga dovelo je do toga da je dobar deo ljudi upao u jedno stanje potpunog psihičkog rastrojstva. Taj stepen anksioznosti i depresije je jeziv i to je zato što ti ljudi ne vide svrhu života.

Ubačeni su u jednu mašinu da samo rade i troše novac, neme trećeg, ali sada imamo situaciju da ni tog novca nema kao nekada i onda ljudi pucaju. Oni će se teško izvući iz tog, jer je i biološka vitalnost Evrope veoma mala. Ako tome dodamo i migrantski problem, oni su baš u velikim problemima i sami su krivi zbog njih.   

GLAS: Koliko je u današnje vrijeme teško biti slobodouman, van okvira nametnutih okova i standarda? Ovo pitam jer oni koji pokušavaju osporiti Vaš lik i djelo nazivaju vas teoretičarem zavjere.

NESTOROVIĆ: Mi živimo u vremenima zavere. Nema tu teorija. Moj prijatelj Bojan Dimitrijević je jednom prilikom rekao za sebe kako on nije teoretičar zavere, nego analitičar istih. Sve se u stvari svodi na ograničavanje ljudskih sloboda i prava. To je jedan proces koji teče, a vrhunac je bio u vreme pandemije “kovida”. U ime zdravlja ljudi, tada se na razne načine ograničavalo pravo na kretanje i rad, ali i drugačije mišljenje. Naravno, tu je i pravo izbora. To su bile mere koje nisu bile usmerene na ograničavanje širenja virusa, nego za stvaranje jednog svojevrsnog logora i refleksa poslušnosti kod ljudi. Suštinski gledano ljudima u zapadnoj Evropi je danas teško da budu slobodni. Ta sloboda je svedena na najnižu moguću meru. Zbog toga, verovatno, sada imamo situaciju da sve više Francuza i Nemaca napušta svoju zemlju i odlaze da žive u Rusiju. Rodžer Voters, član grupe “Pink flojd”, nedavno je rekao ko bi i on mogao povući jedan takav potez, jer mu je dosadila cenzura koja se sprovodi širom zapadnih sloboda.    

Holivud

GLAS: Da li se možete saglasiti sa onima koji kažu da je budućnost svega što će nam se desiti ili je već bilo odavno snimljeno u holivudskim filmovima?

NESTOROVIĆ: Holivud je oduvek imao dve uloge. Prvu da prikaže šta bi se moglo sve desiti u svetu, a druga je, kao u Orvelu, brisanje istorije. U tu svrhu se snimaju razni filmovi. Primera radi, prisetimo se serije “Černobilj”. Svima bi trebalo biti jasno zašto je ona snimljena i prikazana. Mnogo sam se bavio i proučavanjem raznih utopističkih romana i od autora mi je najinteresantniji Orson Vels. On je u svojim knjigama proročki opisao sve ovo što nam se danas dešava. Prva knjiga koju bi trebalo pročitati jeste “Otvorena zavera”, druga “Novi svetski poredak”, a treća “Svetski mozak”. U ovoj poslednjoj on opisuje u stvari Vikipediju. Napisao je kako će u svetu biti napravljene ogromne digitalne biblioteke u kojima će biti “samo određene i poželjne knjige”.   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana