ANALIZA Šobot kolateral prepucavanja u koaliciji

Ukazuje na ovo postizborna matematika iz koje se može vidjeti da bi Šobot u tom slučaju obezbijedio sigurnu pobjedu u trci sa kandidatom PDP-a Draškom Stanivukovićem za mjesto gradonačelnika u najvećem gradu Srpske. Umjesto toga, ovi izbori pokazali su da više nije moguće praviti bilo kakve stranačke kalkulacije i graditi pobjedu na lokalu oslanjajući se pri tome na sigurnu pomoć koalicionih partnera i njihovih glasača.

Kandidat PDP-a Draško Stanivuković osvojio je 29.700 glasova više nego njegova matična partija. U procentima gledajući to je oko 140 odsto. S druge strane, kod Šobota je sasvim drugačija situacija. On je dobio samo 13,4 odsto više glasova nego partija koja ga je kandidovala - oko 4.300.  

Logički razmišljajući, razlika između kandidata SNSD-a i PDP-a vjerovatno bi bila još veća, jer je jedan dio potencijalnih glasova koje je eventualno mogao dobiti Stanivuković, odvukla Jelena Trivić.

Da bi se shvatila ova politička ukrštenica, ko je za koga glasao, te  odgonetnula misterija (ne)očekivane pobjede Stanivukovića, kao prvo trebalo bi uzeti u obzir i ukalkulisati da je jedan od kandidata za ovo mjesto bila upravo pomenuta Trivićeva, koja je dobila više od 13.000 glasova, oko tri puta više nego Narodni front koji predvodi. Razlika iznosi 8.500 glasova. Pretpostavka je da su za nju glasali simpatizeri Za pravdu i red - Nebojše Vukanovića, partije koja je osvojila 3.019 glasova, SDS-a (2.128) i pokreta “Banjaluka zove” (2.860). U zbiru to iznosi oko 8.000. Ostatak, nekoliko stotina glasova, ona je vjerovatno dobila od svojih nekadašnjih partijskih kolega iz PDP-a. Uostalom i postizborna reakcija lidera ove stranke Branislava Borenovića na to ukazuje, jer je iz stranke odstranio nekoliko lica. 

Otkud onda Stanivukoviću toliki broj glasova, jer su još na tanjiru preostali glasovi SP-a, US-a DEMOS-a, SPS - Goran Selak, DNS-a, NPS-a i  Nezavisnog pokreta “Svojim putem” iza kog je stao Igor Radojičić?! Niko od lidera ovih stranaka ili visoko rangiranih stranačkih uzdanica nikada javno nije podržavao dosadašnju politiku Stanivukovića, ali ni PDP-a. Ovih sedam političkih subjekata na kraju je, sumarno gledajući, osvojilo 28.800 glasova.

Pretpostavimo prvo, da su uslovno rečeno “ostali”, koji su glasali za SDP-a, HDZ-a i SDA, birajući između Šobota, Stanivukovića i Trivićeve, zaokruživali ime kandidata PDP-a. To je otprilike oko 2.000 glasova. Vjerovatno je bio i jedan mali broj onih koji su na listama davali podršku SNSD-u, a istovremeno zaokruživali ime kandidata PDP-a. Koliki je taj procenat teško je zaključiti.

Profil tih ljudi - zaposleni u nekoj od javnih institucija i ustanova u Banjaluci, ili njihovi članovi porodica, koji su vjerovatno osjećali obavezu da glasaju za SNSD, a pri tome su smatrali da je Stanivuković ipak nešto dobro uradio u prethodne četiri godine, gradeći kružne tokove, spomenike, Ćirilični park, jezero kod Delte te donoseći odluke koje je trebalo da olakšaju život penzionerima.

Druga pretpostavka - Stanivukovića su u jednom značajnom broju podržali i simpatizeri pokreta Igora Radojičića, koji se na neslavan način rastao sa SNSD-om, a vjerovatno i DNS-a, partije koja je na ovim izborima nastupila zajedno sa Partijom ujedinjenih penzionera, što bi moglo biti ključno u tome kome je najveći broj glasova mogao otići. Kada se na ovom mjestu podvuče crta -  Stanivuković je na ovaj način mogao dobiti oko 9.500 glasova, mimo onih PDP-a.  

U tom slučaju ostaje pitanje šta je sa ostalih 20.000 glasova koje je dobio sa strane, a tu su još SP, US, SPS, DEMOS i NPS?! Radi se o partijama koje na svom postizbornom kontu imaju oko 23.100 glasova. Ispada da je čak 90 odsto ljudi, koji su glasali za neku od ovih političkih opcija, za gradonačelnika biralo Stanivukovića. Razlika od 3.000 otišla je na stranu Šobota.

Na kraju još jedna teorija - da nisu svi naprijed pobrojani glasali za liderku NF-a Jelenu Trivić. Ako broj umanjimo za recimo 20 odsto, to ipak neće mnogo umanjiti činjenicu da su glasači pomenute “petorke” u velikom broju glasali za Stanivukovića. Da je to kojim slučajem bilo fifti-fifti, ili koji procenat veći u korist kandidata PDP-a, novi gradonačelnik bio bi nesumnjivo Nikola Šobot.

Da bi se shvatilo raspoloženje glasača u Banjaluci i koliko-toliko odgonetnulo, odnosno demistifikovalo kako je to Stanivuković matematički uspio pobijediti, iako iza sebe nije imao ni približno neophodnu partijsku podršku, osvrnućemo se i na ishod glasanja na pojedinim biračkim mjestima. I iz ovih podataka se manje-više može naslutiti kako se sve odigralo, odnosno na kraju završilo. Nasumično smo izabrali nekoliko biračkih mjesta u naseljima Ada, Rosulje, Lazarevo i Lauš. Kada se pogleda raspodjela glasova, mogla bi se naslutiti jedna uočljiva matrica glasanja. Primjera radi, na jednom od biračkih mjesta u naselju Ada, SNSD je osvojio 174 glasa, a PDP 105. S druge strane, Šobot je dobio 198, Stanivuković čak 248. Kandidat SNSD-a dobio je 24 glasa više od partije, a kandidat PDP-a 143. Kada su u pitanju partije s kojim ova stranka sarađuje na entitetskom nivou, SP, US, SPS, DEMOS i NPS, one su u zbiru osvojile 125 glasova. Ovo ukazuje da je dobar dio ovih glasova, koje su dobile ove stranke, kada je u pitanju izbor gradonačelnika, otišao na stranu Stanivukovića. Naselje Borik, jedno od biračkih mjesta: SNSD 111, PDP 53, Šobot 119, Stanivuković 143. Petorka je u ovom slučaju osvojila devedesetak  glasova. Slična priča je i u drugim naseljima.

Međutim, šta je sa motivima običnih ljudi, glasača? Ovaj rezultat mogao bi se objasniti mnogobrojnim skupštinskim blokadama u Banjaluci. Naime zbog pokušaja da se ocrni novi-stari gradonačelnik, najviše su ispaštali obični ljudi, koji su onda najvjerovatnije iz revolta, a možda i inata, glasali za Stanivukovića. Ovaj uslovno rečeno fenomen mogao bi se objasniti i jednom vrstom nazovimo ga lokal patriotizma, odnosno želje velikog broja Banjalučana da njihov grad uspješno napreduje, bez obzira ko bio na vlasti. Doktor Šobot je u ovoj priči - kolateral.

Ovim rezultatima ne bi trebalo da se raduju u PDP-u, jer je produkt niza faktora koji nemaju veze sa njihovim dosadašnjim partijskim djelovanjem u najvećem gradu Srpske.

Bijeljina

Banjaluka nije jedina sredina u kojoj će u naredne četiri godine gradonačelnik biti iz jedne političke opcije, a skupštinska većina iz druge. Tu je i Bijeljina u kojoj je Ljubiša Petrović uspio ponovo izvojevati ubjedljivu pobjedu nad kandidatom SNSD-a Mikajlom Lazićem. Interesantno, stranka koja ga je kandidovala SDS-Volja naroda, osvojila je tri puta manje glasova od Petrovića. I u ovoj sredini prisutna je jedna matrica glasanja, koja ukazuje da i u Bijeljini, SNSD-ovi partneri sa republičkog nivoa ne pružaju ovoj partiji bezrezervnu podršku i na lokalu.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.