Šta u realnosti znači potjernica i kako će ona uticati na ruskog lidera i rusku elitu

MKS je naveo u saopštenju da je Putin navodno “odgovoran za ratni zločin protivpravne deportacije stanovništva (djece) i protivpravnog preseljenja stanovništva iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju”.

MKS je takođe izdao nalog za hapšenje Marije Aleksejevne Lvove-Belove, komesarke za prava djeteta u Kancelariji predsednika Rusije, zbog sličnih optužbi.

Odluku Međunarodnog krivičnog suda pozdravili su visoki ukrajinski zvaničnici.

Zbog čega je izdat nalog za hapšenje?

Sud je izdao naloge za hapšenje ruskog predsjednika i ruske komesarke za prava djeteta u vezi sa prinudnom deportacijom djece iz Ukrajine u Rusiju, a mnoge od njih su usvojile ruske porodice.

Prisilna deportacija stanovništva priznata je kao zločin prema Rimskom statutu kojim je uspostavljen sud u Hagu. Rusija je bila potpisnica Rimskog statuta, ali se povukla 2016. rekavši da ne priznaje nadležnost suda.

Iako sama Ukrajina nije potpisnica suda u Hagu, ona je MKS-u dodjelila nadležnost da istražuje ratne zločine počinjene na njenoj teritoriji.

Četiri posjete glavnog tužioca MKS-a Karima Kana tokom prošle godine dovele su do presude da „postoje razumni razlozi da se vjeruje da Putin snosi individualnu krivičnu odgovornost” za otmice djece.

Šta to znači u stvarnosti?

Pošto Rusija ne priznaje sud i ne izručuje svoje građane, malo je vjerovatno da će Putin ili Lvova-Belova u skorije vrijeme biti predati sudu.

Ali izdavanje naloga ostaje veoma značajan trenutak iz više razloga. To šalje signal visokim ruskim zvaničnicima – vojnim i civilnim – koji bi mogli biti podložni krivičnom gonjenju, bilo sada ili u budućnosti, i dodatno bi ograničili njihovu mogućnost da putuju u inostranstvo, uključujući i učešće na međunarodnim forumima.

Šefovi država i vlada i imunitet

Iako MKS ne priznaje imunitet šefovima država u slučajevima koji se odnose na ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid, Južna Afrika je odbila da sprovede nalog MKS za hapšenje sudanskog diktatora Omara al-Bašira tokom njegove posjete 2015.

Pretorija je tvrdila da „ne vidi obavezu prema međunarodnom pravu i Rimskom statutu da uhapsi trenutnog šefa države (MKS) koja nije podržala sud kao što je Omar al-Bašir”, a nekoliko drugih zemalja koje je posjetio takođe je odbilo da ga uhapsi.

Hapšenje bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinočea u Londonu 1998. godine po međunarodnoj potjernici koju je izdao španski sudija Baltasar Garson ilustruje poteškoće vezane za pitanja imuniteta.

Pinoče je tražio imunitet kao bivši šef države – zahtjev koji su britanski sudovi odbacili – ali je na kraju britanski ministar unutrašnjih poslova Džek Strou dozvolio Pinočeu da se vrati kući zbog lošeg zdravlja, piše “Gardijan”.

Koja je onda poenta?

Iako se Putin sada čini sigurnim u svoju vlast i bezbjedan od ekstradicije, neki budući lider Kremlja može da odluči da je politički bolje da ga pošalje u Hag nego da ga štiti.

Britanski list navodi da je dobar primjer Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, koga je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju optužio za niz optužbi za ratne zločine 1999. godine.

Usred borbe između ključnih suprotstavljenih ličnosti u Srbiji nakon Miloševićevog pada sa vlasti 2001. godine, premijer Zoran Đinđić je ignorisao sudsku odluku o zabrani ekstradicije i naredio prebacivanje Miloševića u Hag, rekavši: „Svako drugo rejšenje osim saradnje (sa Hagom) bi zemlju dovela do katastrofe.”

Miloševićevo hapšenje uslijedilo je nakon pritiska na jugoslovensku vladu da pritvori bivšeg predsjednika ili rizikuje da izgubi značajnu američku ekonomsku pomoć i zajmove od Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, piše “Gardijan”.

Da li će Putin napuštati Rusiju?

Nalog za hapšenje mogao bi da spriječi ruskog predsjednika da napušta Rusiju, smatra stručnjak za međunarodno krivično i humanitarno pravo Tobi Kedmen.

On kaže da iako može da postoji “strah i nevoljnost”, druge države imaju odgovornost da izruče Putina ako uđe na njihovu teritoriju. Potez MKS-a je ocijenio još jednom “rupom u oklopu” kada je u pitanju Putinova moć kod kuće.

- Moglo bi da se dogodi da ga to spreči da napušta Rusiju, a to samo po sebi ne bi trebalo da bude beznačajno - rekao je Kedmen.

On upozorava da će svakako biti cinizma o vezi toga hoće li se ruski predsjednik ikada pojaviti pred sudom i da ljudi moraju da budu realni u vezi toga. Ipak, ocijenio je da je ovo početak “velikog niza ratnih zločina” za koje će Rusija biti optužena.

Da li će uslijediti drugi nalozi?

Sudija je dodao da bi tužilac mogao da formira slučajeve novih optužbi protiv Putina, čime bi proširio naloge.

Human rajts voč je odluku o izdavanju naloga za hapšenje Putina opisao kao „poziv na uzbunu drugima koji vrše zloupotrebe ili ih prikrivaju”.

Balkes Jarah, pomoćnik direktora za međunarodno pravosuđe u toj nevladinoj organizaciji, rekao je: „Sa ovim nalozima za hapšenje, Međunarodni krivični sud je učinio Putina traženim čovjekom i preduzeo svoj prvi korak da okonča nekažnjivost koja je predugo ohrabrivala počinioce u ratu Rusije protiv Ukrajine”.

Šta znamo o ukrajinskoj djeci koju je odvela Rusija?

Pretpretresne sudije suda su rekle da postoje „razumni razlozi da se veruje da svaki osumnjičeni snosi odgovornost za ratni zločin protivpravne deportacije stanovništva i protivpravnog preseljenja stanovništva iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju, na štetu ukrajinske djece”. Sudije su rekle da su odlučile da otkriju imena osumnjičenih u nastojanju da spriječe dalje zločine.

Prošlog proljeća prvi put su se pojavili izvještaji da su ukrajinska djeca na okupiranoj teritoriji odvođena u Rusiju, pa čak i da su ih ruske porodice usvajale. Rusija je svoje akcije predstavila kao humanitarnu misiju spasavanja ukrajinske djece od rata. Ali Ukrajina je optužila Rusiju za genocid i opisala ruske postupke kao ratni zločin.

Među navodnim otetima su djeca odvedena iz ukrajinskih državnih institucija na okupiranim područjima, djeca koje su roditelji poslali u „ljetnje kampove” pod ruskom kontrolom i iz kojih se nikada nisu vratili, djeca čije su roditelje uhapsile ruske okupacione vlasti i djeca koja su postala siročiči uslijed rata.

Odakle su deportovana djeca?

Ogromna većina ukrajinske djece koju je odvela Rusija je iz okupiranih oblasti južne i istočne Ukrajine: Hersonske, Harkovske, Zaporoške, Donjecke i Luganske oblasti, kao i i iz određenih dijelova Nikolajevske oblasti.

Rusija je priznala da drži najmanje 1.400 ukrajinske djece koju opisuje kao siročad, iako je rekla da je najmanje 2.000 otputovalo u Rusiju bez pratnje. Pored toga, nekoliko stotina djece sa okupiranih teritorija ostaje u Rusiji nakon što su uz saglasnost roditelja pohađali kampove za „prevaspitavanje”, ali nikad nisu vraćeni u Ukrajinu.

Od invazije, najmanje 400 ukrajinskih siročadi su usvojile ruske porodice, prema ukrajinskom regionalnom centru za ljudska prava, koji je izračunao svoju cifru na osnovu izjava ruske države. Rusija je rekla da još 1.000 čeka na usvajanje.

Lvova-Belova, ruska komesarka za pravo djeteta, sama je opisala da je „usvojila” 15-godišnje dijete iz Marijupolja, grada na jugoistoku Ukrajine koji je razoren i okupiran od strane ruskih snaga.

Ali mnoga od ove ukrajinske djece imaju žive rođake, koji ih često očajnički traže. Oko 90% ukrajinske djece koja su živjela pod državnom brigom u vrijeme invazije bila su „socijalna siročad”, što znači da su imali rođake, ali ti članovi porodice nisu mogli da se brinu o njima.

Ruska državna saopštenja o siročadi ne navode imena djece niti daju bilo kakve detalje o tome odakle su ili gdje žive u Rusiji, što otežava ukrajinskim i međunarodnim vlastima da ih identifikuju i prate njihovo kretanje.

U nekim slučajevima, rođaci su identifikovali djecu putem video snimaka koje su postavili ruski državni mediji i vodili kampanju za njihov povratak. Dokumentovani su i slučajevi gdje su djeca završila pod ruskom državnom brigom nakon što su pobjegla od borbi u Ukrajini autobusima za evakuaciju u Rusiju, kao i djeca koja su odvojena od roditelja u ruskim filtracionim logorima.

Konvencija Ujedinjenih nacija o prevenciji genocida zabranjuje „prisilno premeštanje djece iz grupe u drugu grupu”, a konvencija UN o pravima djeteta zabranjuje „nezakonito premeštanje i nepovrat djece u inostranstvo”.

Nejasno je pod kojim dijelom međunarodnog prava MKS planira da pokrene slučaj.

Šta kaže Rusija?

Domaći narativ Rusije je da spasava ukrajinsku djecu od rata. Putinov portparol Dmitrij Peskov je rekao da Rusija ne priznaje jurisdikciju MKS.

Ukrajina, koja takođe nije članica MKS, dva puta je tražila od suda da izvrši nadležnost nad njenom teritorijom.

Rusija svoja usvajanja ukrajinske djece prikazuje kao velikodušan čin, kojim bespomoćnim maloljetnicima daje nove domove i medicinske resurse. (Kurir.rs/Blic)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.