Vučić: Kosovo nije naše breme, već naš krst
BEOGRAD - Srbija više nije slaba, niti zemlja gubitnika, zemlja je koja ne prijeti, ali ne zaboravlja, spremna na razgovore, ali ne i na poniženje, hoće saradnju i kompromis, ali ne i konačna riješenja u kojima nema ni Srbije ni njenog naroda, poručio je danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na obeležavanju godišnjice martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji.
Danas više ništa slično ne može da se desi bez odgovora Srbije - jasnog, ozbiljnog i odgovornog, naglasio je Vučić u obraćanju.
"Za nas ostaje prost i jedini mogući zaključak, Kosovo nije naše breme već naš krst, a sa krsta se mnogo bolje nego ispod njega vidi vaskrsnuće", naveo je predsjednik.
Vučić je istakao da se masovni zločin počinjen 17.marta, prije tačno 17 godina ne smije nikada zaboraviti i dodao da ne može da postoji razlog za obračun sa pripadnicima čitavog jednog naroda.
"Možda postoji vreme u kojem smo nemoćni da sprečimo nepravdu, ali nikada ne sme da postoji vreme da se protiv nepravde pobunimo, ove reči Elija Vizela, nekadašnjeg logoraša, nobelovca, obavezuju nas zauvek da protiv zločina ne ćutimo, ko god da ga je i zašto počinio", poručio je Vučić na komemorativnoj akademiji u Narodnom pozorištu.
Za masovni zločin, za pogrom, pitanje "zašto" je nepotrebno i ne postoji, jer nema nijednog "zato", podvukao je on.
Rekao je da ne može da postoji razlog za obračun sa pripadnicima čitavog jednog naroda, za kažnjavanje zbog imena, vjere ili nacije.
"Nema nijednog ''zato'' koje može da opravda nečiju nameru da neki narod zgromi i uništi, što su sve značenja ruske reči pogrom, kako sa jasnim razlogom nazivamo ono što se dogodilo našem narodu, i srpskoj kulturnoj i verskoj bastini na današnji dan pre 17 godina", istakao je on.
Vučić je kazao da pogrom prevazilazi sve ostale zločine, jer je on, ne samo čin, već namjera, politika, predumišljaj da se neki kraj, neka zemlja, nasilno očisti od pripadnika drugih nacija i vjere.
Nemamo prava da to prećutimo, poručio je predsjednik Srbije.
"Organizovano je nasilje pred očima međunarodne zajednice. Tog dana ubijeno je više Srba, skoro hiljadu povređeno, više od 4.000 proterano, 930 kuća i domova spaljeno, 35 crkava i manastira oskrnavljeno, devastirano", podsjetio je on.
Više od 60.000 Albanaca, kaže, u tome je učestvovalo, 60.000 organizovanih, vrlo svijesno upućenih u Prištinu, Čaglavicu, akovicu, Vitinu, Laplje Selo, Svinjare, Podujevo,...odlučni da riješe srpsko pitanje time što će Srbe protjerati.
Poslije 17. marta Srba više nije tebalo da bude na KiM niti da se vrate, ukazao je Vučić.
Istakao je da pričati danas nešto drugo, a ne nazvati stvari pravim imenom, praviti se naivan i ne pamtiti sve, da bi to bio isto zločin na koji nismo spremni.
"Kao što nismo spemni da zaboravimo zločin koji su i pripadnci našeg naroda počinili, ni one koje je možda mogla da spreči, a nije, naša pogrešna politika, nismo i nikada više nećemo biti spremni da zaboravimo sve ono što se dešavalo nama i našem narodu koji je bio kriv samo zbog srpskog imena i prezimena. Ništa manje nismo spremni da zaboravimo i da
Srbija 2004. nije imala ni snage ni mudrosti ne samo da spreči pogrom svog naroda na KiM nego i da pruži bilo kakav smisleni odgovor", naveo je Vučić.
Ističe da smo zapamtili i naučili svaku lekciju u kojoj smo bili gubitnici i nemi za sopstvene žrtve.
"Srbija kao i svi drugi ima pravo da brine o svom narodu i zdravlju u sigurnosti i svakoj dobrobiti na koju poput svih ostalih i naš srpski narod ima pravo. I Srbija to radi ne zveckajući oružjem, ne maštajući o vojnama i pogibijama, ne huškajući na krv, bez ikakve želje da bilo kome i bilo šta oduzme, ali to ne znači da će Srbija dopustiti bilo kome da se 17. mart ponovi. Srbija nije spremna na to, niti će više ikada biti spremna. Pravo na život je osnovno ljudsko pravo i uvek ćemo ga braniti, kao što ne ugrožavamo to pravo drugima, nećemo dozvoliti da bude ugroženo ni Srbima", poručio je predsjednik.
On navodi i da mi nikoga ne protjerujemo, ali i da nećemo dozvoliti da Srbe protjeruju, onako kako su ih proterivali na kraju 20. i početku 21. vijeka.
"Mi ne vodimo nikakvu ekspanzionističku politiku, to nije nikakav san o nekakvom srpskom svetu, nema to veze sa srpskom hegemonijom, niti mi želimo da upravljamo osim svojom državom i nemamo aspiracije prema teritorijama i ne ugrožavamo i ne pretimo, jedino tražimo da nam dopuste da izvršimo svoju obavezu da pamtimo i da ne dozvolimo da se zločini ponove", ukazao je.
Vučić dodaje da isto tako imao i obavezu da svoju zemlju učinimo uspješnijom i razvijenijom i da budemo pobjednici bez krvi i rata.
Najboji u ekonomiji, zdrastvu, sportu i svemu ostalom što čini razvoj i napredak, dodao je on.
"Želimo isto i drugima da se bave sobom i budu uspešni, jer smo svesni da je zločin alatka gubitnika, a pobednicima to nije potrebno, oni pamte, ali opraštaju i idu dalje, dok se gubitnici vrte u istom začaranm krugu. Mi Srbi to više nećemo da budemo, hoćemo budućnost, u kojoj ćemo da pamtimo, ali iz koje nećemo da se vraćamo. Znamo šta se dešavalo i to nazivamo pravim imenom".
Srbija je danas, kako kaže, Srbja razuma i koja ne gubi.
Svoj glas u odbrani našeg naroda rekli su i nobelovci, dodao je on i podsjetio da je Peter Handke na Vaskrs 2006. bio je u kući Kostića u Metohiji kojima su Albanci ubili 14 članova porodice, kao i da je bio u Zočištu kod porodice kojoj su komšije Albanci ubili šest muških glava.
Vučić: Ne može da postoji razlog za obračun sa jednim narodom
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je danas da se masovni zločin počinjen 17.marta, prije tačno 17 godina ne smije nikada zaboraviti i dodao da ne može da postoji razlog za obračun sa pripadnicima čitavog jednog naroda.
"Možda postoji vreme u kojem smo nemoćni da sprečimo nepravdu, ali nikada ne sme da postoji vreme da se protiv nepravde pobunimo, ove reči Elija Vizela, nekadašnjeg logoraša, nobelovca, obavezuju nas zauvek da protiv zločina ne ćutimo, ko god da ga je i zašto počinio", poručio je Vučić u obraćanju na obilježavanju Martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji.
Za masovni zločin, za pogrom, pitanje "zašto" je neoptrebno i ne postoji, podvukao je on.
Rekao je da ne može da postoji razlog za obračun sa pripadnicima čitavog jednog naroda, za kažnjavanje zbog imena, vjere ili nacije.
"Nema nijednog ''zato'' koje može da opravda nečiju nameru da neki narod zgromi i uništi, što su sve značenja ruske reči pogrom, što sa jasnim razlogom nazivamo ono što se dogodilo našem narodu, i srpskoj kulturnoj i verskoj bastini na današnji dan pre 17 godina", istakao je on.
Vučić je kazao da pogrom prevazilazi sve ostale zločine, jer je on, ne samo čin, već namjera, politika, predomišljaj da se neki kraj, neka zemlja, nasilno očisti od pripadnika drugih nacija i vjere.
"Nemamo prava da to prećutimo", poručio je predsednik Srbije.
Danas se navršilo 17 godina od etnički motivisanog pogroma nad Srbima na Kosovu i Metohiji, a Dan sećanja na 17. mart 2004. godine obilježava se i komemorativnom akademijom u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Tokom martovskog pogroma albanski ekstremisti i pripadnici tzv. OVK sa Kosova i Metohije proterali su više od 4.000 pripadnika srpskog naroda, a njihova imovina, kao i veliki broj vjerskih objekata su spaljeni ili porušeni. Mnogi su ubijeni i nestali, među kojima i pripadnici međunarodnih snaga.
Prema procjenama UNMIK-a, na 33 lokacije u pogromu, koji je počeo 17. marta i trajao dva dana, učestvovalo je oko 60.000 Albanaca.
Čak 800 kuća je uništeno, a 35 srpskih crkava i manastira je oskrnavljeno, spaljeno, porušeno.
Tokom dva dana pogroma gorijela je Bogorodica Ljeviška (pod zaštitom Uneska), Prizrenska Bogoslovija i Hram Svetog Đorđa, crkva Hrista Spasa i konak manastira Svetih Arhangela kod Prizrena, miniran je manastir Svetih Kozme i Damjana u Zočištu, manastir Devič.
Riječ je o prethodno dobro isplaniranom simultanom etničkom napadu Albanaca tokom kojeg je protjerano 4.012 Srba, ubijena je najmanje 21 osoba (deset Srba ubili su Albanci, a 11 Albanaca međunarodne snage bezbjednosti), dok se dvije vode kao nestale.
Povrijeđeno je najmanje 950 ljudi, od kojih 150 Srba, kao i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili s lokalnim Albancima štiteći Srbe i njihovu imovinu.
Porušeno je oko 935 srpskih kuća, oštećeno deset opštinskih zgrada (škole, bolnice, pošte...), kao i 100 vjerskih objekata od kojih spaljeno 35 , uključujući 18 spomenika kulture.
Procijenjuje se da je u pogromu učestvovalo preko 60.000, a procesuirano je svega 400 osoba, od kojih su neki kažnjeni veoma blagim kaznama.
Izgovor za pogrom bila je kampanja lokalnih albanskih medija u kojoj su mještani Srbi optuženi da su psima natjerali preko rijeke Ibar grupu dječaka Albanaca iz sela Čabar kod Zubin Potoka pri čemu se jedan dječak utopio u rijeci.
Istraga UNMIK policije utvrdila je da su optužbe bile lažne, a portparol međunarodne policije Neridž Sing izjavio je tada da su "preživjeli dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela".
Potparol UNMIK-a, Derek Čepel demantovao je da su dvja dečaka stradala bježeći od Srba i ocijenio da je nasilje bilo planirano.
Pogrom albanskih ekstremista nad Srbima 17. i 18. marta 2004. na Kosovu i Metohiji osudili su Savjet bezbjednosti UN, kao i Evropska unija, a Parlamentarna skupština Saveta Evrope je 29. aprila 2004. donijela odgovarajuću rezoluciju.
Za organizatore i inicijatore ovih zločina označavane su određene organizacije veterana tzv. OVK, Studentska organizacija Prištine, Albanska nacionalna armija, kao i dvije minorne političke partije - Nacionalni pokret Kosova (LPK) i Nacionalni pokret za oslobođenje Kosova (LKČK), za koje se, kako se spekulisalo, teško vjeruje da su mogle da okupe 60. 000 Albanaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
