Terzić: Tumačenje Sarajevskog atentata - dalja stigmatizacija srpskog naroda
BEOGRAD- Kada se danas govori da su austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda ubili Srbi, iako jesu bili većina u organizaciji Mlada Bosna, ima se za cilj dalja stigmatizacija srpskog naroda na Balkanu u cjelini, a posebno u BiH, ocijenio je istoričar Slavenko Terzić u izjavi za Srnu povodom 103 godine od smrti Gavrila Principa.
On ističe da je glavni cilj austrougarske okupacije BiH bio sprečavanje srpskog i južnoslovenskog ujedinjenja, a krajnji cilj dominacija na Balkanu, te podsjeća da su otpor toj okupaciji pružili zajedno muslimani i pravoslavni Srbi.
„Komandant snaga koje su se suprotstavile okupaciji bio je iz Pljevalja - Selmanović. Zajedno da brane Bosnu iz Pljevalja idu i pravoslavni i muslimani. To se danas potpuno zaboravlja", rekao je Terzić, koji je dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
On podsjeća da je organizacija Mlada Bosna bila izraz pokreta otpora protiv austrougarske okupacije i poslije 1908. godine i aneksije BiH, te da je bila jugoslovenski orijentisana.
Terzić navodi da je Mlada Bosna nastala zbog izuzetnih mjera represije austrougarskog režima, naročito prema pripadnicima većinskog naroda - srpskog.
On napominje da su pravoslavni Srbi uoči Prvog svjetskog rata činili oko 48 odsto stanovništva BiH, kao i da je znatan dio mlade muslimanske inteligencije sebe smatrao Srbima muslimanske vjere, poput Omer-bega Sulejmanpašića, Osmana Đikića, Avde Karabegovića, Muhameda Mehmedbašića i drugih.
„BiH je zemlja srpskog naroda. U 19. veku svi strani istraživači (to smatraju), uključujući austrougarske, čak i okupacionog upravnika BiH (austrougarskog ministra finansija) Benjamina Kalaja, koji je u svojoj Istoriji srpskog naroda BiH smatrao srpskom zemljom, jer su Srbi bili većinski deo toga naroda, uprkos kolonizaciji koju je sprovodila Austro-Ugarska posle Berlinskog kongresa", podsjeća Terzić.
Kada je riječ o ciljevima Austro-Ugarske, Terzić navodi da je glavni cilj bio sprečavanje srpskog ujedinjenja i južnoslovenskog ujedinjenja, jer je smatrala da će, ukoliko dođe do toga, biti ugroženo samo postojanje Habsburške monarhije.
„Dalji cilj, pored sprečavanja srpskog ujedinjenja i onemogućavanja stvaranja, kako su oni govorili, takozvane velike Srbije, bila je dominacija na celom Balkanu, sprečavanje zajedničke granice Srbije i Crne Gore, uvođenje trupa u Pljevlja, Priboj i Prijepolje, odmah posle okupacije BiH i naravno kontrola celog prostora zapadnog Balkana i puteva koji vode niz moravsko-vardarsku dolinu do Soluna", kaže Terzić.
On podsjeća da je krajnji cilj Austro-Ugarske bio potpuna dominacija na Balkanskom poluostrvu, izlazak na Solun i na taj način na Sredozemno more.
„Austro-Ugarska je svoju okupacionu politiku prikazivala kao takozvanu višu civilizacijsku misiju u interesu Evrope i zapadnog duha. Nema nikakve dileme o tome i ja bih naročito uputio na sjajnu knjigu profesora Tomislava Kraljačića Kalajev režim u Bosni i Hercegovini- da je Austro-Ugarska sve činila da većinski narod tadašnji, pravoslavne Srbe, onemogući u izražavanju svojih nacionalnih težnji i kulturnih potreba", zaključio je Terzić.
Gavrilo Princip preminuo je 28. aprila 1918. godine u austrougarskom zatvoru Terezin, gdje je bio na robiji zbog atentata iz 1914. godine na Franca Ferdinanda, prestolonasljednika Austro-Ugarske, koja je okupirala BiH.
Prethodno je 1908. godine Austro-Ugarska objavila aneksiju BiH, čime je prekršena odluka Berlinskog kongresa prema kojoj Austro-Ugarska dobija pravo da zavede red u BiH, a nikako da je pripoji sebi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
