Banjalučki kajakaši završili savski put od 520 kilometara u znak sjećanja na srpske žrtve

Regata je startovala sa tačke gdje se rijeka Una uliva u Savu, kod ozloglašene „Topole užasa“, spomenika stradalnicima iz Jasenovca koji je podignut u Banjaluci. Soldat ,42, i Lakić,35, su se na ovaj put simbolično otisnuli na dan Svetih velikomučenika Jasenovačkih, 13. septembra, a devet dana kasnije, na ušću Save u Dunav, nedaleko od stratišta Staro sajmište u Novom Beogradu, završili su svojevrsno hodočašće, a na cilju su ih sačekali porodice i prijatelji i priredili im toplu dobrodošlicu.  

Dvojica kajakaša su memorijalni put dug 520 kilometara prešli veslajući neumorno u prosjeku po deset sati dnevno.   

Poduhvat dvojice banjalučkih entuzijasta za veslačke sportove i boravak u prirodi, posvećen je sjećanju na stradale logoraše u Drugom svjetskom ratu duž cijelog savskog toka, od Donje Gradine i Jasenovca, preko stratišta duž Posavine i Mačve, sve do Starog sajmišta u Beogradu.   

Iako je Jasenovac jedan od najvećih i po broju žrtava, najmasovnijih logorskih kompleksa u istoriji čovječanstva sa preko 700.000 stradalih Srba i više desetina hiljada stradalih Jevreja i Roma, te Hrvata i Muslimana koji su bili označeni kao pomagači Srba ili antifašisti i cijeli dalji tok rijeke Save do ušća u Dunav, prate brojni dokumentovani logori i stratišta.   

Među njima su logori Stara Gradiška, jedini zabilježen logor za žene i djecu u istoriji, kao i Staro sajmište nadomak samog kraja savskog toka. Čitav niz pomoćnih logora nalazio se na obali Save, dok gotovo da nema sela u Posavini i Mačvi bez table koja svjedoči o masovnim žrtvama zločina totalitarno-fašističke tvorevine NDH.  

Za put kojim se prolaze sva ova mjesta stradanja, Soldat i Lakić su koristili ekspedicioni tandem-kajak, u kojem su ponijeli još 60 kilograma osnovnih namirnica i kamp opreme koju su samo jednom upotrebili zbog nesvakidašnjeg gostoprimstva mještana duž obale.   

Dnevni prosjek je bio oko 53 kilometra, dok je rekordna dionica od Šamca do Brčkog iznosila čak 85 kilometara od svitanja do sumraka. Jedina dionica koju je kajak morao da pređe kopnom bilo je par kilometara oko graničnog prelaza Rača.  

Ekonomisti po struci, Soldat i Lakić su sami osmislili i finansirali ovaj poduhvat sa željom da se buduća ekspedicija omasovi i zabilježi u vidu dokumentarnog filma koji bi obuhvatio informacije o samim stratištima duž savskog toka.   

„Ideja je potekla od Miroslava i stara je sedam godina, čekali smo pravi trenutak za njenu realizaciju. Željeli smo da na ovaj način odamo počast srpskim žrtvama, obojica smo izgubili pretke u Drugom svjetskom ratu i željeli smo da na ovaj način pokažemo da ih nikad nismo i nećemo zaboraviti. Cilj ovog puta je da se skrene pažnja srpskom narodu i budućim naraštajima da se ne smiju nikad zaboraviti zločini koji su učinjeni našem narodu i da je kultura sjećanja izuzetno važna“, rekao je Lakić.  

Soldat je dodao da je Sava simbol stradanja srpskog naroda jer je duž nje bilo mnogo stratišta, ali i simbol podizanja poslije svega što nas je snašlo.  

„Sava je rijeka koja je usko povezana za srpskim žrtvama. Kao što se Sava poslije djela u kojoj je uništavaju neke fabrike poslije nekoliko kilometara vrati u mnogo ljepše stanje, tako je i srpski narod sve zločine preživio, ali ih ne smijemo zaboraviti.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.