Potresna ispovijest drugarice ubijenih u masakru u Mladenovcu
Čuo se pucanj, mislila sam da je vatromet. Upalila sam svijetlo na terasi i pozvala djecu da izađemo da vide nebo. U tom trenutku pomahnitali ubica počeo je da puca na moju terasu. U strahu, djecu sam odmah sakrila ispod stola i pozvala policiju – rekla je ona.
Ovim riječima za Blic priča drugarica Milana, Kristine i Dalibora koji su ubijeni prije pet mjeseci u stravičnom masakru u školskom dvorištu Dubone..
Komšinica i drugarica koje su Milana, Kristinu i Dalibora vidjele nasmijane samo par minuta prije stravičnog masakra, sa suzama u očima prisjetile su se kobnog dana i ispričale do detalja ovu nezapamćenu tragediju.
– Školsko dvorište je bilo ispunjeno djecom, više nego obično. Na klupi su sjedili Milan, Kristina i Dalibor. Popričala sam preko kapije sa Milanom, ni ne sluteći da će to biti naš posljednji razgovor. Njegov osmijeh zauvijek ću pamtiti. Dogovarali smo se da idemo na piće, da se ispričamo. Par minuta nakon toga, oni su bili mrtvi – započinje svoju potresnu ispovjest drugarica ubijenih.
Nakon što je Uroš Blažić u Malom Orašju na fudbalskom igralištu usmrtio šest nedužnih mladića, vratio se u Dubonu i nastavio da ubija, prenosi Blic.
– Svi smo primjetili njegova kola. Prikočio je, bacio pogled na ljude koji su sjedili u školskom dvorištu, a zatim nastavio dalje prema Malom Orašju. Tada nismo znali da je tamo oduzeo živote šestoro nedužnih mladića. Mi ih sve poznajemo i nemamo
"Izašao je sa kalašnjikovom i počeo da puca"
Neutješna drugarica ističe da je kobne večeri, školsko dvorište bilo prepuno, te da je, na sreću, dosta njih otišlo pre nego što je Blažić došao.
– Zaustavio je kola kod školskog dvorišta, izašao je sa kalašnjikovom i počeo da puca. On nije ciljao, već je nasumično pucao prema svima koji su mu se našli na putu. Malo prije nego što je stigao, većina djece je već otišla kući. Školsko dvorište je te večeri bilo prepuno, okupila su se mlađa i starija djeca, što nije uobičajeno. Čak se i ne sjećam kada sam posljednji put vidjela Dalibora, Kristinu i Milana kako sede zajedno u školskom dvorištu – kaže drugarica.
Kako kaže, prvo su pomislili da su petarde i da je neko slavlje, ni ne sluteći da Milan, Kristina i Dalibor nepomično leže ispod klupe u školskom dvorištu.
– Povela sam djecu sa sobom misleći da je napolju vatromet. Kada je Blažić to video, počeo je da puca na našu terasu. Djecu sam sakrila ispod stola i pozvala policiju. Nismo znali šta nas je snašlo. Ljudi po ulici su bježali glavom bez obzira. Znate, ovo je mirno selo, a te večeri ovde kao da je bilo ratno stanje – navodi komšinica koja živi u blizini školskog dvorišta.
Prema njenim riječima, roditelji Milana i Kristine, pritrčali su školskom dvorištu, ni ne sluteći da su im djeca ranjena, a kamoli ubijena.
– Njihova majka pomagala je ranjenoj djeci, dok nije ugledala da su joj oba djeteta ubijena.. U tom trenutku, njima se svijet srušio, te scene će mi zauvijek ostati urezane u pamćenje kao trauma koja će me pratiti kroz cijeli život – prisjeća se kroz suze drugarica.
"Brat i sestra ležali mrtvi jedan do drugog"
Drugarica ubijenih kaže da je druga prepoznala po patikama, ali i da su brat i sestra ležali mrtvi jedan do drugog.
– Kada sam prišla dvorištu, vidjela sam Milanovu patiku. Ležao je pored sestre, bled, bez znakova života. Ubrzo su tela sklonili iz dvorišta i ostavili na ulici dok traje uviđaj. To je bilo strašno, njihova tijela bila su na sred ulice tokom noći – kaže sagovornica.
Istakla je da je Milan bio momak za primjer, te da je uvijek bio nasmijan.
– Milan je bio najbolji momak u selu, ljubazan, vrijedan, radan. Sretnem ga ranije, on uvek nasmijan, toliko je bio srećan što je postao policajac. Ja vama riječima ne mogu to da opišem. Sigurna sam da je u trenutku kada je monstrum pucao na njih, stao da zaštiti sestru. Ali nije mogao, ni sebe, ni nju – rekla je kroz suze drugarica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
