Roditelji djevojčice ubijene u beogradskoj školi: Vječno ćemo se pitati zašto

GS
Roditelji djevojčice ubijene u beogradskoj školi: Vječno ćemo se pitati zašto

ZAGREB - Prošlo je tačno pet mjeseci od masovnog ubistva koje je počinio trinaestogodišnji K.K, koji je u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav RibikaR" iz vatrenog oružja ubio devetoro svojih vršnjaka i školskog čuvara, a ranio još pet učenika i profesoricu.

U HRT-ovoj emisiji "Labirint" gostovali su tim povodom roditelji jedanaestogodišnje Ane Božović koja je ubijena u masakru.

Majka Ninela Radičević rekla je kako roditelji misle da je škola sigurno mjesto.

-Poslala sam dete u školu. I vi nekako uvek mislite da je škola sigurno mesto. Onog trenutka kada dete uđe u školu ti kažeš - dobro, sad je sigurno - govori majka.

Anin otac Ivan Božović prisjetio se tog jutra kada je posljednji put svoju djevojčicu zagrlio, poljubio i ispratio u školu.

Ana u suknji koju je kupila u Solunu i prsluku koji je obukla jer je on to tražio - to je posljednja njezina slika koju pamti.

- Ja sam je budio pred školu, budim je poljupcima, ljubim je u čelo, obraze, nos... dok ne otvori oči, onda se okrene, zagrlimo se i tako smo se budili svako jutro, kao i to jutro. Onda je bilo glavno što će obući. Kupila je suknju u Solunu, obukla je neki prsluk, i sećam se kako sam je poljubio dok je jurila kroz vrata. To mi je poslednja slika - rekao je tata Ivan Božović.

Otac ističe kako im je danas najveća utjeha što znaju da su svojoj Ani neprestano govorili koliko je vole i koliko im znači.

-Mi smo njoj govorili da je ona naš anđeo, svaki dan smo joj govorili koliko je volimo i što je naša. Širila je pozitivnu energiju, čim je ušla i s vrata pozdravljala, odmah se promenila atmosfera u kući. To nam pruža utjhu jer znamo da smo joj svaki dan iskazivali ljubav i podršku. Ništa joj nismo mogli odbiti, to jutro je zvala da joj donesemo novac za užinu, rekao sam da ću doneti. Šta sam mogao, nismo je za ništa mogli odbiti - rekao je Anin otac.

-Ona je tako unosila neku sreću, neku toplinu. Stalno je bila vesela, stalno se borila za neku pravdu, stalno je štitila slabije od sebe - dodaje majka Ninela.

Dodaje da je njena soba ostala ista".

-Nismo ništa menjali, kad uđem, još sve miriši na nju - priča.

- Nama će ostati večno pitanje zašto se ovo dogodilo i kako. Kako je dječak od 13 godina izvršio tako masovno ubistvo. Ta njegova preciznost i hladnokrvnost vam ledi krv. Sve se dogodilo u dvije minute - kaže majka.

Ona se prisjeća da joj je za pucnjavu prvo javila drugarica.

-Ona mi je rekla da sada prolazi pored škole i da će ostati ispred škole dok Ana ne izađe. Nije vam svejedno, zovem Ivana i kažem mu da ide do škole i da je bila neka pucnjava. Ja sam došla do škole, ali na drugi ulaz, Ivan je bio na velikom ulazu, nisam znala na kom ulazu se to desilo. Deca izlaze iz škole, ja čekam. Sve vreme govorite sebi sad će da izađe, možda je ostavila telefon u torbi, možda je nešto trčala. Tu se pojavljuje i Anina razredna. Sad iz ove perspektive kada razmišljam, mislim da su ljudi znali šta se desilo i niko mi nije rekao. Ja to razumem, to je teška stvar, da vam neko to kaže na ulici - rekla je Ninela Radičević.

Dodaje da je tog dana išla od bolnice do bolnice i da nije našla Anu.

-Naredna dva sata tražite dete od jedne do druge bolnice. Sve vreme nadajući se da je ona dobro i da će izaći. Sad shvatam da smo ispred škole ostali samo roditelji ubijene dece i Draganova porodica (čuvara škole) - rekla je i dodala da su ih nakon toga zvali iz policije i rekli im da se jave u Policijsku stanicu Vračar.

-Ivan je otišao u policiju i onda su mu tamo rekli šta se desilo. Nakon toga me je zvao i javio mi i onda sam ja došla ispred policije. Vi ste jutros poslali decu u školu, dva sata ranije, dolazite kući posle toga, ulazite u kuću i nje nema, a jutros je bila tu - ispričala je Radičević.

Dodaje da je Ana došla kao anđeo sa misijom, da nam obogati život i morala je da ode.

-Sve vam sada govori da je ona bila anđeo… Bićemo zajedno i ja duboko verujem u to - rekla je Anina majka.

Kaže da suprug i ona nisu gledali materijal od tužilaštva.

-Ali znam da je bilo porodica koje su imale potrebu da to vide. Mi nismo…  Šta bih dobila? S jedne strane vas muči to što nemate snage da pogledate kako je vaše dete otišlo, a sa druge strane ste dobili dodatnu patnju iz koje možda nikada ne bi mogli da se izvučete. Morate dalje. Morate da nađete snagu zbog svog deteta, zbog porodice i prijatelja, morate da pronađete snagu da idete dalje - istakla je Ninela Radičević.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana