Majka i sestra ubijenog vojnika svjedočile na suđenju Zengi

Tuniću se sudi u odsustvu, jer nije dostupan pravosudnim organima Srbije, a na današenjem suđenju svjedočile su majke i sestra ubijenog Urtžanina.

Jelena K. je ispričala da je njen brat otišao u martu 1991. godine na služenje vojnog roka, kao i da je bio pripadnik pešadije.

Toplica M. koji je tada bio zarobljen sa Utržanom, prenio joj je kasnije, da su ih pripadnici Zengi vezivali, mučili, tukli po tabanima, podlakticama, a da su ih na mučenje vodili jednog po jednog u posebnu prostoriju, odnosno podrum, kao i da su odvođeni nekoliko puta na dan na tu torturu.

Takođe, ona je od vojnika koji su bili sa njenim bratom čula i da su stražari imali običaj da zarobljenima prelaze pištoljem oko glave, usana i srca.

Jelena K. je rekla da joj je poznato da ih mali broj stražara nije mučio, dok je najgori među njima bio čovek kojeg su zvali Branko i koji je Albanac.

Prema saznanjima Jelene K. hitac u Utržana je ispalio Branko iz pištolja, ali ove navode nije mogla sa sigurnošću da potvrdi.

Majka Utržana je potvrdila svjedočenje svoje ćerke, i obje su rekle da ističu imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuju krivičnom gonjenju.

Na pitanje odbrane, majka je rekla da niko nije vidio ubistvo njenog sina jer su ih odvodili jednog po jednog u prostoriju za mučenje.

Sljedeće suđenje zakazano je za 9.decembar kada su pozvani svjedoci da daju svoj iskaz.

Tunić je porijeklom s Kosova i Metohije, iz opštine Vitina, a sada živi u Hrvatskoj.

Prema potvrđenoj optužnici Tužilaštva za ratne zločine Srbije, u koju je Tanjug imao uvid, Tunić se tereti da je od 14. septembra do 1. oktobra 1991. godine u Zagrebu, kao pripadnik Zenga zajedno sa više NN pripadnika iste jedinice, kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba koji je tada postojao u Republici Hrvatskoj.

Ovaj sukob, kako se navodi, nije imao karakter međunarodnog sukoba, a vodio se između snaga JNA sa jedne strane i hrvatskih oružanih formacija u koju su spadale jedinice tzv. Zenge i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RH sa druge strane.

Tunić i ostala NN lica izvršila su ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno prema vojnicima na redovnom odsluženju vojnog roka u JNA, koji su prethodno položili oružje i predali se.

Zarobljeni vojnici su sprovedeni u objekat Zengi i MUP-a u naselju Rakitje, gdje ih je Tunić zastrašivao, mučio, tjelesno povređivao, te postupao na naročito uvredljiv i ponižavajući način, a jednog vojnika JNA je ubio hicem iz pištolja.

Prema optužnici, on je u više navrata u prostorijama u kojima su zarobljenici boravili, obedovali i u podrumskim prostorijama, oštećene M.U, Ž.L, T.N, R.D, D.D, Ž.J, B.B, M.P, S.A, D.S, P.S, G.M, G.S. i G.G. tukao kundakom oružja, rukama i nogama po glavi i telu, te gumenom palicom po leđima i tabanima.

Vezivao ih je lisicama i primoravao da legnu na tlo, a zatim ih gazio čizmama i skakao po njima, prijetio im nožem da će im izvaditi oči i da će ih zaklati, repetirao oružje na njih, stavljao im cijev oružja u usta i na sljepoočnicu, prijeteći im ubistvom, gasio im cigarete po telu i mokrio po njima.

“Sve to je za posljedicu imalo povrede tjelesnog integriteta, teške fizičke i psihičke traume, patnje i ponižavanje oštećenih”, navelo je tužilaštvo.

Potom je 30. septembra 1991. godine, prilikom batinjanja vojnika M.U, Tunić iz pištolja ispalio hitac njemu u glavu, nanijevši mu prostrelnu ranu glave, kojoj je mladić podlegao na licu mjesta.

Punomoćnik oštećenih, advokat Dušan Bratić, kaže za Tanjug da se nakon pisanja medija o ovom slučaju, javilo još šest ljudi koji su zlostavljani u Rakitju od strane ovog optuženog.

Jedan od tih oštećenih je državljanin Sjeverne Makedonije, a jedan Bosne i Hercegovine, precizira Bratić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.