Jedini preostali Srbi u Berkovu - baka Budimka i njeni kučići
KLINA - Budimka Živković /84/ posljednja je Srpkinja u selu Berkovo, u opštini Klina - živi sama sa vjernim prijateljima kučićima Dimom i Timom od kada su zločinci Ramuša Haradinaja protjerali ostale Srbe povratnike.
HARADINAJEVE HORDE VJEŠALE LjUDE I PLjAČKALE KUĆE
Budimka vjeruje da će, kada se ona konačno "preseli" iz Berkova na mjesno groblje u susjednom Kruševu, ugasnuti poslednje kandilo koja su dimilo od povlačenja srpske vojske i policije u juna 1999. godine. Do NATO agresije, pedesetak srpskih kuća sa oko 300 članova bilo je u Berkovu, oslonjenom na magistralni put Priština-Peć. "Obrisaše nas Haradinajeve horde, koje su u prvih nekoliko dana nakon što je Slobadan Milošević rekao vojsci i policiji da odu iz Metohije, nagrnuli na sve što je bilo srpsko, pa i na katoličke familije u kojima je bilo Srba.... Ko je mogao živu glavu da iznese taj je slavio. Zločinci su ljude vešali i streljali, a onda pljačkali kuće i palili. Tako nije bilo ni za vreme Bugara i Nemaca", priča baka Budimka.
"POSJETIOCI" SA BRITVAMA U RUKAMA
U izgnanstvu je provela deset godina, potucajući se od braće do sestara, a onda su joj javili da može da se vrati i da će joj sagraditi kućicu na očevom imanju. "To mi je bio najsretniji dan u životu. Ponovo sam se rodila. Došla sam tu na imanje, u moje Berkovo, u kome svaka travka miriše i seća me na sretno vreme, kada sam ja, kao i svi Srbi u Metohiji, mogla da budem Srpkinja i da se ne krijem iza zidina", kaže Budimka. Početkom 2010. godine u Berkovu je sagrađeno tridesetak povratničkih kuća, površine od 45 do 65 metara kvadratnih. Vratilo se četrdeset duša. Ali, u roku od nedelju mnogi su morali ponovo da bježe, jer su im Albanci, dan i noć, dolazili na vrata sa britvama u rukama, i ostavljali rok od 24 sata da nestanu ili će "raditi konopac i oružje". "Nisu imali izbora sem da odu. Ostalo nas je desetak i onda, dan po dan, godina po godina, bez ikakve zaštite... Džaba ta Haradinajeva policija, jer su to oni što su bili u tororističkoj OVK. Tako ja ostadoh sama kao panj", objašnjava Budimka.
TUKLI I KUČIĆE - TIMA I DIMA
Napominje da je samo u posljednjih godinu dana, a najviše prošle jeseni, prodato osam kuća Živkovića i po nekoliko kuća Stepića i Gvozdenovića, te da je pamet više ne služi da prebroji sve prodate kuće i imanja. "U jesen su nagrnuli sa svih strana. Obili su kuće, svojim očima sam gledala...Tri puna dana su dolazili tovarili i nosili. Nigde policije i vojske /Kfora/. Uverena sam da su im oni /Kfor/ i dali znak da pljačkaju i raznose srpsko. Čak su i meni noćima dolazili, lupali u prozor, drmusali vratima, prebijali kučiće Dima i Tima, i na kraju odustali...I sada, samujem i čeznem da vidim Srbina i čujem srpsku reč", kaže baka Budimka. Ona čeka da joj se jave bar djeca njenog muža iz njegovog prvog braka, inače katolika po vjeroispovijesti, jer ih je othranila, čuvala i izvela na put...
MA KAKVA KORONA - GAZILA SU VEĆA ZLA
O koroni Budimka i ne razmišlja - što bi se plašila virusa, kada su je "u veku gazila i gaze veća zla". "Nama ništa neće biti. Ali će one koji su hteli da nas zatru dobrano da sahrani", vjeruje baka Budimka i kaže da se zlo se vraća onome ko ga drugom čini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
