Dan o kome se teško govori - godišnjica strijeljanja nedužnih civila u Šumaricama
BIJELjINA- Njemačka "kaznena ekspedicija" je na današnji dan 1941. godine u Kragujevcu strijeljala nekoliko hiljada srpskih civila, među kojima i kragujevačke đake.
Dan ranije njemačka vojska sastavila je obruč oko grada, a patrole su hapsile ljude po kućama, radnjama, kafanama, crkvama, kancelarijama, školama.
U gimnaziji su pokupili sve đake od petog do osmog razreda, profesore i direktora Milivoja Pavlovića, koji je odbio milost okupatora i podijelio sudbinu đaka.
Kragujevački pokolj jedan je od najvećih i najmonstruoznijih u Drugom svjetskom ratu izvršen nad civilnim stanovništvom u jednom mjestu i u jednom danu.
Kao znak sjećanja na užasan zločin kod spomenika poginulim u Šumaricama u Kragujevcu svake godine se održava "Veliki školski čas", uz učešće umjetnika, đaka i građana iz svih krajeva zemlje.
Na suđenju u Nirnbergu prihvaćeno je da je u Kragujevcu strijeljano oko 7.000 civila.
Ovaj zločin izvršen je u okviru naredbe njemačkog vođe Adolfa Hitlera da se za jednog ubijenog Nijemca mora strijeljati 100 Srba.
Ta naredba odnosila se samo na Srbe, jer se nacistički lider bojao srpskog otpora koji su Nijemci upoznali još u Prvom svjetskom ratu.
Egzekucije nedužnih trajale su od 19. do 21. oktobra 1941. godine, a masovna strijeljanja bila su odmazda za deset ubijenih i 26 ranjenih njemačkih vojnika.
Kada je izdata naredba da se za jednog ubijenog Nijemca likvidira 100, a za ranjenog 50 Srba, nacisti su krenuli u krvavi pir i za tri dana u Kragujevcu i okolnim selima strijeljali nekoliko hiljada ljudi.
U znak sjećanja na žrtve strijeljanja čitav prostor Šumarica 1953.godine pretvoren je u spomen-park. Memorijalni kompleks obuhvata 352 hektara, a na tom prostoru je 30 masovnih grobnica.
U okviru kompleksa nalazi se deset spomenika, podignutih na humkama ubijenih.
Posebno mjesto u kolektivnom identitetu srpskog naroda
Major Paul Kenig, komandant 724. puka, čovjek koji je rukovodio streljanjem u Kragujevcu, nadmašio je u surovosti i odredbu čudovšne naredbe generala Franca Bemea "100 za jednog".
Bojan Arbutina iz Muzeja žrtava genocida rekao je za RTS je je istakao da je kragujevačka tragadija je bila poznata u Drugom svetskom ratu odmah nakon što se desila.
Muzej žrtva genocida je, kaže, prošle godine radio dokumentarni film "Srbija veća od straha", predavanje o tišini profesora Pavlovića koje se bazira na kragujevačkoj tragediji koja govori o profesoru, đaku, majci i jednom Nijemcu koji je streljao.
"Radeći film došli smo do podataka da je krajem 1941. u jednoj brazilskoj gimnaziji održan pomen kragujevačkim đacima, zatim da je Nikola Tesla pisao svojim prijateljima kako hrabri Srbi gledaju smrti u oči. I to potvrđuje da je kragujevčaka tragedija već od prvih dana nakon što se desila zauzela posebno mesto u kolektivnom identitetu srpskog naroda", rekao je Arbutina.
Podsjetio je i da je Desanka Maksimović u svojim svjedočenjima govorila da je čim je čula napisala Kravavu bajku, koju je zatim zbog straha spapalila da bije nakon rata ponovo napisala.
"Snaga i simbolika tog stradanja je nešto neverovatrno i nešto što bi trebalo negovati u kolektivnom identitetu", rekao je Arbutina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
