Busije - najveće krajiško selo na svijetu

Ovdje se, poslije hrvatske akcije "Oluje" i protjerivanja Srba iz Krajine, na njivama nekadašnjeg poljoprivrednog dobra, okućilo i utočište našlo 6.000 Ličana, Banijaca, Kordunaša i Dalmatinaca.

Preživjeli su zahvaljujući vedrom duhu i urođenoj borbi za opstanak. Busije su jedno od rijetkih mjesta u Srbiji gdje ne poznaju "bijelu kugu". 

Nije bilo lako krenuti ispočetka i na njivama punim vode izgraditi toplo mjesto koje se zove dom. Izbjegli su sa samo nekoliko zavežljaja, noseći u srcu veliku tugu i bol. Zasukali su Krajišnici rukave i nakon 19 godina upisali na geografske karte novo naselje - Busije.

- To su izuzetno vrijedni, ne samo vrijedni, nego snalažljivi ljudi. Neko nikada nije bio keramičar, ovdje je postao keramičar, nije bio električar, ovdje je postao električar i svi jedni druge pomažu - kaže paroh Crkve Sv. Kirila i Metodija u Busijama, Milorad Miškić.

U Busije je najprije stigao asfalt, a potom i autobuska linija. Vrijedne ruke sagradile su crkvu Svetih Kirila i Metodija, ambulantu i postavile temelje za školu i obdanište.

- Sad nam je najvažnije da imamo školu i vrtić, pošto imamo mnogo djece. Oko 50 djece se godišnje rađa ovdje. Kod nas je natalitet dosta dobar, veći je od mortaliteta, što mi je jako drago - kaže Ilija Vezman, predsjednik Udruženja građana naselja Busije.

Zavičaj i uspomene i dalje su im u srcu, a to breme teško se nosi. Za one koje su izgubili sve, jedino život ima neprocjenjivu vrijednost.

- Skućio sam se tamo, dođoše raskućiše, sad ose vdje kućimo, a dokle ćemo ovdje biti bog sami zna. Ja se bojim da ćemo se mi i odavde pokrenuti. Tu me samo bije strah - kaže Branko Bursać, izbjeglica iz Knina.

Zabrinuti Krajišnici s nevjericom primaju vijesti o rehabilitaciji ratnih zločinaca u Hrvatskoj. Čini im se kao da su se devedesete ponovo vratile i zato se nerado vraćaju u rodni kraj

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.