Bocan-Harčenko: Sjednica Savjeta bezbjednosti posvećena KiM zaista je veoma važan događaj

To vanredno i hitno zasjedanje na zahtjev Srbije značajan je korak naprijed, ka onome što je već bilo - ka povratku kosovskog pitanja u okvire SB UN, rekao je u razgovoru za Sputnjik Aleksandar Bocan-Harčenko, ambasador Rusije u Beogradu.

Razgovor sa Bocan-Harčenkom za portal Sputnjik prenosimo u cijelosti:

Konačno je poznato da će Savjet bezbjednosti ipak razgovarati o situaciji na Kosovu. Iskreno rečeno, malo je ko vjerovao da ćemo mi uspjeti da ubijedimo zapadne sile da se u UN otvori teška kosovska tema. Kako ocenjujete taj uspjeh Beograda da smo ih ubijedili da to pitanje stave na dnevni red?

- Ovog puta sam više vjerovao da će ta inicijativa proći, da će biti podržana i da će se sjednica Savjeta bezbednosti održati. Sada je ona još u planu, ali polazimo od toga da bi trebalo da se održi. Uzgred, nije prvi put da se inicijativa pojavila, bilo je ne tako važnih ali sličnih inicijativa koje je Zapad odmah sasijecao – u korjenu. Polazili su od toga da se ta tema ne može razmatrati u Savjetu bezbjednosti, već da se tamo bave formalnim diskusijama o Kosovu, izvještajima UNMIK-a ili šefa misije na Kosovu, što se, u principu, svodi na neku formalnu razmjenu mišljenja, iako ne sporim da je i to važno.

Zašto je Zapad sada pristao na sjednicu?

Čini mi se da sada nisi imali argumente protiv zasjedanja. Sada postoji kritična masa problema, intenzitet problema dostigao je svoj maksimalan nivo i oni nemaju čemu da se suprotstave kad je u pitanju situacija u pokrajini.

Predsjednik Vučić je govorio o hibridnom ratu protiv Srbije. U ovom slučaju to se odnosi i na Srbe koji žive na Kosovu. To je, zaista, hibridni rat kada se pritisak od strane Rosu policije ili specijalnih snaga, koje su i dalje aktivne na severu bez ikakvog osnova, spoji sa zastrašivanjem, udruži sa napadima na svetinje, vjerske objekte, spoji sa napadima na obrazovanje i, najzad, udruži sa zabranom dinara. Sve to podriva mogućnost funkcionisanja i života Srba u sjevernoj pokrajini. Zato, zaista, nemaju čemu na Zapadu da se suprotstave, ovo je izuzetno teška situacija za Srbe. Na liniji su koja postepeno vodi etničkom čišćenju. Druga stvar koju na Zapadu shvataju jeste da osjećaju, ma koliko o tome ćutali, da ne postoji nikakva mogućnost za napredak dijaloga Beograda i Prištine. U principu, Evropska unija kao posrednik i Amerikanci koji svakako stoje iza nje, uvijek su to negdje nazirali. Sada su oni potpuno sami sebe diskreditovali. Dijalog suštinski nema rezultate. On se potpuno mimoilazi sa onim obećanjima i principima koji su bili formulisani kada se tražilo odobravanje dijaloga od strane Generalne skupštine UN. Tada je bilo jasnih uvjeravanja i obećanja, sve je bilo evidentirano na papiru, a zatim pogaženo. Bili su predviđeni neutralni i nestatusni pregovori u okviru Rezolucije 1244. Dakle, isključivo dijalog na temu normalizacije situacije. Od toga se odustalo i ubrzo je glavni cilj postao rad sa Beogradom na priznavanju Kosova. Priština se nije pridržavala onoga što je dogovoreno i nisu formirali Zajednicu srpskih opština. Sve je ostalo ‘uspješno’ samo na papiru. Kurti radi sve što želi i objavljuje i primjenjuje svoje otvoreno antisrpske odluke.

Možemo li onda da kažemo da je međunarodna zajednica shvatila da smo mi prepustili rješenje problema Evropi, da ga Evropa nije riješila, pokazala se kao nesposobna i sada se sve vraća u Ujedinjene nacije?

- Kada se radi o promjeni formata i nekoj suštini ovog procesa, to je kako Srbi kažu, nemoguće ‘preko noći’. Veoma bih želio da ovo bude početak i impuls tog procesa. Zapad je iscrpio argumente, oni shvataju da se situacija značajno pogoršava, u Mitrovici, na sjeveru Kosova, da na Kurtija niko nema uticaj ili ako postoji on je veoma slab, jer on ne mari i ne sluša i radi po svom planu koji je, generalno, uvjeren sam, Zapad odobrio u potpunosti. Planu koji se tiče jačanja dalje nezavisnosti Kosova i stvaranja etnički čiste pokrajine naseljene Albancima. Zbog toga mislim da će Zapad ipak insistirati da se dijalog nastavi i da Savjet bezbednosti ipak nije to mjesto, jer je to za njih prošla faza. Znači, predstoji borba i ulaganje dodatnih napora da se tema čvrsto vrati u Savjet bezbjednosti UN i ono što je najvažnije, u međunarodno-pravni okvir Rezolucije 1244. To je suština, nije važno mjesto ni sto oko koga sjede učesnici te diskusije, štaviše, od Savjeta bezbednosti, znajući trenutnu situaciju, ne treba očekivati brza, efikasna, kolektivna rješenja, a samim tim ni realizaciju tih odluka. Tamo je mnogo protivrječnosti, jer se, po pravilu sve odluke, pa čak ni najočiglednije ne usvajaju, i ako se usvajaju, to je uz velike napore i teškom mukom. Čak i za tako očigledna, jednostavna pitanja, kakva su, recimo, teroristička akta kijevskog režima. Prema tome, nadam se da je tendencija o Kosovu već skicirana, a da bi se učvrstila biće potrebno boriti se.

Vi ste jednom rekli, čini mi se, da problem Kosova i Metohije može biti riješen i to će se dogoditi, ali ne sutra već za neko vrijeme, naravno uz vraćanje pitanja u okvire Rezolucije 1244. Poručili ste i da treba da sačekamo dok Rusija pobijedi i onda ćemo mnogo lakše rješavati taj problem. Je li to blizu?

- Da, to je veoma blizu. Sa tim je povezana i ponovo nagovještena velika uloga SB u rješavanju kosovskog pitanja. A sve je u povezano ne samo sa samom situacijom na Kosovu i oko njega, već i sa globalnim procesima i sa tim promenama. Mi to povezujemo. Efikasna odluka SB i rješavanje kosovskog pitanja na osnovu Rezolucije 1244, uzimajući u obzir interese Beograda kome Kosovo prema pravu i pripada, moguće je samo u promijenjenim geopolitičkim uslovima. Generalno, u uslovima kada, na kraju, svijet ili međunarodna zajednica prevaziđu diktaturu i vladavinu Zapada, što nije lako. Tada će to, najzad, biti moguće, a istovremeno, ne radi se samo o tome da će pitanje biti lakše riješiti kada Rusija pobijedi. Jer, mi ne sumnjamo da ćemo pobijediti. Formiranje svijeta pod novim uslovima direktno je povezano sa pobjedom u Ukrajini.

Čini se da to još uvijek ne razumiju ili neće da priznaju da su razumjeli na Zapadu. Međutim, ovih dana posebnu pažnju privlači jedan čovjek koji je izgleda to shvatio na vrijeme, a to je američki novinar Taker Karlson. On je rekao da je napravio intervju sa Putinom zato što Amerika ne zna šta se tamo dešava i on želi da joj kaže. Istog trenutka, dakle, intervju još nije objavljen, pojavili su se izvještaji iz Evropske unije da će oni da ukinu mreže, da taj intervju neće moći ni da se vidi. Znači, hoće da isjeku sve mogućnosti da se čuje riječ Putina. Da li ćemo uskoro slušati kako Karlson traži azil u Rusiji, kao što su neki?

- To niko ne zna. Meni se čini da on radi po svom planu, on je novinar, rijedak na Zapadu, koji u trenutnim uslovima želi da bude svestran i objektivan i da predstavi sve stavove i cijelu kompletnu sliku onoga što se dešava. To je prvo. Drugo je cijela ova situacija, to što ste vi rekli, reakcije Evrope pokazuju kako su, izvinjavam se na izrazu, nisko pali. U ovom slučaju riječ je o njihovim, navodnim, vrijednostima koje se odnose na slobodu medija, govora i sredstava masovnog informisanja. Zato što je intervju sa predsjednikom Ruske Federacije, sam po sebi, generalno, nevjerovatan događaj, a to je, u principu, potpuno normalna stvar i to jednostavno treba da bude tako. Ne kažem da je to kad se radi o predsjedniku, o najvišem nivou, svakodnevni posao, ali, u principu, to je potpuno normalna stvar kad je riječ o medijima ili novinarima ili reporterima. Sada je sve to neobično, a čak direktno govore da će to biti oduzeto, zabranjeno i istovremeno, otvoreno se pretvaraju da su sve njihove evropske vrijednosti očuvane. Mi ćemo sa interesovanjem pratiti šta kaže naš predsjednik, niko ne sumnja da će intervju biti izuzetno interesantan i da će biti važnih poruka. Ako dozvolite, dotaći ću se malo drugog ugla i vratiti se na Evropsku uniju, prije svega, na zapadne vrijednosti koje postoje samo na riječima ili na papiru. U stvarnosti one ne postoje. To što je Evropska unija izgubila svoju poziciju, kao jedan od centara moći svjetskih razmjera, prije svega je povezano sa tim što su oni sami odbacili i zaboravili te svoje vrijednosti. To su one vrijednosti na kojima je izgrađeno društvo, porodica, javni život, uključujući slobodu govora i slobodu sredstava masovnog informisanja, to je na prvom mjestu, jer ekonomija i sve negativno što se dešava u ekonomiji, gubitak samostalnosti i to što Sjedinjene Države bez ustezanja iskorišćavaju Evropu u ekonomskom smislu, to sve takođe normalno postoji, ali ja bih na prvo mjesto stavio upravo to što su zaboravili te normalne vrijednosti, ljudske, zajedničke globalne vrijednosti.

Evropa se ponaša kao veći katolik od pape. Amerikanci Tviter ne mogu da ugase i već su obećali da ga neće ugasiti, znači, Amerika će moći da vidi i sigurna sam da će gledati intervju sa Putinom. Međutim, postavlja se pitanje da li će Taker Karlson uspjeti da probije taj propagandni zid u Americi u kojoj znamo kako se govori o Putinu koga zamišljaju kao nekog crnog đavola... Da li može nešto da promijeni u shvatanju Amerikanaca?

- Nadamo se da i u Americi ima dovoljan broj ljudi koji žele da čuju stav predsjednika Rusije. Kada je naš predsjednik donosio odluku, polazio je upravo odatle – da će biti oni koji će željeti da ga čuju i shvate bez predubeđenja. Vrlo dobro znamo da on uvjerljivo i analitički izlaže stavove i utiče na tok misli svojom logikom, razmišljanjem i stalnim potkrepljivanjem činjenicama. To je veoma važno, jer, kao što su pisali u našoj klasičnoj književnosti, činjenica se ne može zanemariti. Zbog toga bih želio, naravno, da ljudi dobiju širu predstavu za razliku od one koju imaju - najprimitivniju, iskrivljenu i izopačenu. I u krajnjem slučaju, da počnu da razmišljaju i da postave sebi pitanje da li je to baš tako kako im govore i da gledaju širu realnost, prije svega ukrajinsku.

Kad je Tramp pobijedio u Americi, onda su govorili mu je Putin omogućio da postane predsjednik, bili su i sudski procesi i na kraju se ispostavilo da to nije tačno. Međutim, uverena sam da će sad Putin uticati na izbore u Americi, jer će građani donositi odluke o tome za koga glasaju na osnovu toga kako se kandidati odnose prema Putinu, odnosno prema Rusiji. Tramp kaže, on poznaje Putina, on će za jedan dan da riješi problem. Bajden nema namjeru uopšte da rješava problem. Znači, Putin će se sad stvarno „umiješati“ u američke izbore?

- Nema miješanja. Govorili su o nečem drugom, o direktnom miješanju, kojeg, naravno, nije bilo i neće biti, jer to zaista nije naš stil. I takvim metodima je teško realizovati svoju agendu i teško je postići svoje ciljeve. Mogu se postići samo neki trenutni rezultati, kao što rade Sjedinjene Američke Države koje se stalno miješaju, direktno, različitim tehnologijama, plišanim revolucijama, obojenim revolucijama…

Ne, ja sad govorim o suštinskom političkom uticaju koji opredjeljuje građane na izborima...

- A takav uticaj je potpuno drugo pitanje, zato što je to normalan rad, delatnost države koja, na ovaj ili onaj način, predstavlja sasvim objektivan proces uticaja na druge zemlje – pozitivan, negativan, to je već drugo pitanje, ali uticaj je objektivan proces i ne može se zaustaviti. Usput budi rečeno, upravo sa tim je u mnogome povezana težnja kada Zapad govori o strateškom porazu Rusije, imajući u vidu potkopavanje naših međunarodnih pozicija i novi uticaj. Upravo se o tome radi, da se oslabi Rusija do te mjere da ona prestane da utiče na međunarodne poslove.

Ove godine će biti 25 godina od NATO bombardovanja Jugoslavije. Ima se utisak da je to bio početak, a da je Ukrajina kraj takvog američkog djelovanja...

- Da. Ja ne sumnjam u to. Da li će SAD zaista završiti takvo svoje djelovanje ili ne, to je već drugo pitanje. Želio bih da to zaista bude tako, da se izvuku zaključci i lekcije. Glavna stvar je, vraćam se na ono što sam rekao na početku, da Zapad, a prije svega Vašington, shvate objektivni razvoj međunarodnih događaja i postanu dio tog razvoja, a da se ne suprotstavljaju toku tog procesa. Početak je bio u bivšoj Jugoslaviji, to je apsolutno očigledna činjenica. Kosovo i agresija NATO je već drugi dio te prakse. Početak je bio rat u Hrvatskoj, u BiH i druge antisrpske akcije. Iz Hrvatske je protjerano 250 hiljada ljudi. To je nevjerovatna brojka. I mi dobro znamo koliko je bilo akcija ugnjetavanja i dejstava protiv Srba. Zapad je još od Slovenije i 1991. godine zauzeo antisrpske pozicije. Nastavljeno je u Hrvatskoj i iH. Svi zapadni mediji na čelu sa Si-En-En bili su u potpunosti antisrpski. To veoma liči na ono što sada postoji – rusofobija i zabrana normalnog razmišljanja. Postoji razlika između ruskog i ukrajinskog jezika - Mi se ni na kakav način nismo miješali. To što kod nas postoji dijalog na razne teme, uključujući i temu očuvanja i podržavanja obezbjeđivanje unutrašnje stabilnosti, tačno, to postoji. Tako je bilo prije izbora, nadam se da će tako biti i poslije izbora. To je apsolutno normalna bilateralna delatnost, dio te bilateralne djelatnosti. A povezivati sa tim bilo kakve događaje veoma je neosnovano. Da li se može reći da su neki ekonomski događaji takođe miješanje u izbore? Vjerovatno da može. Na primjer, negdje prije izbora kompanija „Silovie mašini“ izvršila je modernizaciju „Đerdapa 1“. Takođe se može reći da su oni to namjerno uradili da bi podržali dio političkih snaga.

Ovaj intervju bih završila jednom vašom izjavom kad ste došli u Beograd. Rekli ste za Tanjug: Pokušaću da se izborim rame uz rame sa Srbijom da se međunarodno pravo vrati u region jednom zauvijek i to, prije svega, po pitanju Kosova. Da li i danas mislite da je to moguće?

- Od toga smo počeli i rekao sam da je to tako i da postoje momenti koji ulivaju nadu. To je sjednica Savjeta bezbjednosti koju čekamo i koju ćemo sa zanimanjem pratiti, a zatim ćemo razgovarati o rezultatima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.