"Veritas": Presuda za zločin u Gruborima bila bi bolja od komemoracije
BEOGRAD- Potomci i sunarodnici ubijenih mještana zaseoka Grubori, kod Knina, poručili su posredstvom Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas" hrvatskim vlastima i Srbima koji ih trenutno predstavljaju u Hrvatskoj, da nemaju ništa protiv bilo čijeg dolaska na predstojeću komemoraciju, ali bi mnogo više voljeli da je u prethodnih 25 godina neko i osuđen za ovaj nesporni ratni zločin.
"Veritas" podsjeća da su 25. avgusta 1995. godine pripadnici hrvatske Specijalne policije iz sastava Antiterorističke jedinice Lučko, u akciji "čišćenja terena" pored pruge Zagreb-Knin-Split kojom je sutradan trebao proći voz sa predsjednikom Franjom Tuđmanom, upali u selo Plavno, pored Knina, i u Gruborima ubili svih šest mještana koje su zatekli.
Ubijeni su Jovan Grubor "Damušić" (73) koji je zapaljen zajedno sa svojom kućom, Jovo Grubor (65) zaklan je na livadi pored svojih krava, a njegova majka Marija (90) ubijena je, pa zapaljena zajedno sa kućom.
Miloš Grubor (80) ubijen je u spavaćoj sobi u pidžami sa dva metka u glavu, dok su Đuro Karanović (45) i Milica Grubor (51) ubijeni iz vatrenog oružja na livadi, a njihova lica bila su iskasapljena.
Iz "Veritasa" navode da su u zaseoku Grubori do 4. avgusta 1995. godine živjele 24 porodice sa oko 70 stanovnika.
Pred zločinačkom hrvatskom vojno-policijskom akcijom "Oluja" većina žitelja je otišla u egzodus, a ostalo ih je samo trinaest, uglavnom starije dobi, koji nisu htjeli ili mogli da napuste svoja ognjišta.
Sedam stanovnika je na dan zločina otišlo u centar sela Plavno radi registracije kod Unprofora, što im je spasilo živote.
U Gruborima je toga dana zapaljena 21 kuća, svi stogovi sijena i djeteline, sve staje i sva stoka i u kućama i po polju.
Kada su narednih dana "zaštitne snage" (Unprofor) od nadležnih hrvatskih vlasti tražile informacije o događaju u Gruborima, odgovoreno im je da se na tom području dogodio oružani sukob pripadnika specijalne policije sa "zaostalim četničkim bandama".
Da bi prikrili zločin, neposredni učesnici su naknadno pisali lažne izvještaje višim komandama.
Međutim, planove prikrivanja zločina poremetila je UN TV ekipa koja se našla u selu tog dana zbog ranije dogovorenog sastanka sa mještanima i snimila scene zločina, koje do danas kruže svijetom.
U selu Plavno je u avgustu 1995. godine, uključujući ovih šestoro ljudi iz Grubora, ubijen ukupno 31 mještanin srpske nacionalnosti, prosječne starosti preko 70 godina, među kojima je devet žena.
Za ta ubistva do danas niko nije odgovarao.
Zločin u Gruborima našao se i u optužnici Haškog tribunala protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, optuženih da su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje Srba sa područja Krajine.
Upravo za zločin u Gruborima, Sud je izveo nekoliko desetina dokaza i sa punom izvjesnošću utvrdio da su ga počinili pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko.
Zahvaljujući i zločinu u Gruborima, Pretresno vijeće Haškog tribunala, prihvatilo je kvaliFikaciju iz optužnice i osudilo prvu dvojicu na 24, odnosno na 18 godina zatvora, a ni Žalbeno vijeće, iako je oslobodilo hrvatske generale po svim tačkama optužnice, nije dovelo u sumnju zločin u Gruborima.
I Međunarodni sud pravde, u presudi po uzajamnim optužbama za genocide Hrvatske i Srbije, preuzeo je bez ikakve rezerve utvrđenja Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju o svim aspektima zločina u Gruborima.
"Veritas" ističe da je pred Evropskim sudom za ljudska prava po tužbi porodice ubijenog Jovana Grubora "Damušića" za naknadu štete, Hrvatska unilateralnom deklaracijom priznala povrede prava na život kroz efikasnu istragu i zabrane diskriminacije, na osnovu koje je ovaj predmet okončan nagodbom.
Hrvatska je istragu o zločinu u Gruborima otvorila tek 2001. godine pod izuzetno snažnim pritiskom međunarodne zajednice, a tek 2009. istragu je usmjerila protiv petorice bivših pripadnika specijalne policije: vođe grupe Antiterorističke jedinice Lučko koja je upala u Grubore Franje Drlje i pripadnika te jedinice Božidara Krajine, Berislava Garića, Igora Benete i ratnog zamjenika komandanta Specijalne policije Željka Sačića.
Istraga protiv Garića obustavljena je nakon nekoliko mjeseci zbog nedostatka dokaza, a protiv Željka Sačića izdvojena je u zaseban postupak jer je za rasvjetljavanje njegove uloge u zataškavanju zločina u Gruborima i nekažnjavanje odgovornih trebalo ispitati komandanta Specijalne policije generala Mladena Markača, koji se nalazio u haškom pritvoru.
Protiv Drlje, Krajine i Benete optužnica je podignuta 15. decembra 2010. godine.
Beneta, koji je bio u bijegu, nakon što je doneseno rješenje o suđenju u odsustvu, u aprilu 2011. godine nađen je obješen u šumi u Lici, na svega petnaestak kilometara od mjesta zločina.
Prema službenoj verziji, izvršio je samoubistvo, ali u tu verziju je, ističe "Veritas" malo ko povjerovao.
Protiv policijskog generala Željka Sačića optužnica je podignuta pa brzo povučena, te je njegovo djelo prekvalifikovano u pomaganje učiniocima krivičnog djela, a zatim je postupak obustavljen zbog zastarijevanja.
Sačić je odnedavno poslanik u Saboru sa liste proustaške stranke Suverenista, navodi "Veritas".
Suđenje Drlji i Krajini. započeto krajem 2011. godine, ostaće upamćeno po masovnoj amneziji većine svjedoka, pripadnika specijalne policije i njihovim kontroverznim iskazima, pa su na kraju i oslobođeni u nedostatku dokaza.
Oslobađajuću presudu potvrdio je Vrhovni sud Hrvatske, 19. septembra 2019. godine uz obrazloženje kako je "umjesto efikasnog otkrivanja odgovornih za ubistvo šestoro civila, samo zato što su bili Srbi, i paljenje kuća u zaselku Grubori, samo zato što u njima žive Srbi, na djelu bila sramotna konstrukcija o izmišljenom četničkom napadu i bešćutna ignorancija ratnog zločina protiv civilnog stanovništva".
"Veritas" zaključuje da za zločin u Gruborima, uprkos mnoštvu materijalnih i personalnih dokaza o jedinici koja je to počinila i o komandnoj liniji, i uprkos utvrđenjima međunarodnih i domaćih sudova, još niko nije odgovarao.
U selu Plavno, u kojem su Grubori jedan od više zaselaka, prema popisu stanovništva iz 1991. živjelo je 1.729 žitelja, među kojima je bilo 1.708 ili 99,3 odsto Srba.
Prema popisu iz 2011. godine, u Plavnu su živjela 253 žitelja, bez odrednice o nacionalnom sastavu. U zaseoku Grubori danas niko ne živi, navodi "Veritas".
U Gruborima, nadomak Knina,održana je komemoracija srpskim civilnim žrtvama ubijenim na današnji dan 1995. godine u zločinačkoj operaciji hrvatske vojske i policije "Oluja". Prvi put, dvije i po decenije od tog zločina, na komemoraciji su bili zvaničnici Hrvatske, i to predsjednik Zoran Milanović i ministar za pitanja boraca Tomislav Medved.
Komemoraciji je prisustvovao i potpredsjednik hrvatske Vlade Boris Milošević i izaslanik predsjednika Srbije za pitanje nestalih Veran Matić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
