Simboli ustaša postaju nacionalna obilježja
Zagreb - Ustaški pozdrav "Za dom spremni!" sve manje je kontroverzan za hrvatsko društvo i institucije i sve više je u dnevnoj upotrebi bez ikakvih sankcija.
Pjevaču Marku Perkoviću Tompsonu, muzičkoj ikoni desnice i zagovorniku ustaškog sentimenta, zabranjen je koncert bilo gdje van Hrvatske, uključujući i EU, osim u većinskim hrvatskim kantonima u Federaciji BiH.
Međutim, na koncertu Tompsona održanom u subotu u Nuštru ponovo se čuo ustaški pozdrav "Za dom spremni!".
Kao i uvijek, Tompson je svoju pjesmu "Čavoglave" počeo pozivom "Za dom", a publika je uglas uzvratila "Spremni!".
Vukovarsko-sremska policijska uprava nije podnijela nikakve prijave zbog toga, uz obrazloženje da "nisu utvrđeni elementi koji zahtijevaju postupanje policije".
Nedavno je i Koordinacija veteranskih i stradalničkih udruženja "domovinskog rata" Splita i Splitsko-dalmatinske županije saopštila da je pozdrav "Za dom spremni!" - "čist kao suza".
Oni tvrde da pod njim "nisu proganjani ljudi po vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi niti je bilo koji pripadnik Hrvatskih odbrambenih snaga optužen za ratni zločin u Hrvatskoj ili BiH".
Štaviše, oni navode da se izjednačavanjem tog pozdrava sa ustaškim pozdravom pokušava "kriminalizovati domovinski rat i narušiti čast i dostojanstvo svih onih koji su ga časno nosili".
Ovo udruženje navodi da su u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj korištena i neka druga hrvatska državna obilježja, koja se koriste i danas.
Grb na zastavi, himna "Lijepa naša", naziv novca i tada je bio kuna, a bili su isti nazivi vojnih jedinica i vojnih činova kao i danas. Navodno, ne mogu se svi ovi simboli dovoditi u vezu sa ustaškim režimom.
Tako je višegodišnja uporna upotreba ustaških simbola, koje je često forsirala i sama vlast, dovela do većinskog ubjeđenja u hrvatskoj javnosti da su to "patriotski simboli".
Istovremeno, negiranje zločina genocida ustaša nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i negiranje jasenovačkog logora i brojnih jama u kojima su ljudi ubijani - postalo je opšte mjesto u hrvatskom društvu, koje se ne obazire na povremene pedagoške "packe" zapadnih medija.
Ustaški resentiment i simboli danas su sasvim normalna pojava u Hrvatskoj, uostalom, pred jasenovačkim logorom i dalje stoji tabla za ustaškim pozdravom "Za dom spremni!", koju hrvatski državni organi nisu smjeli ili nisu htjeli da uklone.
I jedno i drugo dovoljno govori o vaskrsnuću ustaške ideje kroz simbole i retoriku, koji su mnogo više od pukih riječi i uvijek predstavljaju vrstu ideološkog manifesta nekog društva.
Dok se u Austriji ulanja i kuća u kojoj je rođen nacistički ideolog i zločinac Adolf Hitler, u Hrvatskoj se prave filmovi koji zagovaraju tezu da u Jasenovcu niko nije ubijan, sem "Hrvata rodoljuba, koje su progonili
komunisti".
Takvi filmovi se nagrađuju, dok ostvarenja tipa "Krv i pepeo Jasenovca" ili "Testament" uglednog hrvatskog, eks-jugoslovenskog i evropskog režisera Lordana Zafranovića ne mogu biti prikazani na javnom servisu Hrvatske ni decenijama nakon što su snimljeni.
Ustaša formalno više nema, ali njihov duh i ideje ponovo se vraćaju kroz svakodnevnu retoriku velikog dijela društva koji je odrastao na neoustaškom sentimentu i na Tompsonovim "dernecima".
Tako su "Maksovi mesari" /Vjekoslav Maks Luburić ustaški komandant Jasenovca/ iz ustaške "budnice" prestali biti koljači djece i civila i postali dio istorijskog nasljeđa nacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
