Pupovac: Na zločinima se ne može ostvariti država

"Postojala je država koja se temeljila na ideji u kojoj su djeca odvajana od roditelja, mučena glađu i bolestima i naposlijetku ubijana, a takva država dobila je blagoslov na različitim stranama. Riječ je o istorijskom posrnuću onih koji su to činili, ali i onih koji su omogućili da se zločini dogode", rekao je Pupovac.

On je podsjetio da je prije 25 godina stvorena situacija u kojoj su ljudi izgubili sposobnost da razlikuju šta je istorijska činjenica, a šta ne, te da su mislili da su poražene ideje iz rata 1941-1945. bolje nego one koje su ih porazile.

"Dio mojih sunarodnika je tada mislio da zločini koji su počinjeni prema djeci u ustaškim logorima mogu biti opravdanje za nove zločine. Isto tako postojali su i moji sugrađani koji su tada mislili, a neki i danas misle, govore i pišu, da su ustaški zločini bili opravdani jer su nedužni životi bili smetanja da se ostvari država", rekao je Pupovac, saopšteno je iz SNV-a.

On je istakao da posebnu zahvalnost duguju ljudima kao što je humanitarni radnik Diana Budisavljević, koji se u takvim vremenima nisu mirili sa strahotama, već su djecu spašavali i po cijenu vlastitog života.

"Potrebno je izboriti se da takve osobe dobiju zaslužena mjesta u školskim programima i da na taj način potisnemo dileme da li su oni koji su činili ove strahote bili zločinci ili nisu", rekao je Pupovac.

On je istakao da će učiniti sve da se okupljanja nastave svake godine, te da ovdje dolaze i djeca koja trebaju učiti u svojim školama i porodicama da krivo gledanje na drugu djecu, samo zato što su druge nacionalnosti i vjere, lako dovodi do zločina kao što je ovaj.

Ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Aleksandar Vulin zatražio je danas sa ovog skupa od Evrope i Hrvatske da ne dozvole da se ustaška ideologija pojavi više ikada i bilo gdje.

"Onaj koji razbija ćiriličnu tablu samo zato što jedan narod baš tim jezikom govori i piše, razbijao bi i dečiju glavu samo da može i da se ne boji da će biti kažnjen", rekao je Vulin nakon pomena na dječijem groblju u Sisku, gdje je sahranjeno oko 2.000 djece žrtava ustaškog logora u tom mjestu od 1942. do 1945. godine.

On je istakao da je nemoguće da u Evropi, kojoj svi zajedno težimo, može biti mjesta za ustaše. "Evropa, u koju Srbija želi, i u kojoj je Hrvatska već, ne može biti slepa i gluva kada gleda kako se ustaška ideologija ponovo rodi, pojavi i progovori", naveo je Vulin.

On je u obraćanju okupljenima u zgradi "Kristalna kocka vrline", koja je nekad bila dio ustaškog logora, rekao da je malo naroda na svijetu koji mogu da izbroje i nabroje toliko imena pobijene djece.

"Malo je naroda koji, kao Srbi, nikako da preguraju bar jednu generaciju u kojoj ne postoji bar jedna priča o detetu otetom iz majčinog naručja i ubijenog", rekao je Vulin.

Predsjednik Gradskog udruženja logoraša i njihovih potomaka iz Banjaluke Dobrila Kukolj, koja je i sama iskusila strahote ovog logora, podsjetila je da je preživjela nekoliko dječijih logora, od čega su joj najviše u sjećanju ostali Jasenovac i Sisak.

"Ulazak u logor bio je ravan klubu smrti u kojem su vladali bezakonje i ludilo, gdje se čuo samo vrisak, plač i jauk do neba. Prizor od kojeg mi se i danas ledi krv u žilama je bježanje ispred ustaša koji su hvatali djevojčice i nad njima se iživljavali", rekla je Dobrila Kukolj, rođena 1931. godine.

Nakon pomena, kojeg je predvodio episkop slavonski Jovan /Ćulibrk/, i polaganja bijelih ruža na lokalitetu na kojem se nalazi sisačko Dječije groblje, okupljenima se u ime jevrejskih žrtava obratio Branko Lustig, nagrađivani producent i počasni predsjednik Festivala jevrejskog filma, koji je i sam preživio Holokaust.

"U Aušvicu, logoru u koji sam prvo doveden, imali smo sličan tretman kao i djeca u ustaško-njemačkom logoru u Sisku. Njih su ostavljali u solanama, nas u barakama. Oni su imali doktora Najžera, mi smo imali zloglasnog doktora Mengelea. Nakon što mi je život spasio jedan srpski vojnik, zavjetovao sam se da ću do kraja života činiti sve što je u mojoj moći da se takva strahota više nikada ne ponovi", rekao je Lustig.

Rukovodilac odjeljenja za kulturu Srpskog narodnog vijeća Hrvatske Aneta Lalić potvrdila je Srni da je Dan sjećanja na žrtve ustaškog logora za djecu protekao dostojanstveno, mirno, bez problema ili incidenata, uz podršku gradskih vlasti Siska.

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. nakon završenih akcija na Kozari i Šamarici. U svom sastavu imao je i poseban logor čiji je zvanični naziv bio "Prihvatilište za djecu izbjeglica".

Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, bio je pod pokroviteljstvom Ženske loze ustaškog pokreta i Ustaške nadzorne službe. Neposredno upravljanje "dječijim prihvatilištem" bilo je u rukama ustaše i ljekara Antuna Najžera.

Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu - zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, takozvanoj Sokolani, dvorani ženskog samostana sestara Svetog Vinka, magacinu Solane "Rajs", zgradi "Guči", osnovnoj školi u Novom Sisku i takozvanoj "Karanteni", odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora.

Svi ti objekti bili su krajnje nepripremljeni za stanovanje i život djece. U zgradi "Sokola" nije bilo ni vrata, u dvorani "Rajsa" takođe je vladao propuh, jer je bila podešena za sušenje soli.

Djeca, pa i ona najmanja, sa samo nekoliko mjeseci, morala su da leže na podu sa tankim slojem slame, bez odjeće i pokrivača.

Tradiciju obilježavanja Dana sjećanja prije nekoliko godina obnovili su Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Siska.

Riječ je o događaju u čijoj organizaciji su sve do posljednjeg rata učestvovale obrazovne institucije. Svake prve subote u oktobru, školarci s područja Siska i okoline organizovano su na mjestu događaja učili o strahotama ustaškog režima, podsjećaju iz SNV-a.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.