Postoji mogućnost revizije presude Gotovini i Markaču?

Do revizije procesa moglo bi da dođe ukoliko bi bila otkrivena neka značajna činjenica koja nije bila poznata tokom prethodnih postupaka, objašnjeno je u sudu.

- Mada je odluka Žalbenog vijeća konačna, postoji mogućnost otvaranja procedure revizije u slučaju da bude otkrivena neka nova činjenica koja nije bila poznata tokom postupka pred prvostepenim ili Žalbenim vijećem - rekao je specijalni savetnik glavnog haškog tužioca Frederik Svinen.

Prema pravilu 119 Pravilnika o proceduri i iznošenju dokaza, zahtjev za reviziju postupka moguće je podnijeti u roku od godinu dana od dana izricanja presude, objasnio je on.

Pred Haškim tribunalom je dosad samo jednom bio pokrenut postupak revizije procesa, i to u slučaju bivšeg oficira JNA Veselina Šljivančanina, podsjetila je predstavnica za štampu Tribunala Magdalena Spalinska.

Šljivančanin je 2009. godine bio pravosnažno osuđen na 17 godina zatvora, ali je njegova odbrana podnijela zahtjev za preispitivanje te presude, pozivajući se na iskaz ključnog svjedoka, penzionisanog oficira JNA Miodraga Panića.

Žalbeno vijeće je poništilo tu presudu pošto je zaključilo da je Panićev iskaz kredibilan i smanjilo Šljivančaninu kaznu na deset godina.

Svinen nije želio da komentariše oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, ali je napomenuo da su dvojica od petorice sudija jasno naznačila da se ne slažu s mišljenjem većine.

- Pošto je ta odluka konačna, nećemo komentarisati presudu. Možemo da istaknemo da su se dvojica sudija jasno usprotivila stavu većine - rekao je Svinen.

Gotovina je, u prvostepenom postupku, prošle godine bio osuđen na 24 godine zatvora, a Markač na 18 godina.

Žalbeno vijeće tribunala je poništilo presudu Pretresnog vijeća i oslobodilo hrvatske generale pošto je ocijenilo da nema dokaza da je postojao udruženi zločinački poduhvat s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine, kao ni za to da su napadi na Knin, Obrovac, Gračac i Benkovac bili protivpravni.

Za takvu odluku Vijeća izjasnili su se predsjedavajući sudija Teodor Meron (SAD) i sudije Patrik Robinson (Južna Afrika) i Mehmet Gunej (Turska), dok su protiv bili sudije Karmel Ađijus (Malta) i Fausto Pokar (Italija).

Ađijus i Pokar su nazvali zaključke Vijeća zbunjujućim, konfuznim, neodrživim i punim grešaka i pogrešnih tumačenja.

- Suštinski se protivim cjelokupnoj presudi Žalbenog vijeća, koja je u suprotnosti sa osjećajem za pravdu. Čak i ako je većina (članova vijeća) željela da potpuno oslobodi Gotovinu i Markača, možemo se zapitati šta je većina željela da postigne odbacivanjem postojanja udruženog zločinačkog poduhvata…Ostavljam ovo kao otvoreno pitanje - naveo je sudija Pokar u izdvojenom mišljenju na 20 strana.

Njegov kolega Ađijus takođe je, u odvojenom mišljenju argumentovanom na 30 strana, izrazio odlučno i potpuno protivljenje zaključcima vijeća, ocijenivši da je većina sudija pogrešno protumačila, ignorisala ili odbacila zaključke prvostepenog vijeća bez odgovarajućeg opravdanja za to.

Na pitanje da li hrvatski generali mogu da traže odštetu od Tribunala zbog toga što su proveli u pritvoru nekoliko godina, Svinen je odgovorio da statut i pravila procedure Tribunala ne predviđaju isplatu odštete oslobođenom optužbi.

- Prema mojim saznanjima, Tribunal nikada nije odobrio isplatu odštete u slučaju oslobađajuće presude - rekao je on i dodao da mu nije poznato da li su Gotovina i Markač uložili takav zahtjev.

Oslobađajuće presude, koje je Haški tribunal izrekao hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, donose novi pravni standard ohrabrujući vojne komandante koji u budućnosti budu željeli da napadnu civile i političare koji planiraju njihovo protjerivanje, ocjenjuje profesor Erik Gordi.

- To je novi zakon koji poništava razliku između vojnih i civilnih ciljeva prema Haškoj i Ženevskoj konvenciji zaključkom da svaka meta retroaktivno može da bude definisana kao vojna - naveo je profesor Gordi objašnjavajući novi standard koji je Žalbeno vijeće svojom presudom uvelo.

Drugi standard, kako on ocjenjuje, je što je Vijeće besmislenim učinilo kategoriju “ilegalnih ratnih ciljeva” zaključivanjem da ono što govore političari nije od presudnog značaja kad se donosi ocjena o toj politici.

- Oba ova nova pravna standarda su veoma ohrabrujuća za zločince i vojne komandante koji u budućnosti budu planirali napade na civile.

Oba standarda daju nadu odbrani Radovana Karadžića i Ratka Mladića da većina onoga za šta su oni optuženi nije nezakonito - smatra Gordi, koji je i autor knjige “Kultura moći u Srbiji”, objavljene 1999. godine.

Profesor sa londonske Škole slovenskih i istočnoevropskih studija podsjeća da je kod nekih ljudi oslobađajuća presuda haškog suda izazvala oduševljenje, a kod drugih ogorčenje, u skladu da podjelama koje proizilaze iz očekivanih političkih linija.

Britanski profesor navodi da ni Žalbeno vijeće koje je odlučivalo o presudi nije ostalo “manje podjeljeno”, podsjećajući da su trojica sudija glasala za, a dvojica protiv oslobađajuće presude, a uz to su i dvojica sudija koja su glasala za takvu odluku priložila izdvojeno mišljenje, čime se zapravo u presudi našlo pet mišljenja sudija.

- To znači da konsenzus oko prava i činjenica iz ovog predmeta nije ništa veće među članovima Vijeća u odnosu na javnost, a to nam za rezultat daje kontroverze koje će još dugo postojati - navodi Gordi.

Analizirajući presudu, Gordi ocjenjuje da je Vijeće donijelo “čudnu” odluku time što je odbacilo nalaze prvostepene presude o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata i time što je odbacilo brionske transkripte sa sastanka hrvatskog političkog i vojnog vrha kao ključnog dokaza za tvrdnju Tužilaštva.

Vijeće je takođe odbacilo i izjave Franje Tuđmana koje ukazuju da je cilj vojne operacije bio protjerivanje civila.

- Umjesto toga, oni (Vijeće) su zaključili da analiza brionskih transkripata ne ukazuje na naredbu o nekom određenom artiljerijskom napadu, tako da su odbacivanjem ključnog dokaza odbacili i tvrdnju o udruženom zločinačkom poduhvatu - objašnjava Gordi.

On navodi i da je Vijeće pokušalo da analizira koji je tačno artiljerijski napad primorao civile da bježe umjesto, kako smatra, da uvaži stav Tužilaštva da nije jedan pojedinačan napad primorao civile na bjekstvo, već da je stvorena opšta atmosfera napada koja je i činila centralni element vojne strategije.

Nalazi Vijeća postaju još čudniji kad se analiziraju planovi hrvatske vojske o protjerivanju civila i njihovo mišljenje da je rasprava o artiljerijskim napadima, eventualnom napuštanju civila i stvaranju izlaza iz gradova za civilno stanovništvo, ukazala da je riječ o zakonitoj borbenoj operaciji i nastojanju vlasti da stvore uslove da stanovništvo bezbedno izađe iz tih mjesta.

Vijeće slično zaključuje da i to što je Hrvatska usvojila diskriminatorske mjere poslije odlaska Srba iz Krajine ne znači i da su Srbi bili primorani da odu.

Britanski profesor navodi i da su o svim ovim zaključcima sudije Fausto Pokar i Karmel Ađius iznijeli suprotna mišljenja.

Obojica sudija nisu pokazala trunku poštovanja prema mišljenju većine u Žalbenom vijeću, a Pokar je u mišljenju, koje je deo presude, iznio da se “fundamentalno protivi cijeloj žalbenoj presudi, koja je u suprotnosti sa bilo kakvim osjećajem za pravdu”.

Pokar je naveo da je odlučio da se ne složi sa “rezonovanjem i bilo kojim zaključkom većine” zbog “velikog broja grešaka i pogrešnih konstrukcija” prilikom donošenja odluke o presudi.

- Vijeće je odbacilo standard (Raspravnog vijeća), ali nije analiziralo dokaze kako je najavilo da će da uradi - podsjeća profesor Gordi na reči sudije Pokara.

Gordi u zaključku teksta, podsjeća na otvoreno pitanje sudije Pokara:

- Čak i da je većina željela da oslobodi u potpunosti odgovornosti Gotovinu i Markača, neko bi mogao da se zapita šta su sudije htjele da postignu odbacivanjem postojanja udruženog zločinačkog poduhvata umjesto da se koncentrišu na značajan doprinos Gotovine i Markača udruženom zločinačkom poduhvatu.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala je, u donošenju oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, iskombinovalo najgore opcije koje nude različiti pravni sistemi, ocijenio je ekspert za ljudska prava sa Univerziteta u Notingemu Marko Milanović.

- Žalbeno veće nije objasnilo da li standard Pretresnog veća, prema kojem bi svaka granata koja je pala više od 200 metara dalje od legitimne vojne mete u gradovima trebalo da se smatra dokazom nezakonitog nediskriminativnog napada, tretira kao “pravnu grešku” ili činjeničnu grešku - navodi on.

Milanović smatra da je, ako je riječ o pravnoj grešci, Žalbeno vijeće moralo da formuliše novi, primjereniji zakonski standard na osnovu kojeg bi se provjerile činjenice utvrđene u prošlosti.

S druge strane, ukazao je on, ukoliko je riječ o činjeničnoj grešci, Žalbeno vijeće je trebalo da oda dužno poštovanje činjeničnim zaključcima u cjelini koje je donijelo Pretresno vijeće, a da ih odbaci samo u slučaju da se razumnim ispitivanjem činjenica nije moglo utvrditi da je granatiranje bilo nediskriminišuće na osnovu ukupnih dokaza.

Međutim, podsjeća on, većina sudija Žalbenog vijeća, koja je donijela oslobađajuću presudu, nije učinila ni jedno ni drugo, već je standard vezan za opseg od 200 metara ocijenila kao “fatalni nedostatak” koji je učinio nevažećim prvostepene presude i pristupila “bizarnoj” formi ponovne revizije činjenica.

Pri tome, Žalbeno vijeće je, zapravo, pripisalo Pretresnom vijeću stavove kakve ono nikada nije usvojilo i poništilo još jedan činjenični zaključak koristeći ponovno preispitivanje pojedinačnih dokaza, za koje je, u odsustvu konktesta, zaključilo da nisu osnovani.

Dakle, zaključuje Milanović, ne samo što je većina sudija Žalbenog vijeća smatrala da je bolje procijenila činjenice nego Pretresno vijeće, već je to učinila iz apsolutno pasivne pozicije, ne čineći ništa da otkloni navodne propuste i nedostatke u prvostepenom procesu, što bi u okviru ponovne revizije u kontinentalnom sistemu bilo učinjeno.

Ukoliko bi, na primjer, dokazi prikupljeni tokom sudskog procesa onemogućili da se definitino utvrdi da li je granatiranje bilo nediskriminativno, sud koji sprovodi ponovnu reviziju bi opet pokrenuo proceduru prikupljanja dokaza i pozvao bi nove svjedoke i eksperte, navodi Milanović.

- Žalbeno veće je proglasilo činjenične zaključke Pretresnog veća na olak i nehajan način, u samo nekoliko paragrafa kad je reč o pitanjima o kojima su u prvostepenoj presudi napisane stotine stranica, i sa očitim zanemarivanjem posledica - primetio je Milanović.

Oslobađajućom presudom u tako nesavršenom obliku nanijet je kolektivni poraz Haškom sudu kao instituciji i profesionalni poraz svima koji su se bavili tim slučajem, bez obzira na njihove dobre namjere, zaključio je on.

Marko Milanović je profesor prava na Pravnom fakultetu Žalbeno vijeće je sa tri glasa za i dva protiv zaključilo da je prva presuda MKSJ, donijeta 15. aprila 2011. godine, zasnovana na pogrešnim premisama i oslobodilo je dvojicu generala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.