Milanović: Hrvatska izlazi iz arbitraže

Milanović je na vanrednoj konferenciji za štampu rekao da je arbitražni postupak kontaminiran.

"Postupak je kontaminiran, ono što se dogovorilo je neodrživo i Hrvatska izlazi iz ugovora", rekao je Milanović.

Milanović je ranije danas održao konsultacije sa predstavnicima stranačkih klubova u hrvatskom parlamentu o tome da li Hrvatska treba da ostane u postupku arbitraže oko granice sa Slovenijom.

Poslanici su bili jedinstveni u stavu da Hrvatska mora da izađe iz arbitražnog sporazuma.

Milanović nije htio da komentariše da li se čuo sa slovenačkim kolegom.

"U takvom aranžmanu mi više ne možemo učestvovati. Znači izlazimo. Procedura je kontaminirana. Mi smo se držali svih pravila. Arbitražni sud se nalazi u neugodnoj situaciji, možda ni kriv ni dužan. Ne znam je li stav slovenačke vlade da upliću tajne službe. Ne mogu komentarisati ništa oko toga.", naveo je Milanović.

Na pitanje slovenačkih novinara da je premijer Slovenije dao izjavu da Hrvatska ne može jednostrano izaći iz arbitraže, Milanović je kazao da "može i hoće".

"Ovako nešto se nikad nije dogodilo, ne znam može li Arbitražni sud sam nastaviti svoj posao", dodaje Milanović.

Afera je izbila sredinom prošle sedmice kada je zagrebački Večernji list objavio kompromitujuće transkripte, a potom i audio-snimke koji potvrđuju kontakte slovenačkog člana Arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i slovenačke zastupnice pred sudom Simone Drenik iz Ministarstva spoljnih poslova, odnosno dogovaranje o iznošenju argumenata i osmišljavanje kako da utiču na ostale sudije u postupku o granici između Hrvatske i Slovenije.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je potom da je stanje zabrinjavajuće i da dovodi u pitanje objektivnost samog postupka, a ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić da Hrvatska razmatra i mogućnost izlaska iz postupka.

Arbitražni sporazum potpisali su premijeri Hrvatske i Slovenije Jadranka Kosor i Borut Pahor 4. Novembra 2009. u Stokholmu.

Njime je predviđeno uspostavljanje međunarodnog arbitražnog suda za određivanje granice na moru i kopnu, vezu Slovenije prema otvorenom moru i korišćenje relevantnih morskih područja.

Arbitražni sud čini pet sudija- po jedan iz Hrvatske i Slovenije, a preostala tri su izabrana zajedničkim dogovorom s popisa Evropske komisije.

Višedecenijski spor Hrvatske i Slovenije

Još od raspada Jugoslavije, prije gotovo četvrt vijeka, između Slovenije i Hrvatske postoji i teritorijalni spor vezan za Piranski zaliv, koji Hrvati nazivaju Savudrijska vala.

Ovog puta, međutim, hrvatske vlasti su veoma zabrinute zbog međunarodne arbitraže u sporu sa Slovenijom, koja očekuje da će dobiti bar dvije trećine Pirejskog zaliva.

Zagrebački je liset juče objavio izvbode iz transkripata slovenačkih učesnika međunarodne arbitraže u kojem su navedeni detalji iz povjerljive diskusioje predsjednika suda Žilbera Gijoma i ostalioh arbitara.

Navodno je Gijom u ranoj fazi postupka izjavio da su Slovenci dobili gotovo sve što su željeli, a to su najmanje dvije trećine zaliva.

Hrvatska je ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić to nazvala neprihvatljivim.

Ona se, navodi list, nije čula sa slovenackim kolegom Karlom Erjavcem, a on je navodno još u aprilu nagovijestio da će Slovenija dobioti izlaz na more koji ranije nije imala.

Pusić je juče najavila i istragu cijelog slučaja, kojim se ovih dana bave i vlast i opozicija u Hrvatskoj, kritikujući oštro pritiske koje je Slovenija izvršila na Arbuitražni sud i time sebi navodno obezbjedila prednost u sporu oko Piranskog zaliva.

Sličaj Piranskog zaliva samo je jedan u nizu spornih između dvije zemlje.

Iako su u vrijeme otcepljenja od prethodne Jugoslavije lideri Slovenije i Hrvatske naglašavali kako avnojevska granica između dvije zemlje nije sporna, što je činjeno s ciljem da se olakša međunarodno priznanje, ta pitanja nisu razriješena ni decenijama potom.

Tako su slovenački vojnici zaposeli Trdinov vrh (prozvan po Janezu Trdini, slovenačkom književniku) pošto ga j svojevremeno napustila JNA. Riječ je o najvišoj koti Žumbreačke gore. Hrvatski naziv te kote je Sveta Gera.

Problem preciznog određivanja državnih granica između dvije zemlje bio je septembra 1995. osnovni motiv za sastanak u Mariboru premijera Slovenije Drnovšeka i Hrvatske Valentića.

Taj sastanak trebalo je da pokrene s mrtve tačke više spornih pitanja zbog kojih su odnosi Ljubljane i Zagreba godinama bili gotovo zamrznuti. Prethodno te godine, hrvatski ambasador Miljenko Žagar demonstrativno je napustio proslavu Dana državnosti Slovenije, pošto je Janez Janša sa govornice uzviknuo: "Ne damo Piranski zaliv i Trdinov vrh".

Glavno poprište napetosti sve vrijeme je bio Piranski zaliv, jer Hrvatska smatra da je granica na polovini zaliva, a Slovenci da cio Piranski zaliv treba da pripadne Sloveniji, uključujući i četiri zaseoka uz rijeku Dragonju.

Mediji su tako često pisali o Jošku Jorasu čija se kuća nalazi u spornoj zoni, koji je svoj stav pokazivao isticanjem slovenačke zastave ili već odgovarajućih parola. Pri čemu je redovno intervenisala hrvatska policija. Još septembra 1995. nagoveštavano je da će o problemu Piranskog zaliva, najvjerovatnije, odlučivati međunarodna arbitraža.

Hrvatska je inače obavezna da obezbjedi prolaz kroz svoje teritorijalne vode u skladu sa međunarodnim pomorskim pravom, ali svi brodovi moraju najprije da traže dozvolu, a Slovenija nastoji da se izbori za direktan pristup otvorenom moru.

Juna 1996. odnosi Slovenije i Hrvatske zaoštreni su zbog odluke Zagreba da se u pravilniku o ribolovu u Jadranu granica sa Slovenijom na moru zacrta sredinom Piranskog zaliva. Što je značilo da je područje lova slovenačkih ribara znatno suženo.

U krajnjem, čitava rasprava je svedena na to da Slovenija mora dobiti cio Piranski zaliv i teritorijalni izlaz na međunarodne vode i to zato jer je razgraničenjem poslije Drugog svjetskog rata i raspadom Slobodne teritorije Trsta 1954. godine Slovenija teritorijalno bila oštećena u korist Hrvatske i Italije.

Dvije zemlje godinama su navodno tražile privremeno riješenje, koje ne bi prejudiciralo trajno.

Odnosno, predviđano je bilo zajedničko korišćenje zaliva do trajnog riješenja za koje se pretpostavljalo da će, vjerovatno, biti prepušteno nekoj kompetentnoj međunarodnoj instituciji za pravo mora.

Međutim, problem vezan za spor oko granice u Piranskom zalivu Damir Kajin, svojevremeno potpredsjednik Istarskog demokratskog sabora, vodeće političke grupacije u Istri, komenatarisao je riječima da ima utisak da se pojedinci u Hrvatskoj i Sloveniji silno trude da zaoštre, a ne da riješe slovenačko-hrvatski Gordijev čvor.

Marta 1999. mediji su pisali da su se ministri Granić i Frlec sastajali u više navrata u pokusaju da nađu riješenje za Piranski zaliv, bez uspijeha. Predsjednik vlade Slovenije Janez Drnovšek izjavio je tada da je slovenačkoj javnosti teško razumljivo zašto Hrvatska ne prizna da je Piranski zaliv slovenački, s obzirom na istorijske i druge okolnosti, a "pogotovo što to pitanje za Hrvatsku, pored toliko njene obale, nije toliko važno".

Septembra 2002. Janez Drnovšek, tada premijer Slovenije, odbacio je predlog Hrvatske za međunarodnom arbitražom u sporu oko granica između dva susjeda i optužio Zagreb da izaziva pogranične incidente vezane za ribolov u Piranskom zalivu.

Po njemu Hrvatska izazivanjem incidenata u Piranskom zalivu želi da pokaže da nacrt bilateralnog sporazuma potpisanog 2001. godine između dvije vlade nije više na snazi ili da ne može biti sproveden.

Sporazum o granici koji su parafirali premijeri Drnovšek i Račan, nije ratifikovan u hrvatskom Saboru, pošto je većina stranaka oštro kritikovala Račana, tvrdnjom da je prepustio Sloveniji 80 odsto akvatorija u zalivu.

Drnovšek je precizirao da je hrvatska obalska straža proširila kontrolu nad polovinom zaliva, umjesto na priobalnu zonu od 300 metara koju je kontrolisala od 1991. godine, a da je Piranski zaliv jedini pristup Slovenije međunarodnoj pomorskoj plovidbi.

Međutim, predstavnici slovenačkih i hrvatskih ribara dogovorili su tada privremeni moratorijum na lov u spornom trouglu Piranskog zaliva, izrazivši nadu da će političari dotad postići konačan sporazum o granicama.

Na konferenciji za štampu nakon sastanka u zgradi opštine Piran, predstavnici asocijacija ribara insistirali su da Slovenija i Hrvatska što prije pronađu konačno rješenje i predložili da sporna oblast bude pod zajedničkom kontrolom i hrvatske i slovenačke policije.

Septembra 2002. ministar unutrašnjih poslova Slovenije Rado Bihinc optužio je Hrvatsku da ugrožava sigurnost Slovenije izigravanjem postignutog graničnog sporazuma vođenjem politike koja je "nevjerodostojna i nepromišljena demonstracija moći hrvatske ribarske flote na sredini Piranskog zaliva"

Konačno, 19. septembra 2002. dve vlade su saglasno prihvatile kodeks ponašanja za slovenačke i hrvatske ribare na zajedničkom ribolovnom području u Piranskom zalivu, čime je učinjen prvi korak ka smirivanju napetosti.

Prema privremenom sporazumu, u naredna tri mjeseca bilo je predviđeno da slovenački i hrvatski ribari love na području od Umaga u Hrvatskoj do Ankarana na slovenačkoj strani.

Predviđeno je bilo i da na slovenačkoj strani bude podijeljeno okvirno 140 dozvola za ribolov a na hrvatskoj 107. kao i da nadzor vrši posmatračka služba sastavljena od privrednih inspektora i predstavnika ribarskih asocijacija obije države.

Sprovođenje sporazuma, međutim, kako je vrijeme pokazalo, bilo je daleko od idiličnog.

Avgusta 2003. Slovenija je zatražila od Hrvatske zvanično objašnjenje povodom namjere njene vlade da proglasi ekskluzivnu ekonomsku zonu na Jadranskom moru.

Uslijedilo je povlačenje slovenačkog ambasadora Petera Bekeša iz Zagreba - na konsultacije.

Oktobra 2003. mediji su obijodanili da se visoki predstavnik Evropske unije (EU) za spoljnu politiku i bezbjednost Havijer Solana ponudio da arbitra u hrvatsko-slovenačkom sporu oko granice na moru. U Hrvatskoj je odmah ocijenjeno da bi arbitriranje Solane, pored njegovog nesumnjivog političkog iskustva, više odgovaralo Sloveniji.

Slovenački ministar odbrane Anton Grizold 23. februara 2004. najavio je da će se vojska Slovenije povući iz objekta nekadašnje JNA na Svetoj Geri (Trdinov vrh), u Žumberku, na granici sa Hrvatskom.

Ovo je prethodno, posredno, najavio tadašnji predsjednik te zemlje Milan Kučan, komentarom - da nema odgovora na pitanje šta tamo radi slovenačka vojska, naročito u svijetlu činjenice da Slovenija u maju ulazi u EU i NATO.

Septembra 2004. slovenački ministar spoljnih poslova Ivo Vajgl, u jednoj televizijskoj emisiji, izjavio je - cio Piranski zaliv je slovenački – istina, tokom predizbornog duela s bivšim ministrom spoljnih poslova Dimitrijem Rupelom.

Vajgl je tada rekao i da još nije vrijeme da se s Hrvatskom, a u vezi s granicom pristupi međunarodnoj arbitraži i da stvari mogu da se riješe diplomatski i bilateralno, odnosno u okviru pristupanja Hrvatske EU, pri čemu će Hrvatska morati da uvažiti evropske standarde.

I Rupel i Vajgl su se tada složili da Slovenija treba da uslovi podršku hrvatskom članstvu u EU rešenjem bilateralnih pitanja, ali uz izbjegavanje izraza "uslovljavanje" i s različitim diplomatskim nijansama.

Hrvatska vlada ubrzo potom ocijenila je da su neprihvatljive pretenzije Slovenije za suverenitet nad cijelim Piranskim zalivom (Savudrijskom valom).

Odbačene su izjave slovenačkog ministra spoljnih poslova Ive Vajgla i upućen poziv Ljubljani na političku suzdržanost i nastavak dijaloga, uključujući i međunarodnu arbitražu o riješavanju otvorenih pitanja.

Uslijedio je, oktobra 2004. incident s uplovljavanjem broda "Šolta" Hrvatske ratne mornarice (HRM) u Piranski zaliv.

Vajgl je tada komentarisao da međunarodna arbitraža nije ni najbolje ni jedino riješenje. Po njemu, čak i kad bi arbitraža donijela riješenje s kojom bi obije zemlje mogle da se saglase, i tada bi bilo nužno uložiti trud da se spreče incidenti i stvaranje napetosti.

Oktobra 2005. predlog zvaničnog Zagreba da se sporna pitanja između dvije zemlje riješe međunarodnom arbitražom Ljubljana je odbacila.

Šef slovenačke diplomatije Dimitrij Rupel insistirao je da bi dogovor o spornoj granici trebalo postići tokom pregovora Hrvatske s EU, a da bi arbitraža bila moguća samo uz puno međusobno povjerenje i doslijedno sprovođenje dogovorenog.

Januara 2006. slovenački premijer Janez Janša pozvao je hrvatsku vladu na poštovanje Brionskog sporazuma o izbjegavanju incidenata. Tim dokumentom koji su vlasti dvije susedne države potpisale 25. juna 2005. utvrđena je obaveza mirnog riješavanja sporova na moru i izbegavanje situacija koje bi mogle da dovedu do zaoštravanja slovenačko-hrvatskih odnosa.

Hrvatska je, naime, prethodno započela primjenu Pravilnika o ribolovnoj zoni, prema kojem se granica između dvije zemlje proteže sredinom Piranskog zaliva. Slovenačka vlada je potom odgovorila na ovu uredbu donošenjem uredbe o uspostavljanju sopstvene ribolovne zone, koja "pokriva" ceo Piranski zaliv.

I decembra 2006. tadašnji premijer Slovenije Janez Janša izjavio je da Slovenija neće tolerisati pokušaje Hrvatske da pripoji dio njenih teritorijalnih voda: "Piranski zaliv pripada Sloveniji i to je osnovno polazište sadašnje i svih budućih vlada Slovenije".

Naglasio je takođe da slovenačko - hrvatski sporazum o izbjegavanju incidenata potvrđuje suverenitet Slovenije nad cijelim Piranskim zalivom.

Septembra 2009. saopšteno je da su se premijeri dvije zemlje sporazumeli na temu graničnog spora, čime je omogućeno hrvatsko pristupanje Evropskoj uniji.

Deset mjeseci napetih diplomatskih odnosa završeno je dogovorom po kome se Slovenija obavezala da ukloni blokadu hrvatskih pristupnih pregovora, a Hrvatska se odrekla svih stavova i dokumenata koji bi prejudicirali granicu i pozvala Švedsku kao predsjedavajućeg da sazove konferenciju na kojoj bi se otvorila i zatvorila neka poglavlja pregovora.

Januara 2013. mediji su objavili da Slovenija najvjerovatnije, pred Arbitražnim sudom neće zahtjevati da joj pripadne i malo, sada hrvatsko, ribarsko mjesto Savudrija, ali će vjerovatno tražiti kontrolu nad čitavim Piranskim zalivom.

Juna 2014. Karl Erjavec, slovenački ministar spoljnih poslova, otkrio je da je Slovenija na arbitraži o granici sa Hrvatskom u Hagu tražila čitav Piranski zaliv i izrazio uvjerenje da je uspio da uvjeri arbitre u argumente koje je ta država iznijela u tom graničnom sporu.

Kako je rekao, slovenačka argumentacija pravno je vrlo uvjerljiva i oslanja se na primjere drugih zemalja koje su bile u sličnim situacijama kao Slovenija kada je u pitanju pristup otvorenom moru. Erjavec je tada rekao i da je osjetio da je nakon toga na hrvatskoj strani "zavladala zabrinutost".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.