Ko je Milo Đukanović, bivši vladar Crne Gore

A, ko je Đukanović, koji je večeras doživio i lični poraz nakon što je njegova DPS poražena prvo na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020., a potom i u većini gradova i opština Crne Gore na lokalnim izborima u oktobru prošle godine?

Đukanović svojim najvećim uspjesima smatra proglašenje crnogorske nezavisnosti, odnosno izlaska iz Državne zajednice sa Srbijom i uvođenje Crne Gore u članstvo NATO. Crna Gora je za vrijeme vlasti Đukanovića zajedno sa Makedonijom prva priznala jednostrano proglašenu kosovsku nezavisnost, oktobra 2008, a tada je izjavio da je Srbija izgubila tzv. Kosovo 1999. godine.

Đukanović je dugi niz godina protivnik Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i smatra je najvećim neprijateljem, favorizujući istovremeno kanonski nepriznatu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Svoj otpor prema SPC je pokazao najviše kada je tražio opoziv aktuelne vlade Dritana Abazovića, koga je imenovao za mandatara manjinske vlade, samo zato što je sa patrijarhom SPC Porfirijem u Podgorici potpisao Temeljni ugovor.

Đukanović je političku karijeru započeo 1979. kao član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, bio je pristalica Slobodana Miloševića i ubrzo je postao jedan od lidera socijalističke Crne Gore. Savez komunista Jugoslavije je 1991. godine promijenio naziv u Demokratska partija socijalista (DPS)  Crne Gore, čiji je bio član, a 1998. je izabran za njenog predsjednika. Distanciranjem od Miloševića u DPS-u je došlo do podela na one predvođene njime i druge koje je predvodio Momir Bulatović. Iz te podjele izrodila se Socijalistička narodna partija na čelu sa Bulatovićem.

Đukanovć je na vlast došao sa samo 29 godina i to u trenutku kada se Jugoslavija raspadala. Postao je jedini lider na ovim prostorima koji je od devedesetih godina pa do sada neprekidno na vlasti.

Tokom tri decenije na vlasti mediji su Đukanovića optuživali za šverc duvana u Crnoj Gori, ali nikada nije krivično odgovarao. U prilog tim optužbama ide i izvještaj koji je 1993. godine napravila italijanska policija, a u kome se navodi da je Crna Gora bila dio švercerskog lanca koji je povezan sa sicilijanskom mafijom i kriminalnim porodicama.

U junu 2007. godine italijanska agencija Ansa ga je optužila da je, u periodu od 1994. do 2002. godine, predvodio grupu koja je krijumčarila cigarete između Crne Gore i italijanske regije Pulja i, pritom, zaradila desetine miliona evra. Dvije godine kasnije, istraga je obustavljena jer je Đukanović, kao premijer, bio zaštićen diplomatskim imunitetom.

U obnovljenoj istrazi nakon ubistva vlasnika hrvatskog nedeljnika Nacional Ive Pukanića 2002. godine Đukanović se branio tako što je odgovornost prebacivao na Srbiju za koju je tvrdio da želi da Crnu Goru predstavi kao kriminalnu državu.

Ratko Knežević, bivši šef Trgovinske misije Crne Gore i bivši Đukanovićev prijatelj, u Županijskom sudu u Zagrebu rekao da je «Milo jedan od ljudi koji su odgovorni za ubistva Gorana Žugića, Darka Raspopovića, Blagote Sekulića, Duška Jovanovića i Iva Pukanića». Tvrdio je da je navodno od novca zarađenog švercom političar kupovao glasove na izborima.

U maju 2011. godine poslanici PZP-a su podneli krivičnu prijavu protiv njega i još trojice političara optužujući ih da su u privatizaciji „Kombinata aluminijuma“ u Podgorici oštetili državu za 800 miliona evra. Pet godina kasnije političar Janko Vučinić iz Demokratskog fronta je u tužbi naveo da su odgovorni za neisplaćivanje otpremnina radnicima iz ove firme koji su otišli u penziju. 

U maju 2012. godine poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Milan Popović i odgovorni urednik „Monitora“ Esad Kočan su optužili Mila da je 1992. godine protjerao iz Crne Gore muslimane iz BiH koji su tu došli kako bi izbjegli rat. Nakon pet godina, Specijalno tužilaštvo je odbilo ovu prijavu.

Nevladina organizacija „Mreža za afirmaciju nevladinog sektora“ (MANS) je iste godine Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločine podnijela krivičnu prijavu protiv Đukanovića zbog zloupotrebe funkcije i nanošenja štete državi. Tvrdili su da je političar uticao na donošenje odluka u Skupštini Crne Gore koje su bile u interesu Prve banke čiji je suvlasnik.

Istakli su da je on odgovoran za donošenje zakona koji je omogućio prebacivanje državnih sredstava u banku, kao što su milioni evra od dokapitalizacije Elektroprivrede Crne Gore. Takođe je navedeno da je njegov brat Aleksandar, kao većinski vlasnik, ta sredstva nepovratno dodeljivao sebi u vidu kredita. Tom prilikom Đukanović je izjavio da nevladine organizacije žele da ga okrive za sve što nije dobro u Crnoj Gori i da na njegov račun iznose gnusne optužbe. U septembru 2012. godine Đukanovića je saslušao parlamentarni Anketni odbor za ispitivanje koruptivnih radnji prilikom prodaje Telekoma. On je rekao da nije bilo neregularnosti i da se radi o jednoj od najboljih privatizacija u Crnoj Gori.

U novembru 2014. godine objavljeno je da je Prva banka poslovala sa Darkom Šarićem koji je optužen za šverc 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike. U medijima su se pojavile vijesti da je ista banka kreditirala optuženog švercera cigareta Brana Mićunovića i druge kriminalce.

Karijeru Đukanovića su pratile i druge afere kao što je bila "seks-trafiking“ za koju je rekao da je iskonstruisana.

Porodično bogastvo Đukanovića je procijenjeno na 185,2 miliona dolara, a lično bogatstvo šefa crnogorske države na 14,8 miliona dolara (10 miliona funti) pa se u maju 2010. godine našao na 20. mjestu na „Forbsovoj“ listi najbogatijih predsjednika država. U opisu je navedeno da je „porijeklo njegovog novca misterija“.

Đukanović je rođen je u Nikšiću, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a fakultet u Podgorici. Govori «crnogorski» i ruski jezik, po vjeroispovesti je pravoslavac. Oženjen je Lidijom i sa kojom ima sina Blaža.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.