Da li Zakon o rehabilitaciji u Hrvatskoj koriguje istorijske činjenice?

Postavlja se pitanje, kažu, da li to znači da slijedi korekcija istorijskih činjenica, još veći revizionizam, pojačavanje iskrivljenog "heroj, a ne zločinac" narativa, ali i talas tužbi zbog kleveta.

Sa protekom vremena, navode, od prvih izdržavanih kazni zatvora za ratne zločine u ratovima 1990-ih, sve veću pažnju dobija dosad rijetko spominjani Zakon o pravnim posljedicama osuđujuće presude, krivičnoj evidenciji i rehabilitaciji.

Prema ovom Zakonu, nakon određenog roka, počinioci se smatraju osobama koje nisu počinile krivično djelo, a njihove krivične evidencije brišu se trajno i potpuno.

Uz to, kako Zakon propisuje, zabranjena je svaka upotreba podataka o osobi kao počiniocu krivično djela. Rehabilitacija je, inače, pravni institut koji rehabilitovanoj osobi daje pravo da negira svoju kriminogenu prošlost, pa zbog toga ne smije biti pozivana na odgovornost niti snositi bilo kakve pravne posljedice, dakle čak i ako se radi o ratnim zločinima. 

Na pitanje o korištenju podataka o osuđivanosti rehabilitovane osobe, advokat Vanja Jurić govori da se oni u načelu ne smiju koristiti. Međutim, dodaje, moraju postojati izuzeci. Zakon kojim je regulisana rehabilitacija ne može se tumačiti izolovano  od ostatka pravnog poretka. Zato je, smatra Jurić, kada se radi o medijskom izvještavanju o osobama koje su rehabilitovane, neophodno je uzeti u obzir i odredbe Zakona o medijima, temeljna načela slobode izražavanja i kriterijum javnog interesa.

"Pravila o rehabilitaciji ne bi se smjela da se odnose na izvještavanje o pitanjima za koja postoji opravdan i pretežniji javni interes. Takav će slučaj, na primjer, često biti s aktivnim političarima i zvaničnicima ili kandidatima na izborima. Bilo bi potpuno nemoguće braniti stav da novinar ne smije informisati javnost da je kandidat za premijera pravosnažno osuđen zbog ratnog zločina. Situacija će biti potpuno drugačija ako se radi o osobama koje nisu javne i u odnosu na koje ne postoji javni interes. Vrlo slična pravila morala bi biti primjenjiva i na korištenje takvih podataka u naučne svrhe", objašnjava Jurić.

Ona kaže da ovi izuzeci nisu regulisani Zakonom o pravnim posljedicama osude, krivičnoj evidenciji i rehabilitaciji, a još ne postoji ni konzistentna sudska praksa.

"Te okolnosti sigurno uzrokuju pravnu nesigurnost, a potencijalno i nove sudske postupke, primarno protiv medija i novinara. Međutim, sigurna sam da će i naši sudovi, na kraju potvrditi da izuzeci moraju da postoje", tumači Jurić.

Branka Vierda, programska direktorka Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominje da u Hrvatskoj nikad nije postojala suvisla politika prema posljedicama rata i ratnih stradanja, koja bi imala cilj cjelovitog društvenog ozdravljenja i stabilizacije.

Vierda zamjera što su slabo vidljivi kritički pogledi na ta događanja, dok se javni govor o ratnim događanjima iscrpljuje u oportunističkim političkim prepucavanjima koja zamaraju, udaljavaju i pasiviziraju javnost.

"Takav, loš pristup nasljeđu prošlosti, rezultira i činjenicom da pojedinim ratnim zločincima uskoro nastupa rehabilitacija, a javnost o tome nema informacije, niti je upućena kakve efekte rehabilitacija ratnih zločinaca ima na žrtve i društvo u celini. Vrlo je važno da se pitanje rehabilitacije ratnih zločinaca promatra iz dvije perspektive – ljudskih prava i tranzicijske pravde. Rehabilitacija je pravni institut koji u Hrvatskoj nastupa po sili zakona po kvantitativnoj metrici. To znači da o nastupanju rehabilitacije ne odlučuje sud ili neko drugo nadležno tijelo koje bi, na primjer, procenjivalo da li je osuđenik 'spreman' za nastupanje rehabilitacije, nego nastupa isključivo protekom vremena određenog zakonom te ukoliko osuđenik nije u međuvremenu osuđen za drugo krivično djelo" kaže Vierda.

Inače, Mirko Norac je osuđen po dvjema optužnicama za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Gospiću u jesen 1991. i za ratni zločin u Medačkom džepu u septembru 1993. Vrhovni sud objedinio mu je kazne na 15 godina, a nakon odslužene dvije trećine kazne, prevremeno je pušten na slobodu u novembru 2011. Uslove za rehabilitaciju stiče 2026. godine.

Vierda ukazuje na činjenicu da se Norac nije javno pokajao ni za jedan od zločina niti se izvinio žrtvama, ali je zato, podsjeća, 2018. učestvovao na zvaničnoj proslavi 25-godišnjice operacije Medački džep.

Zločini tokom te operacije ostaće zapamćeni po brutalnosti i okrutnosti počinilaca, ali i po tome što u novijoj istoriji o njima nema ni riječi službenim komemoracijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.