Risto Marić: Tražiću pomoć za Modriču od Dačića i Palme

Neću se libiti da iskoristim poznanstva sa političarima iz Srbije, kao ni da prihvatim bespovratna donatorska sredstva ako će to ići u korist građanima Modriče.

Ovo u razgovoru za portal MojModriča,info kaže kandidat Socijalističke partije za načelnika Modriče Risto Marić i dodaje da ga životno, radno i političko iskustvo, te bogata biografija, izdvajaju od drugih kandidata.

Šta Vas je motivisalo da se kandidujete za načelnika opštine?

Ima mnogo motiva. Jedan od njih je taj što smo na proteklim izborima imali tri odbornika u Skupštini i ta tri odbornika su, zajedno sa DNS-om, činili skupštinsku većinu i nakon moje smjene u „Šumama Srpske” dva odbornika su se povampirila i okrenula ploču protiv naše politike. Da bi popravili rezultat i imali jaču listu morali smo da imamo svog kandidata za načelnika, jer svaka lista koja nema kandidata za načelnika rasipa glasove. Drugo – moj radni vijek i politički život daju mi za pravo da se kandidujem i pokušam da osvojim mandat za načelnika, a ono što je sigurno jeste da moje iskustvo može doprinijeti razvoju modričke privrede.

Vrlo važno je pomenuti i to da je za vrijeme mog mandata kao potpredsjednika Skupštine opštine Modriča doneseno sedam regulacionih planova, među kojima i Industrijska zona. Taj plan nikada nije ugledao svjetlo dana. Tražio sam da usvojimo odluku o izradi pomenutog RP, ali postojeća vlast, koju sam činio i ja, nije našla za shodno da to ispoštuje.

Imamo mogućnost da stranim investitorima ponudimo ono što nude ljudi iz Gradačca, Gračanice, Tešnja, Drevente, Odžaka. To je moj motiv i želim u ovom mandatu da stvorim dobre uslove za dalji rast i razvoj, a poslije – omladino, izvolite.

U Vašem planu i programu privreda zauzima visoko mjesto. Imate li plan kako da je još više unaprijedite i za šta ćete se još zalagati ukoliko budete izabrani?

Privreda je prioritet svih prioriteta. Moram da vas podsjetim da je Modriča do 1992. godine bila četvrta po razvijenosti u BiH po strukturi privrede. Kroz famoznu privatizaciju nismo uspjeli da sačuvamo privredne kapacitete u mjeri u kojoj je to uradilo okruženje. Rafinerija ulja Modriča je prije bila oslonac svim privrednim kapacitetima u opštini, a danas to nije. Znamo na koji način je izvršena privatizacija i na koji način se sredstva po osnovu ukupnog prihoda knjiže, kao i to da smo mi na osnovu tog prihoda dobili manji koeficijent izdvajanja sredstava iz naplaćenog PDV-a i budite sigurni da ću kroz mandat tu stopu izdvajanja iz PDV-a u korist budžeta lokalne zajednice da promijenim na više.

A što se tiče konkretnog plana i programa u našem programu sve je navedeno i jasno piše za šta je vijeme. A vrijeme je da iskoristimo geografski prostor na kojem se nalazimo. Imamo autoput 5C, autoput Vukosavlje-Bijeljina i krak koji će da spaja Gradačac i Tuzlu, željeznički čvor, magistralni put pored tog autoputa. Mi smo čvorište koje bi trebalo da iskoristi tu priliku kada je u pitanju podizanje privrede. Najveći problem je što se današnja privreda zasniva na niskoakumulativnim granama, a to je obućarski sektor. Pritom ovo govorim ne umanjujući značaj ovih privrednika. Visokoakumulativna industrija isključivo se veže za Rafineriju i dijelom industrije koja je stacionirana u Miloševcu. Sve ostalo je sporadično, dok smo prije ovih zbivanja imali Rafineriju, Hemiju, Poljoprivredno dobro, metalnu industriju, klaonicu, mlin i sve ono što nosi visoku akumulaciju.

Moramo da se ugledamo na Derventu koja je stvorila uslove svim investitorima bez obzira na to da li to bili strani ili domicilni. Načelnik opštine usvojio je regulacioni plan, izdvojio prostor, izvršili su pravičnu nadoknadu tog zemljišta koje je izuzeto za te namjene i priveli to zemljište namjeni industrije, odnosno onima koji žele da investiraju. Kroz to su uredili infrastrukturu, uradili površine, riješili pitanje struje, vode, kanalizacije… To je dio onoga što sam želio da kažem kada je u pitanju naš program, a da ne zaboravimo usluge i poljoprivredu.

Imamo Poljoprivredno dobro koje je pod koncesijom određenih ljudi iz Srpca, na površini od nekih 540 hektara. Pokušaćemo intervenisati kroz Komisiju za koncesiju koja je dodijelila ovo zemljište na 15 ili 30 godina. Tražićemo da onaj ko je koncesionar pokuša povećati proizvodnju. Takođe ćemo tražiti od Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo da dio zemljišta koje koncesionar ne obrađuje prebaci lokalnoj zajednici, pa da ona ustupi to zemljište poljoprivrednicima. Kada su u pitanju usluge, naš najveći problem je školovanje zanatskih usluga svih profila. U Modriči nemamo obućare, elektroinstalatere, bravare, limare…

Kada su u pitanju komunalne djelatnosti naša komunalna organizacija i vodovod su u većinskom privatnom kapitalu, ali ne vidim nijedan razlog da nije. Moramo naći dobar partnerski odnos da poboljšamo mogućnost snabdijevanja građana pitkom vodom u onoj mjeri i količini koliko to nedostaje. Takođe, pokušaćemo ponovo da aktiviramo projekat koji je bio aktuelan 2004. godine, a to je spaliona za četiri lokalne zajednice. Kada je u pitanju otpad koji Rafinerija ulja skladišti na prostoru MZ5, a to je naša čuvena gudronska jama, jasno je da je to ekološka bomba i tu ćemo pokušati naći rješenje.

Nadam se da će budžet opštine po osnovu podizanja privredne aktivnosti biti značajno veći, a kada imamo značajno veći budžet, onda će svi korisnici budžetskih sredstava imati više.

Da li je bilo lako napraviti ovakav plan i program s obzirom na to da ste sada naveli niz neriješenih problema u ovoj opštini?

Ja u ovom gradu živim od rođenja i dijelim i dobro i loše, a svoj prvi radni osnos zasnovao sam u lokalnoj upravi gdje sam radio na poslovima plana analize i opštim poslovima privrede i u periodu od 1984. do 1986. godine sam bio pomoćnik sekretara za privredu i opštu upravu da bi 1986. godine, kao jedan od najmlađih direktora u BiH, preuzeo baš ove djelatnosti koje su danas društva sa ograničenom odgovornošću, odnosno privatni privrednici i privatni kapaciteti. U pitanju je Zanatska zadruga i tu sam radio do 1992. godine.

Od 1986. do 1992. godine i kroz period od 1992. do 1994. godine, kada sam bio direktor „Trgoprometa”, mogao sam da sagledam šta se sve to može, odnosno koliko se može. A da ne pričam o poslijeratnom periodu i kakve su sve pogrešne poteze povlačile vlasti, počevši od loše privatizacije i svega onog što prati privatizaciju.

To moje životno iskustvo mi daje za pravo kad kažem da ovaj naš program možemo sigurno realizovati bez ikakvih turbulencija. Istina je da ćemo u prve dvije godine imati problema sa budžetom zbog pandemije. Biće mnogo mnogo teško, ali se nadam da će u periodu 2023/2024. doći do pozitivnih promjena kada je u pitanju i pandemija i mogućnost da privreda krene onim tempom koji je imala do 2019. godine.

Moram da naglasim da je osnovni problem u BiH taj što naši političari politikom truju kako jedan tako i drugi narod i naš najveći problem u RS što se ja kao građanin, a ne kao političar, osjećam naveče kad liježem da ujutro trebam da idem da se hvatam za vratove sa ljudima iz drugog entiteteta.

Moramo da promijenimo svoju svijest i svoje razmišljanje i sve dok je Dejtonski sporazum na snazi moramo BiH da prihvatimo takvu kakva jeste. Stalno govorimo kako je RS bolji dio entiteta, a samo kanton Sarajevo ima bruto društveni proizvod kao cijela RS.

Modriča nema status razvijene opštine iako je to bila. Da li i šta planirate da učinite da se to promijeni? Koji je razlog što je nerazvijena?

Ključni problem je privreda. Imamo niskoakumulativnu granu i imamo 200 zaposlenih u Rafineriji kada je u pitanju visokoakumulativna grana, te dio zaposlenih u privredi na prostoru Miloševca. Ta dva kriterijuma su ključna kada je u pitanju utvrđivanje kriterijuma zbog čega je opština Modriča izgubila status razvijene opštine. Ne zaboravite da je opština Modriča do 1992. godine imala 11.000 zaposlenih, od toga osam hiljada u privredi.

Imate li plan za razvoj ruralnih sredina?

Maloprije sam rekao da Poljoprivredno dobro sada ima status koji bi mogao biti mnogo bolji i da bi se iz tog dijela zemljišta koji se ne obrađuje, ali je pod ugovorom o koncesiji, dio mogao izuzeti i dati poljoprivrednicima na području opštine Modriča. Poenta je što imamo ogroman odliv mladih iz ruralnih sredina i niko ne želi da se bavi poljoprivredom bez obzira na podsticaje koje Vlada RS izdvaja.

Mislim da su ti podsticaji nedovoljni da bi sačuvali ruralno područje i one koji hrane ovaj grad. Sredstva koja se izdvajaju i budžeta RS za razne podsticaje morala bi biti veća da bismo zadržali poljoprivredne proizvođače. Problem je što danas nemamo zemljoradničke zadruge koje su bile u službi poljoprivrednih proizvođača. Danas se poljoprivredni proizvođač oslanja na samoga sebe.

Kako biste ocijenili kulturna dešavanja u Modriči i kako ćete ih unaprijediti?

Kada je u pitanju oblast kulture, ona je bila na nivou potreba građana. Međutim, trebalo je kroz budžet da se izdvoji značajniji dio sredstava kada je u pitanju sport. Znate da je Modriča bila poznata po odbojkaškom i fudbalskom klubu ne umanjujući vrijednost ostalih sportskih klubova koji daju značaj razvoju sporta. Sredstva nisu usmjerena tamo gdje smo prepoznatljivi i tamo gdje se okuplja najveći dio mladih koje treba da otrgnemo od ulice, kafića i poroka. To je ono gdje ću ja sebe bazirati.

Kakvo je Vaše mišljenje o protivkandidatima i šta Vas izdvaja?

Neću se osvrtati ni na jednog kandidata. Dovoljna je moja biografija. Moj radni vijek je počeo u lokalnoj upravi 1980. godine. Do 1986. godine bio sam pomoćnik sekretara za privredu i opštu upravu, a nakon toga direktor Zadruge u Modriči. Od 1992. do 1994. godine bio sam ratni povjerenik „Trgoprometa”. Kada sam došao na to mjesto, nijedan objekat nije bio čitav, niti smo našli gram robe koji bi mogao da posluži građanima. U tom periodu sam ostavio milion maraka plaćene robe i nikome nismo bili dužni. 2004. godine osvojio sam odbornički mandat u Skupštini opštine Modriča i mjesto potpredsjednika Skupštine do 2008. godine.

Dvije godine kasnije osvajam mandat u Narodnoj skupštini RS, da bi 2015. godine postao direktor preduzeća „Šume Srpske” koje su u mom mandate od četiri godine akumulirale dobit od 27,5 miliona maraka, što nijedan direktor prije mene nije uradio. Ponovo sam 2018. godine osvojio mandat narodnog poslanika.

Kako komentarišete to što je Mara Milošević odustala od TV duela ?

Ne želim da ulazim u opservacije zbog čega ona nije došla, ali cijenim da je u pitanju neiskustvo kada su u pitanju ovakve emisije. Ona je izuzetno mlada osoba koja je završila pripravnički staž prije dvije godine i koja ima dvije godine radnog staža u Narodnoj skupštini i mislim da se ona ne bi snašla u ovakvom duelu.

Kakvog načelnika mogu da očekuju građani Modriče ukoliko budete izabrani?

Vi mene ne poznajete, ali nema te osobe sa kojom ja ne bih mogao da razgovaram i na ulici, a kamoli u kancelariji. Treba razgovarati sa ljudima, prihvatiti njihove i pozitivne i negativne osobine i zajedno tražiti rješenja za problem koji ih tište. Moj prioritet će biti privreda, stvaranje uslova za investiranja i nema toga u Modriči ko bi mogao da me natjera da se ponovo kandidujem na tu poziciju. Preko moje političke partije imam otvorena vrata prema Dačiću, Vučiću i Palmi i neće mi teško pasti da odem do njih kada su u pitanju investicije koje su neophodne našoj lokalnoj zajednici. Mi smo takođe propustili najmanje 15, ako ne i 30 miliona bespovratnih donatorskih sredstava od Islamske zajednice zahvaljujući nekim lošim odlukama.

Vi onda smatrate da veza predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i Aleksandra Vučića nije bila dovoljno dobra?

Nisam na to mislio. Ja sam samo prenio moja razmišljanja u vezi donatorskih sredstava koja su recimo dobile opštine Šamac, Srebrenica, Ostočno Sarajevo, Drvar i ostali, a mi kao lokalna zajednica nismo mogli smoći snage i tražiti. A tada smo jednako bili poplavljeni kao i te opštine. Ne jednom sam sjedio i razgovarao sa Ivicom Dačićem koji je sa Palmom jedan od najboljih prijatelja. A ta dva čovjeka čine vlast u Srbiji. I u tom kontekstu sam spomenuo ovo poznanstvo, jer meni neće biti teško da tražim sredstva. Zar je sramota pitati i tražiti?

Kakva su Vaša očekivanja od izbora?

Ja ću pobijediti sigurno. Sve ove ankete su nešto sasvim drugo u odnosu na stanje na terenu. Ovo kažem zato što veliki broj građana cijeni ovo što sam rekao o sebi, a svi ostali kandidati, osim Gordane Vidović, ne mogu da kažu da su bili privrednici ili da su doprinijeli ovoj društveno političkoj zajednici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.