Zanatlije čuvaju i maternji jezik
Banjaluka - Kao po nepisanom pravilu brojni su privatni preduzetnici koji svojim firmama ili lokalima daju strane nazive. Tako se na području grada mogu vidjeti picerije s italijanskim imenom, britanski pabovi, ali i čudni nazivi frizerskih i kozmetičkih salona koji u sebi sadrže engleske riječi "bjuti" (lijep), "ledi" (dama), "fejs" (lice)…
Učiteljica u penziji Dara Vukojević kaže da živi nedaleko od ugostiteljskih objekata u Boriku koji nose imena italijanskih i švajcarskih gradova i da ne shvata zašto od toliko domaćih naziva ovi kafići nose imena stranih.
- Da li je to trend ili pomodarstvo ali nije mi jasno zašto to privatnici rade. Srpski jezik je toliko bogat, toliko je naših lijepih gradova, jezera ili rijeka, izvedenica da ne moramo koristiti tuđi rječnik. Nemam niša protiv da ljudi rade šta hoće ali mi koji ne poznajemo engleski, osjećamo se kao stranci u vlastitom gradu - rekla je Vukojevićeva.
Kao član Udruženja prosvjetnih radnika "Rana jesen", ističe da ova pojava smeta svim članovima ovog udruženja, ali i većini građana.
- Mnogi se bune. Učiteljice koje su otišle u penziju pod stare dane pohađaju kurs engleskog, kako se ne bi osjećale izgubljeno i nepismeno. Pitam se postoji li iko ko radi na odbrani ćirilice i srpskog jezika - kazala je Vukojevićeva.
Direktor Zanatsko-preduzetničke komore Banjaluka Jovan Bratić rekao je da je broj naziva gradskih preduzeća pisan na ćirilici gotovo zanemarljiv.
- Uglavom se kafićima imena daju na engleskom, italijanskom ili španskom jeziku. Oko 80 odsto gradskih kafića ima strane nazive, ili nose imena svjetskih metropola. Firmama se daju strani ili nazivi nekih skraćenica, dok su zanatske radnje jedine koje nose prepoznatljiva domaća imena. Oni što čuvaju stare zanate čuvaju i maternji jezik - rekao je Bratić.
Ističe da je preduzetnicima ostavljena sloboda izbora pa je na to teško uticati.
Lingvista Milorad Telebak smatra da je van pameti česta upotreba stranog jezika i kaže da ga ljudi na ulici često pitaju zašto se ta pojava toliko raširila.
- Ti što daju strane nazive, ne razmišljaju da o ljudima koji ne poznaju strani jezik. U Republici Srpskoj bi bar trebalo da se piše pismom srpskog jezika a to je ćirilica. Svuda u svijetu se obavezno kontroliše na kojem je jeziku naziv pod kojim se registruje neka radnja, kojim pismom je pisan i da li zadovoljava estetske i likovne uslove. Institucije treba da propišu obavezu da se poštuje jezik i pismo koje je u upotrebi - smatra Telebak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
