Sajam domaće radinosti napunio park “Petar Kočić”: Čuvari starih zanata stanu na prste jedne ruke
BANjALUKA - Zanatske radnje, kojih je nekada bio pun grad, danas se mogu izbrojati na prste, a rijetke i iskusne zanatlije svjedoci su jednog vremena i vjerni čuvari bogate tradicije i običaja.
U posljednje vrijeme sve više zanatlija zatvara vrata svojih radnji jer su moderne tehnologije i dostignuća preuzeli primat i rade skoro sve ono što je nekada radio čovjek. Razlog je to izumiranja nekih zanimanja, ali pojedine zanatlije se bore da dalje opstaju i čuvaju vrijednosti iz prošlosti.
Među njima je i Goran Irić, jedan od rijetkih koji se bavi vunovlačarstvom i to pune četiri decenije. To je, kaže on, jedan od najstarijih tradicionalnih zanata, a svoje proizvode od vune pravi na mašini staroj skoro vijek. Neke od njih, izložio je u petak na Sajmu starih umjetničkih zanata i domaće radinosti, koji je otvoren u parku “Petar Kočić” u okviru 58. “Kočićevog zbora”.
- Riječ je o preradi vune za pletenje ili tkanje. Radi se na specijalnoj mašini koja ima više različitih valjaka preko kojih prolazi oprana, čista vuna, raščešljava se, oslobađa od svih grubih tvari, nakon čega se dobija čisto, mekano i fino vlakno, spremno za pletenje odjevnih predmeta ili za tkanje - rekao je Irić.
Prema njegovim riječima, od raznovrsnih tkanina stvara prostirke, draperije, dušeke i jorgane.
- Izložio sam i više vrsta preslica, tronožac i vretena, kako bih pokazao ljudima sa čim su i kako naše majke radile - kazao je Irić.
Preslice su, objašnjava Irić, alat za predenje vlakana, a datiraju još iz 19. vijeka i svaka je posebna jer su ljudi dolazili sa različitih krajeva i drugačije su ih pravili. Ovaj zanatlija kaže da su rijetki mladi koje privlači posao vunovlačara, ali se nada da će uvijek biti neko ko će nastojati da tradiciju sačuva od zaborava.
Aleksandar Antić, danas je među rijetkim ljudima koji se bave pletenjem korpi, buradi, ukrasnih flaša, stolica i mnogih drugih predmeta od pruća.
Prisjeća se da su se nekada domaćini iz skoro svake kuće bavili pletenjem pruća, a proizvodi su tada mahom završavali u Njemačkoj. Tržište je bilo veliko, a vrijednih prstiju dosta te se lijepo moglo živjeti od tog posla.
Aleksandar je znanje i vještinu naslijedio od svojih roditelja te se nada da će i njihova unučad nastaviti da se bave ovim zanatom kako bi on što duže opstao na našim prostorima.
- Otkako znam za sebe pravim razne predmete od pruća, iako sam inženjer poljoprivrede - rekao je Antić te dodao da mu se nekada pridruže i unuci.
Nažalost i u Posavini, odakle je rodom, malo je pletača.
- Ako se nešto ne preduzme u dogledno vrijeme, moglo bi doći do izumiranja ovog zanata - dodao je Antić.
Zmijanjski vez
Svoj talenat i radove na ovogodišnjem “Kočićevom zboru” pokazaće i najmlađi građani koji su tri mjeseca pohađali Malu školu zmijanjskog veza u organizaciji Humanitarnog udruženja žena “Duga”.
Vera Stefanović koordinator “Duginih” aktivnosti rekla je da škola postoji tri godine.
- Djeca su veoma zainteresovana, a njih 27 završilo je ovu školicu. Bili su redovni na svim časovima i imaju veoma kvalitetne radove. Očekujemo da će naši sugrađani u naredna tri dana iskazati svoju humanost i da ćemo rasprodati ono što smo napravili, a novac ćemo donirati Servisnom centru “Dajte nam šansu-Zvjezdice” - rekla je Stefanovićeva i dodala da će izložiti i peškir dug 31 metar koji su izradile 42 vezilje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
